Radnu skupinu će voditi Hamdija Pozderac,inače član Savjeta Federacije;također se očekuje kako će radna skupina problem knjižarstva pokušati ugurati u ustav.......

super mi je ta akvizicija,to bu popravilo stvar;on je nešto ko krleža,gorostas

Sveukupna mjesečna prodaja svih naslova svih pak potpomognutih književnika u svim hrvatskim knjižarama nje dovoljna niti za pokriće režijskih troškova jednog dvosobnog stana.

Predsjednik kao da ne razumije simbole i simboliku;bio je na Badnjak u Zagrebu,sad ga to u Karlovcu;kao da ga uhvatila neka pomama;možda tu ima elementa kiča........................

Yes,čovjek je sin poznatog oca koji je karijeru počeo još prije Drugog rata kao tajnik princa Pavla,čovjek Dvora.

1945., svibanj 5. Topusko Načelnik OZN-e za Hrvatsku, Ivan Krajačić-Stevo izvješćuje političkog sekretara CK KP Hrvatske, Vladimira Bakarića i organizacijskog sekretara CK KP Hrvatske, Dušana Brkića, “da bi bilo poželjno dogovoriti se sa Gen.[eral]Štabom o operativnom planu i raspodjeli jedinica koje će napadati na Zagreb”, jer je saznao da su pripadnici II. JA bili “vrlo [...] kruti [...] na svom putu kroz Baniju” _____________ 5. V. 1945. Drugovima Vladi i Dušku. Mislim da bi bilo poželjno dogovoriti se sa Gen.Štabom o operativnom planu i raspodjeli jedinica koje će napadati na Zagreb. Danas sam ovdje u Topuskom saznao da u ovom kraju t.j. sa južne strane Zagreba nema niti jedne naše domaće jedinice, sve su izgleda iz druge armije. Vrlo su kruti bili na svom putu kroz Baniju. Mislima da bi to politički slabo odjeknulo u slučaju njihovog ulaska u Zagreb. Stevo._____________ Izvornik, strojopis HDA, Zagreb, 1002, kut. 116.

1946., travanj 27. Varaždin Izvješće Okružnog komiteta KPH Varaždin upućeno Centralnom komitetu KPH o likvidaciji četvorice mještana Lepoglave od strane članova Kotarskog komiteta KPH Ivanec _____________ O.K. K.P.H. Varaždin Broj: 28/46. 27. travnja 1946. Centralnom Komitetu K.P.H. Z a g r e b Dragi drugovi ! Mi smo oformili partijsku komisiju za ispitivanje Josipa Špiranca, upravnika Lepoglave, Augusta Šoštareka i Uršanić Andriju u vezi sa ubijanjem četvorice mještana u Lepoglavi. U komisiji su bili drugovi Galić Josip, sekretar K.K. Ivanec, Kolar Josip i Tucman Josip, članovi našeg Komiteta. Na ispitavanju se ustanovilo, da inicijativa za takovo obračunavanje nije potekla samo od drugova u Lepoglavi, već je i Kotarski komitet donio takav zaključak na svojoj sjednici 27. ožujka, koji je omogućio ovakav postupak. U vezi sa kampanjom čišćenja naše zemlje od banditskih naoružanih grupica drugovi su održali sjednicu, ali se nisu pridržavali samo onoga, što je postavljeno, da se ubijaju samo oni ljudi, koji se zateknu sa oružjem u šumi ili iz sela bježe sa oružjem, već su na sastanku postavili, da se može ubiti i pojedine ljude u selu za koje se zna, da imadu vezu sa križarima i rovare protiv pokreta. Kod toga su postavili da to mogu izvršiti samo dobri članovi Partije, da bi to ostalo konspirativno. Na osnovu takovog zaključka Komiteta drug Špiranec je učinio plan sa navedenom dvojicom drugova, kojeg je uz pomoć narodne odbrane proveo u djelo. Ljudi, koji su potučeni imali su vezu sa križarima i rovarili su protiv narodno-oslobodilačkog pokreta, ali su to radili tako perfidno, da se za njih nije moglo pronaći konkretnog materijala, kako bi ih se moglo izvesti pred sud. Naši drugovi idući linijom manjeg otpora željeli su, da ih se riješe, umjesto da vode s njima političku borbu i da ih zakonitim putem onemoguće u njihovom daljnjem rovarenju. Odmah iza toga čina drugovi iz K.K. Ivanec uvidjeli su pogrešku svojeg stava, a to se vidi po tome, što je drugi dan iza ubijanja ove četvorice vojska