Duško je bio labrador, maza, nježna duša. Prošle noći u veterinarskoj bolnici u Zagrebu uginuo je od posljedica brojnih udaraca, koji su teško oštetili i bubrege i jetru.
Na njegovu tijelu pronađene su rane od noža, a uz njih i metak. Nije imao ni godinu dana.
Stigao u Zagreb
Borba za život psa trajala je četiri dana, otkad je gospođa koja ga je hranila u Štitaru, mjestu blizu Županje, poslala molbu za pomoć svim volonterima Hrvatske. Hitno je pronađen i smještaj, ali Duško je već bio u teškom stanju. Tko zna koliko ljudi ga je šutnulo u prolazu, koliko udaraca je završilo na njegovim leđima. Tko zna koliko ljudi je okrenulo glavu, nisu htjeli vidjeti i nije ih zanimalo što rade njihovi susjedi. Nisu ih zanimale patnje jednog živog bića. A on je to sve podnosio, i dalje je bio dobar sa svima, i ljudima i psima.
Kad je dovezen u Zagreb, bio je toliko slab da mu je prvo trebala transfuzija. No, i dalje je veselo mahao repom, i dalje je vjerovao ljudima. Ispred bolnice vrlo brzo okupili su se vlasnici pasa kako bi mu pomogli, bila je tu labradorica Lava, retriver Simba. Sinoć je na Duška mislilo jako puno ljudi, vijesti su se širile, a jutro je donijelo i onu koju nitko nije htio čuti. U tri sata u noći Dušku su otkazali svi organi, nije uspio.
- Noćas je nebo dobilo još jednog anđela - napisala je na svom Facebook profilu Martina Szalay Zeidler, jedna od volonterki uključenih u cijelu priču.
- Jučer je stotinu ljudi brojalo minute s nama, danas svi oni plaču s nama. Duško nikada neće biti zaboravljen. Ali o ovome treba progovoriti, o Dušku i svim drugim psima, posebno u Slavoniji. Pitanje je dana kada će te iste osobe dignuti ruku i na nečije dijete, brata, sestru, majku - kaže Martina.
Dok prikupljaju dokaze o zlostavljanju, koje će priložiti uz tužbu, volonteri su odlučni kako svemu treba stati na kraj.
Kako otkriti zlostavljače
Iako je prema hrvatskom zakonu za zlostavljanje i ubijanje životinje propisana i zatvorska kazna, najveći problem je kako to dokazati. Prijedlog da se i u Hrvatskoj osnuje Policija za životinje odbačen je uz obrazloženje da komunalni redari i veterinarska inspekcija rade svoj posao. Da to baš i nije tako potvrđuju i brojne priče o zlostavljanim životinjama iz svih krajeva Hrvatske. Sijeku im uši, repove, noge, kopaju im oči, utapaju ih u kanti vode, još slijepe odvajaju od mame, bacaju u smeće u plastičnim vrećicama, ostavljaju na ulici gladne i žedne.
Oni se ne mogu sami snaći, osuđeni su na smrt u mukama. Čemu onda zakon ako se ne provodi, ili se provodi od slučaja do slučaja? A sve koji misle kako su to samo životinje i čemu toliko buke mogla bi zabrinuti činjenica da zlostavljači kreću od životinja, zatim na red dolaze i ljudi.
toj bestiji koji je to uradio zelim da krepava danima ne mjesecima pod najvecom boli.