Slikara Matka Trebotića, čovjeka koji ne vjeruje u nadahnuće, ali vjeruje u ozbiljan i težak fizički rad u atelijeru, koji je centar njegova svijeta, sreli smo u zagrebačkom hotelu obavijenom maglom. I dok smo sladili čaj i kavu, razgovor je neminovno (i tako britanski) započeo čavrljanjem o vremenu.
– Dolje sam ostavio divan, sunčan dan, plavo more koje sada sjaji mnogo jače nego ljeti – rekao nam je čovjek iz čijih slika miriše more i kojega na meridijanima diljem svijeta prepoznaju kao slikara koji je svojim kistovima “ispjevao” brojne ode Dalmaciji, prostoru koji doživljava svetim ishodištem svoje inspiracije, cjelokupnog stvaralaštva, ali i života, jer kada se vratio živjeti u Hrvatsku, nije bilo mnogo dvojbe oko mjesta na kojem će biti dom. U Zagrebu bi, kaže, bilo lakše biti u žiži, ali za sve ostalo je Split, i kuća na obroncima Marjana, idealna umjetnička i životna baza.
A u magloviti Zagreb dovela ga je izložba koja se u srijedu, 7. prosinca u 19 sati, otvara u Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Nastavak je to njegova intenzivnog izlagačkog perioda, jer nedavno je u Vukovaru zatvorena izložba njegovih skulptura, na koju je posebno ponosan jer je bila u gradu heroju i tijekom obilježavanja dvadesete obljetnice pada grada.
A slike koje ovih dana postavlja u HAZU zagrebačka će likovna publika vidjeti prva.
– U Zagrebu će biti prikazan moj recentni rad, posljednjih pet godina stvaralaštva. Malo od toga viđeno je prije godinu dana u sklopu retrospektive u Klovićevim dvorima, ali ovo se može tretirati kao premijera jer tu su novi, veliki formati koji još nisu izlagani. Posebno se veselim da je izložba u tako reprezentativnom prostoru kao što je to Kabinet grafike HAZU, a naglasak u cijelom ciklusu Mediteranski zapisi stavljen je na dvije zadnje godine mog stvaralaštva – kaže te objašnjava kako je inicijativa za ovu izložbu potekla od ravnateljice Kabinete grafike HAZU Slavice Marković, koja je vidjela fotografije njegovih novih radova.
– Bila je iznenađena, usuđujem se reći da je doživjela pozitivni šok. Prepoznala je tu nevjerojatno jaku crtačku komponentu u tim mojim slikama i shvatila da je upravo Kabinet grafike pravo mjesto za njih, iako je riječ o slikama nastalim kombiniranim tehnikama na platnu. Moj je intimni osjećaj, a još uvijek s mnogo uzbuđenja očekujem svaku novu izložbu, da će ova djela biti iznenađenje za zagrebačku likovnu publiku. Ona otvaraju novo poglavlje u mom slikarstvu, koje jest nekonvencionalno i novo, ne samo za mene samog nego i za hrvatsku umjetnost – objašnjava.
Čitav razgovor s Trebotićem pročitajte u subotnjem prilogu Obzor
glupost..treba se znati..umemorirane slike..do trece-seste-sedme godine..kod dice..ostaju trajno do smrti..ostalo su nauceni stilovi i finese..toliko o bojama..a isto je i sa zvukovima..rijecima..opipom..treboticu..dobro slikas..i nastavi..ali prici ti uvik nisto fali...