narodne odbrane uhvatila trojicu domaćih križara i dovela ih u Lepoglavu, gdje su ih htjeli likvidirati. Tu se je suprostavio Kotarski Komitet, a naročito sekretar Komiteta i tako su ta trojica izvedena pred narodni sud. Za ubijenu četvoricu po dogovoru sa sekretarom našeg Komiteta drugom Ivicom Gretić drugovi iz K.K. Ivanec preko Fronte objasnili su narodu u Lepoglavi da su to ubijanje izvršili ustaše, koji su isti dan pobjegli iz Lepoglave i razoružali jednog milicionera, a da je to priznao jedan od pobjegle četvorice ustaša, koji je uhvaćen u Novom Marofu. Narod u Lepoglavi uopće više ne postavlja pitanje za ubijenu četvoricu, po čemu izgleda da vjeruje objašnjenju. Navedenu dvojicu osim Špiranca mi nismo ispitivali iz razloga, što je to bila direktiva njihovog rukovodstava. Mi smo mišljenja, da za taj slučaj treba snositi odgovornost i posljedice čitavi Komitet, pošto je on kao cjelina dao takovu liniju. No jedno moramo podvući, da se kod istog Komiteta nikad nije osjećala neka samovolja i vjerujemo, da se istom Komitetu takav slučaj neće više ponoviti. Molimo Vas, da dadete Vi svoje mišljenje po gore navedenom slučaju, kako bi mi mogli prići njegovom konačnom rješenju. Smrt fašizmu – Sloboda narodu ! Uz drugarski pozdrav: _____________ Kopija, strojopis HDA, Zagreb, 1223/5, kut. 67

1945., siječanj 17. Izvješće Drage Desputa, člana Sudskog odsjeka Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske upućeno Centralnom komitetu KPH o radu vojnih sudova i obračunu s “narodnim neprijateljima” u Dalmaciji _____________ IZVJEŠTAJ Polovicom studenog mjeseca upućen sam u Dalmaciju sa zadatkom da obidjem vojne sudove na sektoru VIII, da pregledam njihov rad i da im u radu pomognem. Za vrijeme mog boravka u Dalmaciji zapazio sam stanovitu nepravilnosti od kojih iznosim najglavnije. Povjerenik OZN-e za kninski sektor drug Ilija izjavio mi je, da su oni dobili direktivu, da prilikom oslobađanja uhapse što više ljudi, jedan dio od tih, koji ispunjavaju potrebne uslove, likvidiraju, a ostali dio puste na slobodu. - U duhu te direktive od Dubrovnika - Knina pa do Zadra likvidiran je stanovit broj ljudi. Od likvidiranih jedan su dio domaći ljudi, a jedan dio zarobljenici naši državljani, koji su bili u zarobljeničkim logorima. Za jedan dio od likvidiranih zatraženo je od naših vojnih sudova da se izrade presude u svrhu objavljivanja, što je i učinjeno. Kod sprovodjenja navedene direktive sa strane drugova, koji su je sprovodili, učinjeno je krupnih pogrešaka. Prvo, sve je radjeno vrlo nekonspirativno. Tako su na primjer iz zatvora i zarobljeničkog logora u Splitu odvodjeni zatvorenici i zarobljenici u kamionima u grupama različitog broja sa izjavom, da idu u vojsku. Razumije se, da je to bilo vrlo providno i neuvjerljivo, jer nitko ne može vjerovati da će se zatvorenici i zarobljenici ravno iz zatvora ili zarobljeničkog logora voziti u kamionima u jednice, dok naši borci idu pješice, a s druge strane, kad su porodice likvidiranih počele obilaziti naše jedinice tražeći svoje članove i razumje se nisu ih mogli pronaći, brzo im je postalo jasno što se je s njima desilo. Vrativši se svojim kućama, razumije se da o tome nisu šutile, nego na veliko pripovjedale. Drugo, kod sprovodjenja te mjere upotrebljavani su ljudi nedovoljno ozbiljni, što dovoljno dokazuje priloženi prilog komandanta zarobljeničkog logora u Splitu druga Milate , u kojem je iznio uz službeni pečat logora i svoj potpis tačan broj lica, koji su iz logora odvedeni i jačinu pojedinih grupa, uz usmeni komentar, da su ta lica odvedena u podrum neke zgrade gdje su postreljana. Treće, sama justifikacija likvidiranih vršena je bez potrebne opreznosti na vrlo nezgodan