Balkanska svadba
Autorica ove priče rođena je u Zagrebu 25. siječnja 1980. godine. Na poticaj profesorice Zorke Lugarić počela je pisati već u osnovnoj školi, za što je na Lidranu dobila diplomu i priznanje te poruku da se nastavi samostalno baviti tim oblikom izražavanja. Danas najviše piše poeziju, ali i kratke priče, aforizme. Diplomirala je medicinu, te završila specijalizaciju iz psihijatrije. Radi u Dnevnoj bolnici Klinike za psihijatriju Rebro, gdje vodi grupne i radne terapije te i sama potiče umjetnički rad i otkrivanje skrivenih talenata kod pacijenata.
Komentari 4
Kad ljudi jedu janjetinu ili odojka,ne znam kakve to veze ima sa kanibalizmom...
Mi balkanci??? Pa to je elementarno neznanje geografije. I povijesti. Daj otvori oči. Hrvatska nije Balkan!
Ovo zvuci kao najgora nocna mora, drago mi je da sam procitala, pa imam "uvid". Nikad nisam nazocila ovakvom vjencanju, ali ako to i takvo slavlje usrecuje ljude, divota!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Još nisam čuo ni za jedan slučaj da se pravilo narodno veselje kad su se dvoje rastavljali, a rastava ima barem upola toliko koliko i svadbi. Kad se ljudi sastavljaju onda se vesele, jedu, piju i pjevaju. Zato, ovo nije kratka priča nego šturi opis jedne prosječne svadbe u Hrvata, a i šire (i ne samo na Balkanu). To što se mladoj autorici toliko gadi način slavlja da je osjetila prijeku potrebu to na neki način ovjekovječiti, to je potpuno njena stvar, no ponavljam - ovo nema blage veze s književnošću.