Njemačka košarkaška reprezentacija izgubila je četiri utakmice na Europskom prvenstvu pred svojom publikom u Berlinu i oprostila se od natjecanja. Time je vjerojatni kraj reprezentativne karijere za Dirka Nowitzkog prošao poprilično loše, a u konačnici nije mogao suspregnuti suze.
Teško je na ovaj način ispasti, imali su izjednačene utakmice protiv Srbije, Italije, Turske i Španjolske, ali svaki put kad se rezultat lomio pokleknuli su. I svaki put bilo je riječi o posljednjim sekundama, što nije specifično za njemački mentalitet, ali ne samo za to već i činjenicu da su igrali pred svojom publikom i ona ih je glasno bodrila.
Nažalost, neiskustvo je donijelo svoje, a 37-godišnji Nowitzki nije mogao samo uz raspoloženog Schrödera donositi pobjede i napraviti veliki uspjeh s reprezentacijom.
Svejedno, kad je završila utakmica s reprezentacijom, tih minus jedan protiv Španjolske nije toliko boljelo kao činjenica da odlazi najveći košarkaš u povijesti Njemačke, a možda i Europe te svijeta izvan Sjedinjenih Američkih Država. Skandirala su mu 13.600 navijača, on je pozdravljao, mahao, plakao. Nastavio je poprilično emotivno i pred TV kamerama dok je davao možda i posljednji intervju u dresu reprezentacije.
– I mislio sam da će ovo biti posljednja utakmica – započeo je vidno uzdrman emocijama Nowitzki, aludirajući na snagu Španjolske, pa nastavio:
– Čuo sam da postoji šansa da Njemačka dobije pozivnicu za organizaciju predturnira kojim bismo imali priliku kvalificirati se na Olimpijske igre. Moramo čekati i vidjeti što će se dogoditi, a onda se možda vratiti sljedeće ljeto i porazgovarati o tome. Ali za mene, u mojoj glavi, na kraju utakmice to je bilo to. Zato sam toliko emotivan, iscrpio sam se, dao sam sve što sam imao tamo na terenu i svejedno nismo prošli, jako sam razočaran.
U ovim riječima postoji neka šansa da se možda nije oprostio potpuno, a slične naznake su i u sljedećim riječima.
– Zahvalan sam publici, posebno jer su me bodrili, a nisam imao baš najbolji turnir iza sebe. Ispričavam im se zbog toga, očekivao sam da ću napraviti više, svi su to očekivali od mene. No činjenica da me poštuju na način na koji me poštuju, to je velika stvar... To mi mnogo znači i ovo je fantastičan trenutak u mojoj karijeri, koji ću uvijek pamtiti.
Možda ga sve to ponese da se vrati na eventualni predturnir u Njemačku i oprosti se nakon Olimpijskih igara. Bila bi to divna priča, sasvim sigurno!
>> Nowitzki: Uvijek mi je bila čast igrati za Njemačku, vraćam se s ponosom
Nije točno. I protiv Turske i Srbije i Italije i Španjolske u publici nije bilo više Nijemaca od arbeitera. Jedino je bilo protiv Islanda, koju su domaćini dobili. I kod nas se stalno priča o košarci, a Arena skoro prazna. Da su u Zagrebu igrale BiH i Srbija umjesto daleke Makedonije i nezainteresirane Slovenije, bilo bi više njihovih nego naših.