Košarkaši Cedevite raspjevano su proslavili svoj peti Kup, odnosno osmi trofej u domaćim natjecanjima. U noći sa subote na nedjelju, u konobi vodičkog hotela Oympia, veselili su se do dva sata iza ponoći jer je za trenera Veljka Mršića to bila crta preko koje se ne smije ići zbog derbija ABA lige s Cibonom.
No, do tada je bilo prilično veselo pa je Mršić svojim igračima naručio da se svira “Lijepa li si”, sportski direktor Mamić pjevao je “Kamen, krš i maslina”, a mikrofona su se domogli i igrači pa su s bendom zapjevali i kapetan Bilan, Tomas, Žganec i Arapović.
U tom veselom društvu, zajedno sa svojim suradnicima, pojavio se i Josip Stojanović, glavni sponzor finalnog suparnika Jollyja, što je bila lijepa slika prijateljstva između klubova koji su se samo koji sat prije međusobno borili za trofej.
Jolly želi igrati ABA ligu
– Mi nismo samo prijatelji, već smo bratski klubovi. Pa mi smo se već i prije finala dogovorili da će biti fešta i da će ju platiti Cedevita, bez obzira tko pobijedi. No, mi smo bili realni i naši momci za nas su bili junaci – klicao je popularni Jolly koji je nazdravio Cedevitinu predsjedniku Mladenu Veberu, potpredsjedniku Atlantic Grupe koji je pak na to rekao:
– Gospodin Stojanović je nama iz Cedevite blizak po svojoj osobnosti i karakteru, ali i poslovnoj uspješnosti. Njegov klub je s ovim finalom pokazao da je relevantan faktor u hrvatskoj klupskoj košarci, a bit će još značajniji.
To je kazao čovjek koji je na čelu kluba kojem je krajnji cilj postati euroligašem:
– Ako našoj kompaniji nešto ne krene ukrivo, a ja ne vidim da će se to dogoditi, mi nećemo odustati od našeg sna. Imamo jako puno energije i volje da ovaj projekt i dalje raste, pa je KK Cedevita sad već jedan od brendova Atlantic Grupe. Naša je intencija da u sponzoriranju kluba pada udio naše kompanije, a on je sada 45 posto. Uvođenje novih sponzora zdravija je varijanta jer projekt onda ne ovisi o jednoj kompaniji.
Neke nove sportske snove sniva i Josip Stojanović, vlasnik Grupe Jolly JBS:
– Mi se nadamo da ćemo već sljedeće sezone igrati ABA ligu ili neko europsko natjecanje, ovisno o tome što će se dogovoriti HKS i ABA liga. Najbolje bi bilo kad bismo igrali neko Fibino natjecanje s klubovima s prostora bivše SFRJ i susjednih zemalja.
Činjenicu da su se u finalu Ćosićeva kupa našla dva kluba iza kojih stoje najveći privatni ulagači u hrvatsku košarku pozdravio je i ministar financija Zdravko Marić. A on je najprije bio na večeri pobijeđenog finalista, a potom se pridružio slavlju pobjednika. Poput premijera Andreja Plenkovića, koji je na Baldekinu bio dan prije, i ministar Marić nekad je i sam bio košarkaš, pa Josip Stojanović Jolly ističe:
– Mi košarkaški zanesenjaci sretni smo što su i premijer i ministar financija veliki zaljubljenici u košarku i to moramo iskoristiti. Tako da oni nama izravno pomažu, ali bitno nam je da nam ne odmažu. Na čelu Saveza imamo i bivše košarkaše i ako to ne iskoristimo onda to neće biti dobro.
Ustvrdio je to jedan od trojice privatnih ulagača u hrvatsku košarku. Najveći je Emil Tedeschi iz Atlantic Grupe koja stoji iza Cedevite, a košarku pomaže i Alexander Hrkač, osnivač i direktor tvrtke Vrijednosnice Osijek.
Kroz klub prošlo 7000 djece
A da postoje takvi zanesenjaci ministru Mariću drago je čuti:
– Tedeschija i Stojanovića osobno poznajem. To su veliki entuzijasti koji su svoj kapital spojili s dugogodišnjom strašću. Ne bih to nazvao hobijem nego strašću jer u pitanju je uistinu velika ljubav prema košarci.
Priupitali smo ministra da li se razmišlja o uvođenju poreznih olakšica za ulagače u sport?
– O tome treba razgovarati jer tu ne govorimo o velikim iznosima, a u konačnici bismo dobili i više djece u sportu a time i veću korist za društvo.
I Tedeschi i Stojanović ističu da ulažu u sport ne samo zato što vole košarku, već i zato što imaju potrebu da nešto vrate društvu.
– Kroz naš klub prošlo je oko 7000 curica i dječaka i meni je to velika zadovoljština, možda i zato što ja kao dijete nisam imao priliku trenirati košarku – ističe Stojanović i zaključuje:
– U sportu sam uvijek dijelio ljude na one koji donose u sport i one koji žive od sporta, a njima su ovi prvi dragi samo dok donose, ali im nije drago kada im se ne dozvoli da rukovode. Ne znam da li smo Tedeschi, Hrkač i ja zaljubljenici ili luđaci, no volio bih da nas je što više. Neki poduzetnici za takvo što nemaju priliku, a drugi nemaju strpljenja.
