Nakon brojnih mlakih, praznjikavih uradaka koji su preplavili naša kina, na repertoaru se napokon pojavila prava "filmčina", rad koji evocira uspomene na neke bolje dane. 

Spielbergov “Put rata” dvoipolsatna je odiseja krvavim francuskim bojišnicama u vrijeme Prvog svjetskog rata. U središtu priče plemeniti je, elegantni konj Joey, kojeg vlasnici prodaju vojsci kako bi namirili dug nastao upravo kupnjom konja. Tvrdoglavi, maloljetni Albert, koji je životinju uzgojio, ne može se pomiriti s time da njegova ljubimca više nema. Iako premlad da ga službeno unovače, on nalazi put do prve linije bojišnice kako bi pokušao naći neprežaljenu životinju.

Istodobno, pratimo nevjerojatan ratni put lijepoga konja čija se sudbina stalno iznova mijenja ritmom koji diktiraju pogibije onih koji se o njemu brinu. Ponosni Joey oličenje je odanosti, požrtvovnosti i herojstva u teškim vremenima, baš kao i njegov ljudski drug, koji je na kocku stavio vlastiti život kako bi spasio voljenu životinju. Takva klasična priča o ljudskim vrijednostima, smještena u filmski ep nabijen emocijama, grandioznim kadrovima, sjajnim minijaturama i pomalo teatralnom glumom, podsjeća na filmske klasike iz zlatnog doba Hollywooda, što kulminira u narančasto obojenom kraju koji neodoljivo podsjeća na finale filma “Prohujalo s vihorom”.

I dok glavni glumac Jeremy Irvine od mladog Alberta ne uspijeva izgraditi snažan, višeslojan lik, u sjećanju će nam ostati dojmljive izvedbe Petera Mullana u ulozi Albertova oca Teda, tvrdoglavog ratnog invalida, zatim Niels Arestrup kao francuski starac meka srca i Emily Watson u ulozi požrtvovne majke. Dobra, klasična gluma u velikom filmu koji se isplati gledati.