I dok će za cedevitaše večerašnja berlinska utakmica s Albom biti pomalo revijalna (20.15 sati), jer ulazak u euroligaški Top 16 više izboriti ne mogu, za njihova sportskog direktora Mateja Mamića bit će to vrlo emotivan trenutak. Jer, prije nešto više od devet godina, u toj istoj dvorani (Max Schmelling) Matej je doživio fatalnu ozljedu zbog koje je prije vremena okončao karijeru.
Popularniji u Berlinu
Štoviše, zbog nje mu je bitno smanjena i kvaliteta života jer je ozlijedio leđnu moždinu posljedice čega i danas osjeća. A mi se i danas sjećamo te njegove kontre, blokade suparničkog centra i pada na leđa.
– Ostao sam paraliziran već kada sam glavom udario u suigračev kuk pa sam udarac pri padu nisam toliko ni osjetio, no on mi je poremetio centar za ravnotežu. Nakon dosta crne prognoze, proveo sam 69 dana u bolnici, no hodati sam, srećom, ponovo počeo već nakon 20 dana. U njegovu oporavku jako veliku ulogu imali su ljudi iz Albe, ali i navijači koji su mu tada poslali čestitku sa 6500 potpisa.
– Ljudi iz kluba iznajmili su mi stan odmah uz bolnicu kako bih mogao spavati s obitelji, a tijekom dana vježbati u bolnici. Sve to vrijeme iznad kreveta držao sam sliku navijača jer mi je san bio ponovo doživjeti predstavljanje prvotimaca. Nažalost, san mi se nije ostvario, no Albini navijači me uvijek toplo pozdrave kada god sam u Berlinu, a obično je to prigodom godišnjih pregleda kod dr. Nideggera koji me liječio.
Albini navijači su ga pozdravili i u Zagrebu, a u Berlinu ga sigurno očekuje vrlo topla dobrodošlica.
– Nekako mi se čini da nije slučajno da će Alba baš jedino protiv nas igrati ponovo u dvorani Maxa Schmellinga, jer se na njihovoj novoj dvorani rade neke korekcije. Neću reći da me ta dvorana plaši, no donosi mi sjećanja koja su mu teška ali i lijepa. Vjerujem da će me preplaviti izmiješani osjećaji.
Alba je u povodu 25. rođendana kluba izdala monografiju, a Matej će s tim u vezi imati nekih obveza.
- Oko sat vremena prije početka utakmice potpisivat ću tu monografiju na glavnom ulazu u dvoranu, a imat ću i druge oblike kontakata s navijačima.
Kolega iz berlinskog dnevnika "Der Tagesspiegel" kazao nam je da je Mamić bio radni igrač koji je ginuo za svaku loptu, a to se radišnim Nijemcima svidjelo.
– Ja sam imao status u njihovim očima i prije tog fatalnog pada jer sam već u drugoj sezoni postao kapetan. Ljudi su prepoznali što im dajem i kako se odnosim prema klubu. U Njemačkoj možete postizati i po 25 koševa, ali nikada nećete biti popularni ne igrate li zdušno. Stječemo dojam da je Mamić popularniji u Berlinu nego u Zagrebu.
Nikad ne znaš tko te gleda
– Nažalost, svi hrvatski sportaši koji su negdje ostavili trag obično su popularniji u tom gradu nego u svojoj državi. To je nešto što nas prati, a ja ne znam zašto to tako mora biti. Ja bih volio da se i moja Cedevita odnosi prema bivšim igračima s pažnjom kao što to čini Alba. Kako će se Cedevita odnositi prema ovoj utakmici koja joj ništa ne znači, a već u nedjelju slijedi utakmica ABA lige sa Szolnokijem koja je puno važnija.
– I dalje ćemo igrati dvije utakmice tjedno pa taj ritam treba zadržati, a osim toga, kao što je rekao Larry Bird, svakom igraču treba biti na pameti da kad je na terenu nikad ne zna tko ga može gledati.
