Bojan Bogdanović (25) četvrti je Mostarac koji je pobijedio u Večernjakovu izboru za košarkaša godine. I njegov prethodnik bio je košarkaš rođen u Mostaru (Zoran Planinić), prije 17 godina laureat je bio Josip Sesar, a prvi pobjednik (Dražen Dalipagić) također je košarkaš iz grada na Neretvi.
– Mi Mostarci u tom se izboru dobro držimo, odmah smo iza Dalmatinaca – primijetio je Bojan.
Počeo sam tek sa 15
Osim po gradu rođenja, ono što je zajedničko njemu i Draženu Dalipagiću jest da je i on kasno počeo igrati košarku poput Praje.
– Znam to, jer su me zbog toga s njim počeli uspoređivati.
Dalipagić je počeo igrati košarku sa 17, ali daleke 1968., a Bogdanović sa 15 nekih 35 godina kasnije. Iz današnje perspektive specijalizacije u sportu to izgleda kasno, no u Mostaru očito nije.
– Nije kasno ako si talentiran, no doista je danas malo onih koji tako kasno odaberu sport.
A on je kraljicu igara izabrao nauštrb najvažnije sporedne stvari na svijetu.
– Ja sam mislio da ću nogomet igrati cijeli život. Kada sam ga trenirao, samo mi je nogomet bio na pameti. I kada sam počeo trenirati košarku, bilo je to pola-pola, i razmišljao sam hoću li ostaviti nogomet. Ipak, izrastao sam, a i neki su mi prijatelji odlazili na košarku pa sam se ipak odlučio.
I nije pogriješio jer je već nakon godinu dana ozbiljnog treniranja potpisao ugovor za Real.
– Ostao sam jednu godinu na posudbi u mom Zrinjskom, pa sam sa 17 otišao u Real.
Kako danas gleda na tu četverogodišnju avanturu u kraljevskom klubu? Bi li mladima preporučio tako rani odlazak u inozemstvo?
– Meni je ispalo sve kako sam zamišljao, osim što nisam ostao u Realu. Nema tu pravila. Eto, za Hezonju je dobro što je mlad otišao, a za Šarića je dobro što je ostao. Nema zacrtanog puta uspjeha.
Koje su opasnosti kod ranog odlaska u pečalbare?
– Jako je teško iz mlađih selekcija doći do prve momčadi, pogotovo u velikim klubovima poput Reala i Barcelone. Osim što dovedu puno klinaca, oni i svake sezone potpišu četiri-pet vrhunskih seniorskih igrača jer se uvijek ide na rezultat i nema prostora za mlade igrače, za pogreške. Nema toga da te puste da igraš i griješiš u ime razvoja.
Nakon jedne sezone posudbe u Murciji, Bojan se odlučio za odlazak iz "kraljevskog kluba".
– Taj dolazak u Cibonu bio mi je možda i najbolji potez u karijeri. Koliko god ja bio spominjan kao talent, malo tko me znao u Hrvatskoj. Neću reći da sam u Ciboni oživio karijeru jer sam došao sa 20 godina, ali košarkaški sam prodisao. Dobio sam minutažu, ono što svaki mladi igrač treba, počeo igrati i pokazao što mogu.
Je li njegova kasnija karijera (dvije godine u Ciboni, tri u Fenerbahçeu i nedavni prelazak u NBA) dokaz da je Real pogriješio u procjeni kad ga je pustio da ode?
– Real je tada imao dosta španjolskih igrača od kojih neki igraju i danas u klubu, a ja nisam dobio priliku iako sam u drugoj momčadi zabijao u prosjeku više od 20 koševa. Kako nisam vidio načina da se izborim za mjesto u prvoj momčadi, odlučio sam se za Cibonu.
Ovo je pak ljeto odlučio otići u NBA ligu. Tri godine nakon što je draftiran.
– Još tijekom sezone razgovarao sam s ljudima u Feneru o tome da ću ostati, no kad je došao poziv iz NBA lige, kada smo počeli razgovarati o mojoj ulozi u momčadi, o životu u Americi, to je presudilo.
Radujem se Americi
Znači, raduje se američkom načinu života, bez obzira na to što ga tamo očekuje 40-ak putovanja godišnje.
– Naviknuo sam na putovanja, ne u tolikoj mjeri i količini kao u NBA, no to sam izabrao i tome se veselim. Radujem se novom načinu života, novom početku.
Ide li s njim u Brooklyn i netko iz obitelji?
– Ne, idem sam. Manje-više cijelu sam karijeru bio sam.
I kao klinac u Madridu?
– Da, jer tata je odvjetnik, a mama ravnateljica škole pa nisu mogli napustiti posao. Dolazili bi mi u Madrid za blagdane.
Je li mu bilo teško kao djetetu u velegradu?
– Jest, pogotovo prvih četiri-pet mjeseci, bilo mi je stvarno teško. No, to me je možda i ojačalo.
Može li ga, po načelu daleko od oka, daleko od srca, NBA liga udaljiti od hrvatske reprezentacije?
– Ne, sigurno neće jer ja želim igrati. Posebno sad kad smo nešto napravili. Nadam se da ćemo i na ovom Svjetskom prvenstvu nešto napraviti da svi osjetimo još veću privrženost.
– Znao sam da se može dogoditi tako nešto pa se nisam previše uzbuđivao. Manje-više znalo se da me Netsi žele i to seljakanje bio je zapravo dogovor između klubova.
Dakako, igraču je puno važnije da ga ne seljakaju kada počne igrati, osim ako sam ne zatraži razmjenu kao što je nekoć učinio Dražen Petrović nezadovoljan tretmanom u Portlandu kod trenera Adelmana.
Netsima bi mogao puno donijeti jer je i više nego raznovrsan na terenu. Dok su njegove šuterske vrline već odavna znane (bio je prvi strijelac Top 16 pretprošle Eurolige i prvog dijela prošle Eurolige), mnogi su se lani na Eurobasketu iznenadili kada su vidjeli kako dobro igra u reketu, u situacijama kada primi loptu leđima okrenut košu i tako stvara višak.
- Prvi me na taj način, na donjem postu, počeo koristiti Neven Spahija dok je vodio Fenerbahče i kako sam dosta dobro koristio tijelo, to je iskoristio i izbornik Jasmin Repeša u reprezentaciji.
No, Bojan se nastavio usavršavati, što će mu u NBA ligi jako dobro doći. Novost iz prošle sezone je igra dva na dva, takozvani pick and roll, kojeg je dosta igrao u koncepciji Fenerova trenera Željka Obradovića.
- Trener Obradović traži da se igra puno picka pa je forsirao i mene. Zato sam i ja više igrao s loptom.
>> Večernji list izabrao Bojana Bogdanovića za košarkaša godine
