Slikar Mladen Veža (1916-2010) u veličini poštanske markice iscrtao je davnoga datuma jednu ljupku, skakutavu ljubičastu pticu žutoga kljuna, a na formatima veličine dlana smjestio je svoj rodni Brist. Vjeran temi portreta i krajolika, raskošnih aktova i tu je Veža u malom formatu ispričao onu najveću tajnu slikarstva - da se pravi majstori vide u malom mjerilu. Upravo se u tim malim zapisima koji su stvoreni negdje usput, u predahu između velikih složenih tema i formata, krije njihova najveća monumentalnost. Ona je to zanimljivija kad znamo da su sačuvani i ti mali biseri koji izuzetno mnogo govore o stvarateljevoj ruci, o starom načinu akademskoga obrazovanja uz modele i aktove, u kojima se s lakoćom opisuje forma ženskoga tijela, pokret, zanesenost i asocijacije.  

Na izložbi otvorenoj u zagrebačkoj Galeriji Ulrich (Ilica 40) predstavljene su crtače mape koje su skrivale svu silu krokija, zapisa, brzopoteznih portreta primjerice Ranka Marinkovića, Vežinih prijatelja Becića, Tuđmana, autoportreta, putenih dama i aktova prikazanih u posebnom osvjetljenju s mekanim kontrastima svjetlih i tamnih površina.  

- Pogledajte samo ova stabla maslina na Vežinim crtežima. Zagledajte se malo dublje i vidjet ćete kako iz tih prepletenih grana i krošanja izviruju ženska i muška tijela, otkrivaju se skriveni aktovi. Njemu je priroda samo izgovor da u njoj sakrije svoju poruku, bio je jedan od komentara posjetitelja na otvorenju izložbe. A mnogi koji su poznavali Mladena Vežu gotovo su i zaboravili da je i on u svojim počecima crtao kubistički lomljene volumene, da je tako radio s arhitekturom, krajolikom, tijelom i stijenjem Biokova. Kako je zapazio Stanko Špoljarić “akt se rijetko pojavljivao na Vežinim platnima. No slijed aktova u brojnim crtežima predstavlja ga kao majstora u doživljaju i tvorbi te klasične teme”.

Izložba se može razgledati do 18. ožujka.