način, što kao primjer navodimo slučaj, gdje je jedna grupa iz Drniša strijeljana i bačena u jame a da svi iz te grupe nisu bili ni do kraja ubijeni tako, da su iz jame vikali - majku vam vašu ubijte me do kraja! /To mi je pripovjedao komandant kninskog područja i predsjednik vojnog suda VIII korpusa/: - ili slučaj u Dubrovniku gdje se je justifikacija vršila ne strijeljanjem već su se takva lica klala. To je u Dubrovniku radila jedinica narodne obrane, a ja sam za to saznao od komandira čete narodne obrane. Četvrto, kod sprovodjenja te mjere drugovi koji su je sprovodili bili su vrlo površni. Kao primjer navodimo slučaj koji se je desio u Dubrovniku, gdje je u oglasu osudjenih na smrt bio naveden i jedan gradjanin Dubrovnika, koji se je u tom momentu nalazio na slobodi i u oglasu među strijeljanima čitao svoje ime i prezime; - ili slučaj u Splitu gdje se još i danas nalazi u sudskom zatvoru jedan gradjanin Splita, koji je bio odredjen za strijeljanje i neposredno prije odvođenja na strijeljanje nekim slučajem dospio je u sudski zatvor. Kod OZN-e je zaveden u popisu likvidiranih. Peto, među likvidiranima bez suda nalaze se i takovi, koji bi, da imaju deset života deset puta bili osudjeni na smrt. To su ljudi, koji su svojim radom počinili toliko zla tamošnjem narodu, organizatori četničkih i ustaških banda, te bi se, njihovim izvodjenjem na javno sudjenje, dala ne samo izvjesna zadovoljština tamošnjem narodu, već bi se i postigao veliki politički uspjeh, jer su to klasični primjeri preko kojih bi se sjajno moglo raskrinkati i ustaštvo i četništvo, kao i djelovanje okupatora. Osim toga medju likvidiranim ima i takovih, koji se nikako nisu smjeli likvidirati unutar četri zida. Njih je trebalo najprije raskrinkati medju narodom, izvesti na javno sudjenje i onda suditi. Kao primjer navodim slučaj sa 20 popova u Dubrovniku. Šesto, već sam napred naveo, da je za jedan dio od likvidiranih zatraženo od naših sudskih organa, da se izradi presuda isključivo u svrhu javnog objavljivanja. Naši sudski organi u velikoj su većini tek od novijeg vremena u našem pokretu. Politički su neizgradjeni, s našim pokretom i borbom nesaživljeni, malogradjani. Saznavši za takav postupak OZN-e oni su, razumije se, primili to s negodovanjem i o tome, možda ne u zloj namjeri, pripovjedali drugima. Kako je to daleko otišlo, koliko pogrešno i sa kakvim nerazumjevanjem je to shvaćeno sa strane naših organa najbolje ilustrira slučaj sekretara našeg vojnog suda vijeća kod komande šibenskog područja, koji je učinio čak slijedeću “uredovnu zabilješku”: - “Prema zahtjevu Opunomoćstva OZN-e šibenskog područja, ovaj Sud je naknadno sastavio presudu, radi javnog oglašavanja iste u Šibeniku. ........ Ovakav postupak je kao izniman bio, prema saopćenjima dobivenim od opunomoćstva OZN-e u Šibeniku, dirigiran od viših faktora i odobren od nadležnih političkih funkcionera”. Sedmo, od OZN-e je zatraženo, a po našim organima tako izradjene presude u svrhu objavljivanja nisu od drugova iz OZN-e pregledane, te se je i u tom pravcu griješilo. Kao primjer navodim presudu Oliver Mate, koji je osudjen na smrt strijeljanjem, a u dispozitivu presude navedeno je, da se isti osudjeni na smrt medju ostalima i za to “što je osorno nastupao prema predstavnicima narodno oslobodilačkog pokreta, kad bi od njega zatražili ekonomsku pripomoć i premda imućan nije im htio dati bilo kakovu pomoć”. Osmo, prilog br. 4 govori sam po sebi dovoljno. Da li se smije po džepu nositi takove zabilješke do kojih može i nepozvan doći? Sigurno ne bi bilo od koristi našem pokretu kad bi u neprijateljskoj štampi izašla fotografija ovakvog dokumenta. Ima još dosta ovakovih primjera, a koliko ih ima