U ponedjeljak, 27. veljače, u kina stiže film „Ljudožder vegetarijanac“, triler o kriminalu u hrvatskom zdravstvu, temeljen na istinitim događajima okupljenima u istoimenoj knjizi Ive Balenovića. S redateljem filma Brankom Schmidtom razgovarali smo dan prije premijere.
Ovo je već drugi film koji snimate s istim ljudima, i ponovno po predlošku Ive Balenovića. Hoće li to biti kombinacija na koju ćete se oslanjati u budućnosti?
Vjerojatno, jer redi se o dobitnoj ekipi. Glavni glumac Rene Bitorajac u ovom je filmu ostvario je ulogu života. Nevjerojatno je bistar i talentiran, a i svojom fizionomijom odražava stereotip današnjih uspješnih muškaraca, što se uklapa u našu priču. Ognjen Sviličić neizmjerno mi je pomogao oko scenarija na oba filma. A baš me danas u sedam ujutro zvao Ivo Balenović s idejom za novi film, o trgovini organima. „Metastaze“, „Ljudožder“ i taj novi film bit će zaokružena trilogija o problemima u našem društvu.
Je li bavljenje tim teškim temama posljedica vašeg osobnog razočaranja društvom?
Apsolutno. Festival u Cottbusu će nagodinu tematizirati ulazak Hrvatske u Europsku uniju kroz četiri moja filma. Odabrali su „Sokol ga nije volio“, kao nagovještaj nacionalnog entuzijazma, zatim „Vukovar se vraća kući“ kao primjer jednog režimskog filma pred kraj rata, ali još uvijek s vjerom u projekt hrvatske države. Film „Kraljica noći“ je početak razočaranja i nostalgije za nekim drugim vremenom, te na kraju „Metastaze“ kao odraz potpunog razočaranja.
Što vas je u toj društvenoj tranziciji najviše potreslo?
U vrijeme rata bio sam šest mjeseci na prvoj liniji fronte. Prošli smo pakao, neki kolege su nažalost i stradali. Snimio sam dvadeset ratnih dokumentaraca i iz tog vremena vučem PTSP koji i danas prorađujem kroz svoje filmove. Naravno da me raspad tog društva čijom smo se idejom zanosili potresao. Svi smo razočarani. Dok su jedni imali najbolje namjere i zbog njih ginuli, drugi su projekt hrvatske države shvatili kao priliku za neometanu krađu. Pogledajte samo stanare Remetinca. Država nam se pretvorila u nakazu.
Zanimljivo da svoje filmove iz ratnog vremena otvoreno nazivate režimskima.
Sve što sam radio, radio sam iskreno. I danas neki kritičari koji povlače moje filmove iz devedesetih i tu etiketu režimskog autora. Ali ja sam tada zaista vjerovao u hrvatsku državu, snimao sam vruće glave i bez kalkulacija. U tome sam se opekao, ali nije mi žao što sam snimio te filmove jer sam ih radio u najboljoj namjeri. Sada je jasno da su s umjetničkog aspekta to moji najlošiji radovi.
Po čemu je vaš novi film drugačiji od prethodnih?
„Ljudožder“ je najteži za gledanje jer su likovi odraz pravog, iskonskog zla. Za razliku od „Metastaza“ koje se bave luzerima iz predgrađa, ovaj se film bavi stupovima društva. Onim primarnim tumorom. Po tome je puno provokativniji i napravit će puno više buke nego „Metastaze“, jer dira tamo gdje se inače ne dira.
S obzirom na osjetljivu temu, jeste li imali problema tijekom pripreme filma?
Imali smo veliku podršku struke. Ovaj je film nastao upravo uz pomoć liječnika. Sniman je u autentičnim prostorima bolnica Sveti Duh i Vrapče, te u prostorima Zavoda za sudsku medicinu na Šalati. Većina liječnika pošteno radi svoj posao i stalo im je da netko napokon progovori o kriminalu u zdravstvu. Na kraju krajeva, Ivo Balenović odustao je od liječničkog zvanja jer više nije mogao gledati privatnike koji ilegalno obavljaju medicinske zahvate u državnim bolnicama, od našega novca.!
Jedan ste od rijetkih hrvatskih filmskih autora koji svoje filmove ne čuva za premijeru u Puli. Zašto?
Ne radi se o animozitetu, iako se direktor pulskog festivala Zlatko Vidačković jako ljuti na mene jer nismo čekali do Pule. Bojim se odgađati premijeru da mi film ne procuri na internet. Metastaze je u kinima gledalo 27 tisuća ljudi. Film je imao potencijal da ga vidi 127 tisuća, ali čim je procurio na torrente, ljudi su prestali dolaziti u kino. Samo na youtubeu „Metastaze“ su pogledane 160 tisuća puta. To nam je jako naštetilo.
Što mislite o sporazumu ACTA?
Znam koliko sam izgubio zbog „Metastaza“ na torrentima i naravno da bih to u budućnosti volio spriječiti. S druge strane, razumijem one koji ne žele da se ograničava sloboda interneta. I sam sam gledao filmove skinute s interneta. Ja sam taj koji je krao i koji je pokraden. Teško je tu biti pametan.
Filmovi od Šmita su nakazni , a što se tiče Remetinca nije on prenatrpan nego je mali , u Americi je 3% građana je u zatvorima!