“Vidli bute vse kaj bude, mi Horvati smo prekleti, ak vas negdo i zaguzi, najte si to k sercu zeti!” Tako glase opominjući stihovi Ivice Krajača iz najnovije histrionske premijere kojom su vehementno otvoreni Šesti Gumbekovi dani. Mladen Crnobrnja Gumbek dobio je hvalevrijednu posvetu u razigranoj komediji s pjevanjem i sviranjem koja je gotovo u cijelosti pala na jaka pleća dvojice dobrih prijatelja i promotora kajkavštine te odličnih glumaca, ali i ništa manje boljih pjevača Adama Končića i Vida Baloga. Iskusni Krajač kajkavizirao je, agramerizirao i nadopisao zahvalni predložak francuskog komediografa Eugenea Labichea stvorivši samosvojno djelo obogaćeno glazbom Zvonka Presečkog koji predstavu prati i sviranjem na kabaretskom klaviru. Ugođaj kabarea u prepunom Histrionskom domu tako je potpun. Doduše, publici nedostaje “pijača”, ali glavni glumci stalno ispijaju ili barem spominju rizlinge, rosee, drožđenke, lozovače..., pa se (barem) mašta posjetitelja može odlično razmahati.
Redatelj Zoran Mužić omogućio je pitku predstavu preglednog komediografskog zapleta u kojoj su svojih pet minuta iskoristile i stasite Marija Borić i Tara Rosandić, ali i mladi glumac Kristijan Jaić koji je imponirao i scenskim pokretom posuđenim iz nijemih filmova. Kostimi Elvire Ulip i scenografija Miljenka Sekulića spretno su uklopljeni u predstavu koja se, na sreću, ne nadmeće s kabaretskom hrvatskom svakidašnjicom, nego poseže u nostalgične predjele nekome bliže, a nekome malo dalje uvijek idealizirane prošlosti.