koji meni nisu poznati! Razumje se, da je uslijed takvog sprovodjenja navedene direktive šira javnost za to brzo saznala, te se osjeća, da je to primila sa negodovanjem i da u narodu vlada osjećaj pravne nesigurnosti. Kao primjer za to navodim izjavu jednog građanina Knina, koji je, kad mu je predsjednik suda izjavio, u vezi s jednim hapšenikom, koji se nalazi kod OZN-e, da će biti izveden pred sud, i ako se uspostavi da je kriv bit će kažnjen, a ako se ustanovi da nije kriv, bit će oslobodjen, izjavio “ostavi to, njega će noć progutati prije nego što dodje do suda”. Delikatnost situacije u kninskoj krajini u vezi sa četništvom pokazuje pravi značaj istaknutog primjera. Savezno sa napred navedenim htio bi reći još i ovo. Koliki je broj likvidiranih nije poznato. Ali on po mom mišljenju nije prevelik, što više on je na nekim sektorima mnogo premalen. Pogledajmo samo Dubrovnik. Tamo je likvidirano svega oko 100 ljudi. To je premalen broj za Dubrovnik i okolicu u kojem su za ovo čitavo vrijeme carevali i ustaše i četnici, Talijani i Nijemci, a ogromna većina Dubrovčana s njima se je povezala. Osim toga u samom Dubrovniku radjale su se ideje i izgradjivali planovi vršenog nasilja nad čitavom Južnom Dalmacijom. Petokolonaštvo i špijunaža bilo je u punom cvatu. Mišljenja sam da je uzrok tako malog broja likvidiranih baš u načinu sprovodjenja date direktive , jer je uslijed toga javnost za istu vrlo brzo saznala, te se je osjetila reakcija javnog mišljenja. Naši drugovi su pred tim i takovim “javnim mišljenjem” zastali i prešli u drugi ekstrem, u drugu pogrešku u pretjeranu blagost. Kao primjer navodim slučaj velikog župana dubrovačkog , koji je izveden pred sud i kažnjen jedva jedvice sa dvije godine prisilnog rada, dok je dubrovačka OZN-a predlagala oslobadjajuću presudu: - ili slučaj u Kninu gdje se članovi četničkog oblasnog odbora i četničkog ratnog vijeća šeću slobodno po kninskoj krajini, a samo u Kosovskom polju postoji groblja stotine i hiljada srpskih žrtava i nasilja kojeg su počinili četnici. Dogadjaji koji su se desili poslije nove direktive organima odsjeka za zaštitu naroda Pod kraj studenoga mjeseca prošle godine organima odsjeka za zaštitu naroda izdata je nova direktiva po kojoj oni više nemaju ovlaštenje da vrše likvidaciju bez suda, osim naročitih izuzetaka. Usprkos toga na nekim sektorima organi OZN-e nisu se te direktive pridržavali. Navodim slučaj u Sinju, gdje je tamošnja OZN-a u momentu svog rasformiranja likvidirala, koliko je poznato, 6 ljudi iz Sinja i okolice , a da za to nije postojao nikakav razlog; - ili slučaj u Kninu gdje je tamošnja OZN-a iza dobivene nove direktive likvidirala najprije 13, a poslije 1 osobu, sve iz Knina i okolice Knina, a htjela je likvidirati i još 17 zarobljenika naših državljana, koji su u većini služili u “tigar” diviziji, a da ih prije toga nisu uopće salušali pa ni ispitali najosnovnije podatke. Medju tih 17 bilo je i takovih, koji su svega pet dana bili u navedenoj diviziji i nisu još uopće bili rasporedjeni. Na moj zahtjev ta je grupa predana sudu i u roku od jednog dana svi su bili ukratko saslušani i, izvedeni pred sud i u sporazumu s OZN-om svega trojica su osudjeni na smrt; jedan je upućen u zarobljenički logor, jer je bio Nijemac; za jednog će se istraga nastaviti, jer je isti iz Vrlike koja je svega 20-30 km. udaljena od Knina, a isti je tamo kroz čitavo vrijeme kao ustaša djelovao, a ostali su osudjeni na različitu vremensku kaznu i upućeni u jednicu. U Zadru se je OZN-a pridržavala prakse likvidacije bez suda sve do pre 10-15 dana uz izjavu, da nema povjerenja da bi takove sud osudio na smrt. U Biokovskom području je takodjer OZN-a likvidirala oko 20-25 