Američki košarkaši su ponovno prvaci svijeta. A to, smatraju stručnjaci, treba zahvaliti prije svega čovjeku koji često stoji u sjeni zvijezda NBA-a. On je, pak, izvukao važnu pouku iz jednog gorkog poraza.
1. rujna 2006. godine Mike Krzyzewski vjerojatno neće nikada zaboraviti. U polufinalu svjetskoga košarkaškog prvenstva koje se igralo u Japanu američki izbornik na čelu ekipe pune zvijezda iz NBA-a morao je čestitati protivniku na pobjedi - i velikom iznenađenju. Grčka je svladala SAD, a Krzyzewski je na svom prvom turniru u svojstvu izbornika propustio finale i titulu prvaka koju su svi očekivali. Dok su njegovi igrači, redom profesionalci, brzo zaboravili taj poraz, izbornik je ovaj poraz iskoristio kao povod da kompletno preokrene sustav oko reprezentacije. Konačno, od glamura iz ere "dream teama" nije bilo ostalo gotovo ništa. "Pad bogova" počeo se naslućivati već četiri godine prije toga na SP-u u vlastitoj zemlji i dvije godine kasnije na Olimpijskim igrama u Ateni.
Osam godina u uzlaznoj putanji
U svom skromnom stilu je 67-godišnji Krzyzewski pak vratio američku reprezentativnu košarku na put uspjeha i slave starih dana. SAD je osvojio zlato na Olimpijadi u Pekingu 2008., naslov svjetskog prvaka 2010. u Turskoj, ponovno zlato na Olimpijadi u Londonu 2012. - dakle, sve što se moglo osvojiti. I na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj Amerikanci su suvereno došli do naslova svjetskog prvaka - s pobjedom od skoro 30 koševa u polufinalu protiv Litve i preko 30 u finalu protiv Srbije (129:92). Nakon poraza protiv Grčke 2006. godine američka košarkaška reprezentacija nije izgubila niti jednu važnu utakmicu.
"Mi nismo jedini na svijetu koji znamo igrati košarku", stalno je Krzyzewski ponavljao rečenicu koju u SAD-u dugo nitko nije hito čuti. Ni u jednoj drugoj ligi na svijetu ne postoji takva koncentracija egocentrika kao u NBA-u. Ta sujetnost u kombinaciji s arogancijom bila je razlog što su Amerikanci početkom ovog tisućljeća na međunarodnom košarkaškom parketu imali velikih problema.
Izvrstan motivator s obje noge na zemlji
Tek je "coach K" zajedno s menadžerom ekipe Jerryjem Colangelom uspio spustiti američke dečke koji su (pre)visoko letjeli na zemlju. I to iako trostruki otac nije nikada trenirao jednu momčad iz NBA-a. Ali zato ima druge kvalitete.
"On je izvrstan motivator. Obožavam razgovarati s njim, kaže Lebron Jake.
Od kada Krzyzewski vodi reprezentaciju, porastao joj je ponovno ugled i među profesionalcima u NBA-u. Prije Olimpijade u Londonu 2012. izbornik je morao obznaniti i nekoliko neugodnih odluka, s obzirom da je bilo više zvijezda NBA-a koji su htjeli igrati u reprezentaciji nego dresova koji su stajali na raspolaganju. I odluke Mikea Krzyzewskog izvan reprezentacije govore o njegovim kvalitetama. Niti jedan trener fakultetskih momčadi nije osvojio više pobjeda sa svojom ekipom od trenera sveučilišta Duke. I niti jedan trener nije uspio osvojiti popularni naslov prvaka američkih sveučilišta, olimpijsko zlato i naslov svjetskog prvaka.
"Mike je vrlo ambiciozan. To je ono što ga gura", kaže menadžer Colangelo. A tu je onda još i mješavina poniznosti i zahvalnosti koju prenosi svojim igračima.
"Velika je čast biti u prilici predstavljati svoju zemlju na najvišem mogućem svjetskom nivou", kaže i uvijek ponavlja kako pristojnost nalaže poštivati protivnika.
Na turniru u Španjolskoj nije bilo najvećih zvijezda poput Jamesa ili Kevina Duranta. I Krzyzewski je stalno govorio kako njegova momčad nije nepobjediva. Za protivnike na ovom SP-u, međutim, bila je nepobjediva. "Ako želiš pobijediti ovu američku momčad, ne smiješ niti jedne minute izgubiti kontrolu", rekao je litvanski trener Jonas Kaslauskas nakon polufinalnog poraza. I to je rezultat lekcije koju je "coach K" naučio iz poraza 1. rujna 2006.
>>Krstić se oprostio; Raduljica: Amerikanci su jako umišljeni
>>Irving MVP prvenstva, u najboljoj petorci i Teodosić
Jednu stvar nisam nikako mogao "progutati" kako su velikog Mikea zvali naši novinari: Šiševski,Šišavski i što sve ne. Na karju po njima mogao se zvati i Šišljagić, jel...elem dakle, taj Majk Križevski, stigao je sa sveučilištarcima na Univerzijadu u Zagrebu 1987. po prvi put, kao američki izbornik i u finalu "popio" 27 razlike od Dražena i društva...majko mila, bilo mi ga je žao gledati kako s ekipom fasuje težak poraz...mislio sam si hoće li on nakon toga iamti više motiva radit posao košarkaškog trenera...a pogledajmo sad, na krovu je svijeta opet po ko zna koji puta...nevjerojatno....i društvo, da više nisam čuo pirču o šiš-ćeavapu, jer Majki je jednostavno Križevski i to naučite već jednom...za svagda...