Kad je Valentino krenuo na još jedan put u Zagreb, osječki volonteri nadali su se kako će mu zagrebački veterinari vratiti nadu u oporavak i osmijeh na lice. Sve ono zbog čega od njegova života nisu odustali ni kad su neki predlagali, kako kažu, riječ koja počinje slovom e.
https://www.vecernji.hr/kucni-ljubimci/valentino-ceka-svoja-kolica-i-veseli-se-zivotu-927844
A nakon prve serije tretmana K-laserom u veterinarskoj ambulanti Happy vet, Valentino je stao na zadnje noge, koje nije koristio otkad ga je lupio auto, napravio je i nekoliko koraka, a možete ga vidjeti i kako uz specijalnu pomoć šeta Trešnjevkom. Riješio se Tinček, to mu je samo jedan od nadimaka, i problema s probavom. Uz specijalnu prehranu nabacio je i koju kilu. Sve to ne bi bilo moguće da osječke i zagrebačke volontere nije povezao isti cilj – taj pas mora živjeti!
Privremeni smještaj
Valentino je u Zagrebu našao privremeni smještaj, Irena, Marko, Ivana i Kuna otvorili su mu vrata svog doma, kod njih može ostati dok mu traje terapija. Podijelili su obveze oko njegove njege, a u pomoć su im priskočile i Dubravka i Milena, koje su vozile Tina u veterinarsku ambulantu i navečer ga vraćale na kućnu njegu na Trešnjevku.
- Nismo dugo razmišljali kad je stigao poziv iz osječke udruge. Puno nas je pa se možemo brinuti o Tinu, a to je kao da se brinete o malom djetetu – kaže jedna od čuvalica. Dodaje kako imaju i svoje pse, a i oni su dobro prihvatili gosta.
U Happy vetu Valentino je provodio cijelo radno vrijeme, a već nakon nekoliko dana njegove su oči ponovno zasvijetlile i pojavio se dobro poznati smiješak. Znatiželjno je gledao sve što se događa oko njega, pozdravljao druge pse koji su dolazili u ambulantu, a kad bi se umorio – bezbrižno je i odspavao. Vrlo brzo shvatio je da mu svi žele pomoći. Za njegov oporavak brinuo se cijeli tim veterinara, uz voditelja Edu Gorupa i Milan Milković te Vinko Vladimir Jukić.
Sva potrebna terapija
- Osim terapije K-laserom Valentino je kod nas dobivao antibiotike i druge potrebne lijekove. Uz posebnu prehranu udebljao se, što je osnovni preduvjet za oporavak. Da bismo uopće vidjeli u kakvom je stanju kičma i kakve su prognoze što se hodanja tiče, prvo treba dobiti mišićnu masu. On sam miče nogama i kad ga se pridržava sve je u redu, izgleda samo kao da je slab pa ne može dugo sam stajati - objašnjava Milan Milković, dr. vet. med. Dodaje kako je Valentino znatiželjan i kako su njegove reakcije posve normalne – dolazak drugog psa u sobu, miris hrane, sve to potiče želju za kretanjem kao i kod psa koji nema nikakvih problema.
- Vidljiv je velik napredak. Valentino sada sam mokri, a uz malu potporu sam se diže i na noge. Ja sam uvijek optimist i nadam se najboljem, no sve ovisi o fizikalnoj terapiji. On je pas o kojem se mora brinuti 24 sata na dan – ističe dr. Milković.
A nakon loših prognoza volonteri Udruge Pobjede, koji su se i do sada brinuli o Tinu, kažu kako konačno imaju nadu.
- Ne očekujemo da će Tino trčati, ali mogućnost da sam ustane, izvrši nuždu, sam se dođe pomaziti, takva mogućnost je nevjerojatna! Nada je predivna stvar, a zahvalni smo svima koji su nam je pružili - Happy vetu, divnim ženama koje su Tina svaki dan vozile te prijateljima koji su mu pružili privremeni dom. Naravno, imamo nadu i da će se netko zaljubiti u njega pa ga učiniti svojim – kažu u Udruzi.
I dok Tino kao novopečeni Zagrepčanin čeka nastavak terapije, iz kuće u koju se udobno smjestio stižu još ljepše vijesti – Valentino se sam ustao i napravio nekoliko koraka. A za to su zaslužni svi koji u ovoj priči nisu odustali od života, jer život im je predragocjen. Svi kojima Valentino nije i nikad neće biti samo pas.
