Kad je prije više od četiri mjeseca vlasnik Skloništa za životinje Pokupsko Cerje Predrag Baraba odlučio kako će život psa nakon 60 dana ovisiti samo o njegovoj dobroj volji, iz tog su skloništa mnogi potencijalni udomitelji otišli uz teške optužbe i galamu, ali bez psa.
Isto iskustvo dijele i dvije potencijalne udomiteljice mješanca pekinezera Bubija, o čemu smo pisali, a nakon čega je krenula lavina pritužbi na rad skloništa, ali i Grad Veliku Goricu, koja je o svemu tome, kažu udomitelji i volonteri, imala informacije i ništa nije poduzela. Nebrojeno puta pisali su gradonačelniku Draženu Barišiću. Sumnje da se u skloništu ipak ne radi sve po propisima prijavljivali su volonteri i veterinarskoj inspekciji i policiji.
Sumnje i dokazi
– Podigla sam prijavu jer pse starije od četiri mjeseca ne cijepe protiv zaraznih bolesti, iako bi po ugovoru trebali, sve ih ne oglašavaju, što im umanjuje šansu za udomljavanje. Navela sam i da su ženke i mužjaci očito zajedno u boksovima, jer su gotovo sve kujice skotne. Uz to, iznijela sam sumnju, ali priložila i dokaz, da sklonište manipulira čipovima, imenima, a i odjavom pasa. Brojni udomitelji nisu mogli prijaviti psa na sebe jer ih voditelj skloništa nije htio odjaviti – kaže jedna od volonterki (podaci u redakciji).
I u našu redakciju javljali su se udomitelji i svjedočili o problemima koje su imali tijekom, ali i nakon udomljavanja. Nakon što je na društvenim mrežama progovorila da je kujica koju je udomila teško bolesna, P. Baraba optužio je Zagrepčanku (podaci u redakciji) da je psa zapravo prodala i da je vijest da je pas bio bolestan proširila kako bi zaradila. Kako je udomiteljica za sve imala dokaze, i da je pas živ i da je bio bolestan, prijava je odbačena. Iako bi ga rado prijavila za klevetu, kaže, novca nema, ali ne želi ga više nikad ni vidjeti. Slična je priča još jedne Zagrepčanke, koja je iz Cerja spasila dva psa. Kako bi platila njihovo liječenje, potrošila je svu ušteđevinu koju je imala.
O problemima s kojima se susreću potencijalni i privremeni udomitelji, optužbama koje voditelj skloništa iznosi protiv njih, samovolji voditeljeve supruge, koja nije ni zaposlenik Skloništa, neoglašavanju pasa, o odbijanju suradnje s udrugama i volonterima proteklih smo mjeseci obavijestili i Ministarstvo i Grad. Znali su i da voditelj odbija udomitelje, iako nakon toga psa ubije. Iz Grada su nam odgovorili da oni nisu zaduženi za udomljavanje, a iz Ministarstva da je sklonište vlasnik psa pa voditelj može odbiti udomitelja ako je to za dobrobit životinje. Jedino nisu objasnili kako oduzimanje života može biti veća dobrobit od udomljavanja.
Bez odgovora
Na neke upite nismo dobili odgovore, pa tako još uvijek ne znamo koliko je pasa proteklih mjeseci eutanazirano u skloništu. Nije nam na to odgovorio ni Predrag Baraba, iako mu je to obveza prema ugovoru koji je potpisao s Gradom. U ugovoru koji smo dobili tek nakon priče o Bubiju stoji da voditelj ima obvezu dati sve podatke iz evidencije o uginulim, usmrćenim i udomljenim životinjama. Ugovor ga obvezuje i na suradnju s drugim skloništima, udrugama građana i javnosti. Isto tako, obveza mu je i aktivno provoditi udomljavanje životinja. Pa iako to nije radio, ugovor ipak nije raskinut, ali je istekao 18. srpnja. Tko će ubuduće zbrinjavati napuštene životinje u Velikoj Gorici, još uvijek se ne zna.
– Pokrenut je postupak javne nabave, što znači da će biti raspisan javni natječaj, nakon kojeg će se znati tko će i pod kojim uvjetima ubuduće obavljati uslugu zbrinjavanja životinja u Velikoj Gorici – kažu u uredu gradonačelnika. Nisu odgovorili na upit imaju li namjeru potpisati novi ugovor s istim skloništem, ako se javi na natječaj, s obzirom na brojne pritužbe. A Velikogoričane sigurno zanima kako se potrošilo 750.000 kuna, koliko su u godinu dana izdvojili za rad skloništa. O tome je sklonište bilo obvezno svaki mjesec podnijeti i pismeno izviješće. Kako je onda moguće da Grad nije ništa znao?
I dok se čeka javni natječaj, velikogorički volonteri gradonačelniku Barišiću poslali su prijedlog da zajedno krenu u gradnju skloništa u kojem životinje neće ubijati. Uostalom, sam gradonačelnik isto je podržao i svojim potpisom na peticiji za no kill sklonište. Iz skloništa i dalje ne odgovaraju na upite, ali je na stranici na kojoj se pojavljuju i neki od pasa koji se udomljavaju iz Pokupskog Cerja osvanula i sljedeća izjava: „Nećete u PC po cucke za bordele dok smo mi živi“. Slijedi li još ubijanja nedužnih životinja, hoće li netko konačno provjeriti što se događa iza zatvorenih vrata?
>>https://www.vecernji.hr/kucni-ljubimci/predrag-baraba-je-radije-ubio-bubija-nego-ga-udomio
Kako vidim jako je malo pasa udomljeno, znači grad plaća 750.000kn godišnje za ubijanje pasa. Strava! Ako ih i ne liječe, kako kažu udomitelji, onda mogu samo zamisliti kako ih "humano" ubijaju. Ima li tu nekakav zakon koji određuje pravila rada u takvim šinterajima?