"Stieg Larsson imao je dobar osjećaj za likove, ali nas njegov kolega Šveđanin Kepler vodi izravno u mračna mjesta ljudske duše", napisao je Time o romanu "Hipnotizer" Larsa Keplera. Autor teksta očito nije znao da je roman "Hipnotizer", koji je lani u Hrvatskoj objavila Fraktura u prijevodu Željke Černok, plod pisanja jednog bračnog para i to Alexandre Coelho Ahndoril i Alexandera Ahndorila. Ovaj par u braku je dvadesetak godina, a ovih su dana posjetili Zagreb. Prije nego što su zajedno počeli pisati serijal kriminalističkih romana o švedskom Jamesu Bondu, tj. policijskom nepobjedivom inspektoru koji se zove Joona Linna, pisali su svoje, stilski dijametralno različite knjige.

– Ja pišem romane i dramska djela. Najpoznatiji mi je roman o Ingmaru Bergmanu, koji je poput nekog djeda švedske kulture. Taj je roman preveden i na engleski – kaže Alexander. A njegova supruga Alexandra, čija je mama iz Portugala premda je ona rođena u Švedskoj i odgajana kao Šveđanka, bavi se i književnom kritikom, piše romane, a trenutačno je zaokupljena pisanjem doktorske disertacije o velikom pjesniku Fernandu Pessoi. Zašto Pessoa?

– Pa upravo zbog portugalskih obiteljskih korijena, ali ne samo zbog toga. Volim poeziju, a Pessoa je izvrstan pjesnik – kaže nam Alexandra koja s puno oduševljenja govori i o poeziji lanjskog dobitnika Nobelove nagrade za literaturu, švedskog pjesnika Thomasa Transtromera.

– Transtromer je isto odličan pjesnik. Posebno su mi drage njegove pjesme iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. On je na neki način isto blizak Bergmanu, ali je ipak umjereniji i blaži. Nije toliko taman u svom djelu – veli Alexandra koja priznaje da Transtromerova poezija ipak nije za svakog.

No zato svi mogu čitati krimiće koji su proteklih godina očito najunosniji švedski, pa i skandinavski izvozni literarni proizvod.

– Naš "Hipnotizer" prodan je u Švedskoj u 700 tisuća primjeraka, a u samo dvije godine preveden je na gotovo četrdesetak jezika. Zvuči nevjerojatno. Točne brojke ne znamo, jer to su ipak pitanja za izdavače, ali dosta razmišljamo o njima. Ponekad nam se čini da je takav uspjeh poput sna, baš kao i ovaj boravak u Zagrebu – kaže nam Alexandra kojoj je jasno da ljude puno više privlače knjige o zločinima nego zbirke poezije.

Osim što je "Hipnotizer" izvrsno prošao i u Švedskoj i po svijetu, za ovaj autorski duo velika je vijest što će baš po njihovu romanu film snimiti i veliki švedski režiser s američkom adresom Lasse Hallstrom. Riječ je o redatelju koji pune 24 godine nije snimao po švedskom scenariju, a sada se prihvatio rada na "Hipnotizeru" u velikoj međunarodnoj produkciji. Hallstrom nije nepoznat, riječ je o umjetniku nekoliko puta nominiranom za Oscara i redatelju filmova kao što su "Čokolada", "Dear John", "Kućna pravila", "Što muči Gilberta Grapea", "Hachiko"...

– Ne sudjelujemo u pisanju scenarija za taj film, ali smo sretni što ga režira baš veliko ime poput Hallstroma – veli Alexander. A zašto su mračne patološke priče o okrutnim obiteljskim ubojstvima tako privlačne čitateljima?

– Teško je dati odgovor na to pitanje. Ali literatura i drama još od vremena stare Grčke bave se tim pitanjima. I tamo imamo ubojstva, okrutnost, nasilje u obitelji – kaže Alexander.

I Alexandra i Alexander vele da autori krimića imaju mogućnost propitivati mračne dubine ljudskog ponašanja i karaktera, ali i na kraju knjige ipak omogućiti da zlo bude kažnjeno. A na pitanje zašto baš iz Švedske u svijet dolaze toliki krimići, odgovor je očekivan.

– Mnogi u svijetu Švedsku doživljavaju kao raj. I naši političari često nam kaže da živimo u raju. Ali to baš nije tako. I Švedska ima svoju mračnu stranu, pa nju je opisivao i Bergman. No u tradiciji je Šveđana da prema svojoj zemlji pristupaju kritično, a ne da viču da je u Švedskoj sve idealno. Otuda možda i ta količina krimića s vrlo mračnim pričama – objašnjava Alexandra.

A bave li se osobno hipnozom, koja u romanu "Hipnotizer" pomaže policijskom inspektoru riješiti slučaj u kojem su dječaku Josefu pred očima ubijeni otac, majka i mlađa sestra?

– Osobno se ne bavimo, ali moj brat se time bavi. O hipnozi smo pročitali puno knjiga, ali se i konzultirali s bratom – veli Alexander. A na pitanje zašto su izabrali muški pseudonim (i to pseudonim koji po imenu Lars pomalo asocira i na proslavljenog Larssona, što nije bilo slučajno), odgovor je bio da su razmišljali i o ženskom imenu. Tada bi se autor, tj. autorica zvala Lotte Kepler. Ali kada su zajedno počeli raditi na romanu, što nije bio nimalo lagan posao, odustali su od ženskog imena.

– Učinilo nam se da je Lars puno bolje ime za autora koji piše ovako tamnu priču – kaže Alexandra i najavljuje nastavke romana o inspektoru Jooni. Prvi, "Paganinijev ugovor", objavljen je još 2010., a drugi čeka objavu.