Kad voliš psa kao one, ništa nije teško. Ni ustati se u cik zore, trenirati po suncu i kiši, putovati na natjecanje. Anja Blažević, Ana Pavlović, Anđela Lukin, Ana Stilinović, Ela Krstić i Lana Kovačić juniorke su Kluba za obuku službenih i sportskih pasa Zagreb (KOSSP), u kojem sa psima treniraju agility.
A kako to rade pokazale su i na Europskom prvenstvu za juniore održanom u Češkoj. Sa sportskog natjecanju u kojem prepreke na stazi treba savladati što točnije i brže vratile su se s nekoliko odličja, nastavljajući tako niz uspješnih nastupa od prethodne dvije godine.
Uz tri pojedinačna postolja osvojeno je i drugo mjesto u ukupnom poretku. Anja Blažević sa psom Willom uz odličja u obje utrke, agility i jumping, okitila se naslovom viceprvakinje u uzrastu djece, a Ana Pavlović osvojila je odličje u agility utrci.
Kratke karijere
- Oduvijek volim pse, a agility nas je posebno povezao - kaže 11-godišnja Anja, koja je u dvogodišnjoj agilitaškoj karijeri već na drugom europskom prvenstvu. Trčala je s dva psa, a pobjede je ostvarila s onim “posuđenim”. Sa svojom kujicom Leeloo bila je 13. u ukupnom poretku.
Ana Pavlović u nogama ima tri europska prvenstva, ali i naslov europske prvakinje.
- Ovo mi je posljednje natjecanje među djecom, sljedeće godine čeka me jača konkurencija - ističe 14-godišnja Ana. Na natjecanju je trčala sa svojom kujicom Berdom, hrvatskom ovčarkom. I trenirati je počela kad je Berda stigla u njezin dom, u kojem je uz agility i odrastala. Ovom strašću zarazila ju je mama Sandra, dugogodišnja natjecateljica i agilitašica.
I premda će, kad ih pitate o uspjehu, reći kako nisu osvojile ništa, 15- godišnja Anđela Lukin i 17-godišnja Ana Stilinović mogu biti ponosne na svoje rezultate. Anđela ističe kako je ove godine konkurencija bila puno jača, u jumpingu je osvojila 20 mjesto. No, uz treće mjesto u ukupnom poretku od prošle godine, za dva nastupa na europskom prvenstvu ne može se reći da je loše.
Od juniorskih natjecanja u Češkoj se oprostila se 17- godišnja A. Stilinović, a uz osvojeno 21. mjesto u jumpingu ostat će joj zapamćeno i po jako dobroj organizaciji.
- Do sada sam trenirala svašta, ali agility je poseban zbog veze sa psom. Treniram oko dvije godine i super mi je - ističe Ana.
Teška konkurencija
Imale su djevojke na natjecanju punu podršku roditelja. Brinuli su se o prijavama, organizaciji, odlazili na sastanke. A prije samih utrka, ističu, nezamjenjiva je bila pomoć Anine mame Sandre. Savjetovala ih je kako voditi psa, s koje strane proći, kako se okrenuti, a od iskusne natjecateljice svaki savjet je dobrodošao.
Ističu djevojke i svoju trenericu, Ninu Gregl, koja ih je sve naučila i otkrila im tajne uspjeha. Dodaju i kako je juniorsko prvenstvo posebno i po tome jer su među svojim vršnjacima i svi su otprilike jednako dugo u ovom sportu. U domaćem prvenstvu nemaju tu priliku, jer se za uspjeh bore među natjecateljima koji su stariji od njih, ali i koji dulje treniraju.
No, možda je upravo baš to razlog što među svojim vršnjacima postižu tako dobre rezultate.
>>Velikogoričani rekli NE ubijanju zdravih pasa u Skloništu Pokupsko Cerje
>>Udomitelji nisu mogli u sklonište, u radno vrijeme vrata zatvorena
