Sve što ste čuli o Picassu, čut ćete i o Lucianu Freudu, jer su to umjetnici istih životnih apetita, jednako predani samo umjetnosti i nikom drugom, ma koliko priznatih i nepriznatih žena i djece ostalo za njima. Lucian, unuk Sigmunda Freuda, koji je lani preminuo u 89. godini, imao je 14 djece sa šest žena, no to bi bila stvar rutinske statistike da nije „vampirske“ energije genija koji je smatrao prirodnim poziranje svojih nagih kćeri za potrebe vlastite kičice koja je bila u akciji svakodnevno, sedam dana u tjednu, samo s pauzama za ručak, sve do smrti. Dva tjedna su se prijatelji opraštali od umirućeg Freuda koji je svijet zadužio kao najbolji portretist svoje generacije. Oprostili su mu sve sebičnosti proizišle iz stava „da ljudi jednostavno moraju učiniti ono što moraju učiniti“. Što u njegovu slučaju podrazumijevalo teški promiskuitet, uspješan zahvaljujući „nadzemaljskom magnetizmu“, osobinama zvijezde, adrenalinskoj osobnosti, stavu da je umjetnik ravan Bogu. To što je Lucian Freud bio ženskar i kladioničar (na konjske je trke u jednoj lošoj procjeni spiskao gotovo milijun funti!) još uvijek nije zanimljivije od grandioznih radova koje do 27. svibnja pokazuje retrospektivna izložba njegovih portreta u londonskoj National Portrait Gallery. Ali nije ni manje zanimljivo jer je baš takav život unio u njegove radove ono što kritičari detektiraju kao krv, kisik i emocije!