Bilo je ljeto 2008. godine kad je najava festivala u Motovunu izazvala poprilično uzbuđenje na regionalnoj filmofilskoj sceni. U Istru je te godine, kako bi primio prvu nagradu Maverick za neukalupljenost i inovaciju u filmskoj umjetnosti, došao Ken Russell, legenda europskog i svjetskog filma!

I tamo nas je odmah osvojio svojim neopterećenim pristupom, zločestim crnim humorom, opscenim opaskama i golemim zanimanjem za naš mali festival, ali i za gastronomsku ponudu na brdu poznatom po vinu i tartufima. A publika je dobila priliku da se još jednom, iz prve ruke, prisjeti njegovih "The Devils" (Demoni), "Tommyja" i drugih naslova kojima je gradio imidž britanskog heroja provokacije.

– Recite, imate li vi euro? Aha, kunu? E, pa koliko bih otprilike kuna trebao dobiti u sklopu te nagrade? Jer ako to nisu bar dvije vreće, ja ću reći da su se zabunili i da uopće nisam njihov čovjek – govorio je tada novinarki koja ga je zatekla u prvom redu motovunskog kina, a tek malen nezatomljeni osmijeh davao je do znanja da se ipak šali, da ni u poznim godinama nije odustao od zločestog "bockanja" kojim se proslavio.

Unatoč slabom zdravlju i teškom kretanju uz pomoć štapa, svakodnevno se taj velikan penjao u kvrgavo kino Trg, gdje je bio na projekcijama i čudio se energiji mladih ljudi koji su do pet ujutro gledali filmove, a potom se uvukli u svoje male šatore u podnožju. Nakon povratka u London, o svemu tome napisao je velik članak u uglednom Timesu poklonivši Motovunu i Hrvatskoj sjajnu reklamu u zahvalu za dobrodošlicu.

Kad je preminuo, ostali smo bez velikog filmaša, ali i pravog, dobrog prijatelja.