Međimurska popevka, tradicijski napjev sa sjevera Hrvatske, upisana je na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva na sjednici UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu u Port Louisu na Mauricijusu.
Na taj prestižni popis uvršteno je i umijeće suhozidne gradnje koju su zajednički kandidirali Hrvatska, Cipar, Francuska, Grčka, Italija, Španjolska, Slovenija i Švicarska.
Međimurska popevka sastoji se od stihova koji se pjevaju na melodiju (vižu) i oblikuju pjesmu (pesem).
– Popevka je identitet međimurskog naroda i, da je nije bilo, usudim se reći, tko zna bi li se u Međimurju danas govorilo hrvatski – kaže Dejan Buvač, predsjednik Zajednice međimurskih KUD-ova koji popevku čuvaju od zaborava.
Do 19. stoljeća pjevale su se “a capella”, često kao sjetni melos međimurskih težaka. U pripremi nominacije uz lokalnu zajednicu sudjelovali su i ugledni stručnjaci dr. sc. Lidija Bajuk, dr. sc. Naila Ceribašić i dr. sc. Tvrtko Zebec.
Gradnja “u suho” pak umijeće je izrade konstrukcija od kamena bez vezivnog materijala, a karakterističan je upravo suhozid.
– Suhozidom se čovjek kroz povijest borio ili se još bori protiv erozije, poplava, lavina, isušivanja, a usput su u njemu i oko njega svoj dom našle brojne sitne biljke i životinje – istaknuli su prilikom kandidature u udruzi “4 grada Dragodid”. Hrvatska sad na tri UNESCO-ova popisa ima čak 17 dobara.
Na reprezentativnom popisu su, uz ostalo, Festa sv. Vlaha iz Dubrovnika, ophod zvončara s područja Kastva, čipkarstvo, Sinjska alka, bećarac... Na popisu nematerijalne baštine kojoj je potrebno hitno očuvanje je ojkanje, a u registru najboljih praksi Ekomuzej Batana iz Rovinja.
