Živite li u Slatini ili njenim prigradskim naseljima, a izgubite psa, moglo bi vam se dogoditi da po njega morate u Veterinarsku stanicu Beli Manastir. S njima je Grad sklopio četverogodišnji ugovor o, kako piše, "komunalnoj djelatnosti skloništa za životinje".
Ništa se tu nije promijenilo, reći se poznavatelji lokalnih prilika, jer i do sada su psi iz Slatine završavali u Belom Manastiru. Razlika je jedino na papiru, jer Grad je sklopio ugovor s Belim Manastirom, a ne s Veterinarskom stanicom Slatina kao proteklih godina, iz koje su pse vozili u Beli Manastir. Osigurali su se tako od prigovora Ministarstva poljoprivrede koje ih je prozvalo da se "očituju kako mogu imati ugovor sa veterinarskom stanicom koja nema registrirano skloniše". Jesu li se očitovali ne znamo, kao što ne znamo ni jesu li i kako kažnjeni što su četiri godine imali ugovor s veterinarskom stanicom bez odobrenja Ministarstva.
Traže vlasnike i udomljavaju
No, psima je to ionako svejedno. Oni i dalje završavaju u skloništu kilometrim udaljenom od grada u kojem su pronađeni. A da bi do njega stigli, moraju čekati da netko iz Belog Manastira dođe po njih. U Gradu kažu kako se to obavlja u najkraćem mogućem roku. Za to vrijeme pas je, naravno, i dalje na cesti. Za hitne slučajeve postoji dežurstvo, kako stoji u ugovoru, a ono može biti organizirano i s lokalnom veterinarskom organizacijom. O kojoj je organizaciji riječ u ugovoru se ne navodi. Jedna je od obveza iz ugovora i traženje vlasnika izgubljenih pasa, odnosno njihovo udomljavanje. Kažu u Gradu kako se to obavljati i putem Facebook stranice Veterinarske stanice Beli Manastir.
Na Veterinarsku stanicu Grad Slatina prebacio je ovim ugovorom i svoju obvezu gradnje skloništa, a definirali su i rokove. Nakon pribavljanja građevinske dozvole, sklonište u kojem će biti mjesta za 30 životinja, 20 pasa i 10 mačaka ili drugih kućnih ljubimaca, trebalo bi biti izgrađeno do kraja ove godine. U 2018. predviđena je registracija i početak rada. Cijena smještaja pasa u Belom Manastiru nije se puno promijenila, umjesto 212.000 kuna godišnje, sada to Slatinu košta 200.000 kuna. Naravno, obje cijene su bez PDV-a.
Bez smanjenja cijene
Kako je ugovor na snazi do kolovoza 2020. godine, nejasno je zašto se ugovorena cijena ne mijenja nakon što se u Slatini otvori sklonište. Ako ništa drugo, makar za cijenu prijevoza, jer po pse se više neće morati dolaziti iz Belog Manastira. Što će to zapravo od 2018., gotovo pune dvije godine, građani Slatine plaćati u cijeni zbrinjavanja napuštenih životinja? Što ih ionako skupo košta, skuplje i od cijene koju je Grad Dubrovnik platio kad je premještao pse sa Žarkovice. Prema podacima iz 2015., godišnje se zbrine najviše 36 pasa, što znači da se za svakog psa plaća 5500 kuna, bez PDV-a. A pravdaju se da nemaju sklonište jer nemaju novca za njega. Kad su već imali građevinsku i lokacijsku dozvolu, što su nam iz Ministarstva poljoprivrede rekli još krajem 2015., zašto sklonište nisu gradili sami? A o napuštenim životinjama mogli su se i dalje brinuti volonteri, jednako kao što i sada zbrinu veliki broj napuštenih pasa.
Zašto se ne zove Bijeli Manastir, već Beli Manastir? To se treba već jednom promjeniti, ako građani tog grada peticijom izglasaju!