Davno su likovni kritičari zapisali kako je upravo Munir Vejzović slikar trajno zaljubljen u Zagreb, umjetnik koji je proslavio metropolu svojim platnima hedonističkog ugođaja. A sam uvijek ističe kako se u Zagreb zaljubio na prvi pogled (došao je na studij iz rodnog Doboja), a Zrinjevac i Cvjetni trg motivi su s njegovih prvih registriranih radova. Dokaz toj ljubavi je i njegova najnovija samostalna izložba u AGM Art Point centru u Gundulićevoj ulici.

I na ovoj izložbi dominiraju vaši prepoznatljivi zagrebački motivi. Kako ih odabirete? Što je to u nekom gradskom prizoru koji vas privuče na prvi pogled?

Nije teško odabrati motiv pod uvjetom da ste spremni nešto napraviti od njega i pri tome ne mislim samo na zagrebačke ulice i prizore. Ova izložba nosi naziv Ciklusi. Izloženo je nekoliko radova na temu Chittere u tehnici gvaša te nekoliko ulja iz starijih i novijih vremena, koliko je prostor dopuštao. Na slikama novijeg datumu motivi su Zrinjevca, Cvjetnog trga, kaptolske cvjećarice, a tu je i oveće platno "Adam i Eva".

Prije pola godine u Galeriji Forum pokazali ste kiparski opus nastajao u proteklih desetak godina, izveden u bronci, drvu, gipsu i željezu. Odakle potječe taj interes za skulpture?

Kiparstvo me je opsjedalo dugi niz godina. Prvo su nastajale male studije, obično torza ili mali aktovi, nešto što je bilo prisutno u svim mojim nastojanjima u slikarstvu i uopće u mojem radu koji nije bio kiparstvo. Zatim se produbio interes za različite materijale koji su me intrigirali kod nekih skulptura, od gline, gipsa do bronce, drva i željeza. Izložba u Galeriji Forum trebala je pokazati sva ta raspoloženja.

U kiparstvu nastavljate opservirati svoju drugu omiljenu temu, a to je žensko tijelo.

Nikada nisam svjesno odabirao ženu kao inspiraciju. Ona se na mome platnu pojavljivala kao prva asocijacija. I u kiparstvu je tako. Mogao bih pogrešno zaključiti da je Adam manje vrijedan od Eve, iako mit kaže drugačije. Zapravo i nije važno u što vjerujem, a u što ne, jer žena je za mene uvijek znak ljepote.

Je li kiparstvo pustolovina za slikara?

Skulptura mi na neki način pruža zadovoljstvo u radu svim raspoloživim sredstvima. Nju možete zgrabiti za vrat, da se slikovito izrazim, za razliku od dvodimenzionalnog platna na kojem morate onu treću dimenziju kaptirati iluzijom. Zato volim kip jer mogu oko njega hodati i, da odgovorim na vaše pitanje, skulptura jest pustolovina, barem za mene.