osoba nakon primitka nove direktive, a bez ikakvih posebnih razloga. Nadalje na našoj konferenciji svih predsjednika sudskih vijeća i sudskih organa izvjestio me je istražitelj vijeća kod biokovskog područja da tamošnji opunomoćenik OZN-e sadistički muči ljude, a onda traži od suda da se isti moraju osuditi bez obzira da li im se krivnja ustanovi ili ne, jer bi bilo vrlo nezgodno da ih se pusti na slobodu nakon što su tako istučeni. Kao primjer naveo mi je slučaj dviju žena, seljakinja, koje je isti organ OZN-e najprije strahovito istukao, a onda im nije dao vode za piti tako, da su bile prisiljene piti svoju vlastitu mokraću; - ili slučaj iz splitskog područja, odnosno sudskog vijeća u čiji su zatvor dopraćene dvije žene iz komande mjesta Kaštela gdje su bile zlostavljane - palili su im noge itd. - a za koje se u toku postupka ustanovilo, da nisu gotovo ništa krive i trebaće ih osloboditi. Osim toga ima slučajeva da imovina nekih lica, koja su u prvim danim uhapšena razgrabljena i raznijeta, a od suda se traži da iz tih razloga ti moraju svakako biti kažnjeni. Kao primjer navodim slučaj Vragolova iz Cavtata kraj Dubrovnika, koji je u prvim danima uhapšen kao pristaša četnika i četnički pomagač, a koji bi uslijed amnestije trebao biti pušten na slobodu. Ili slučaj sa 74 godine starim svećenikom don Antom Dragoševićem iz Omiša kome su takodjer sve stvari razvučene, a iz razloga, što se u toku postupka nije moglo ustanoviti neko teže djelo, a iz političkih razloga trebalo je donijeti ili uslovnu kaznu ili oslobadjajuću presudu. U jednom i u drugom slučaju zahtjev da se isti moraju kazniti iz napred navedenog razloga dat je sa strane članova kotarskog komiteta, koji su se nastanili u njihovim kućama. Nekoliko slučajeva bezakonja počinjenih sa strane pripadnika NOV i NOP 1.- Kistanje, kotar Šibenik. Opunomoćenik OZN-e XIX divizije kad je divizija odlazila iz Kistanja predao je komandi mjesta Kistanje jednog uhapšenog karabinjera, time da se isti preda sudu i da se izvede na javno sudjenje u tom mjestu, jer je u tom kraju uhvaćeni karabinjer počinio strahovita zvjerstva nad tamošnjim narodom i bio strah i trepet tamošnjeg stanovništva. U komandi mjesta je taj karabinjer tako tučen da su ga na kraju morali i ubiti. Kod toga sudjelovali su čak i neki članovi tamošnjih narodnih vlasti. Komanda mjesta nije o tome ni prije, a ni poslije nikoga izvjestila. 2.- Pod kraj XI mjeseca praćen je u sudski zatvor u Zadar po straži jedan uhapšenik i na putu, na cesti Obrovac-Zadar ubio ga je s kundakom puške jedan partizan koji je onuda prolazio. 3.- U Benkovcima je krajem prošlog mjeseca jedne noći pozvan iz svoje kuće neki čovjek, navodno neprijatelj našeg pokreta, po dvojici partizana i kad je isti izišao iz kuće oni su ga ubili iz šmajsera i pobjegli. Nije ustanovljeno koji su to partizani bili. O načinu sprovodjenja konfiskacije i o odnosu NOO-a prema sudu po pitanju podataka ili informacija za sudske zatvorenike. Na cijelom sektoru Dalmacije u prvo vrijeme nakon oslobođenja konfiskacija je bila sprovadjana sasma protivno nego što to uputstva o konfiskaciji traže. Prvo, konfiskacija je vršena u velikom broju slučajeva licima kao ratnim zločincima i narodnim neprijateljima, a da nije za to bila donešena sudska presuda, odluka ili rješenje što uputstva o konfiskaciji izričito navode. Drugo, konfiskacija je vršena, na takav način, da je na neposrednu okolicu nužno morala ostaviti dojam da je po srijedi pljačka, a ne jedna vrsta kazne. Kao primjer navodim slučaj u Dubrovniku, gdje se prilikom konfiskacije oduzimalo i dječja kolica. U traženju podataka za zatvorenike naši organi nailaze na velike poteškoće. Ne samo što se na podatke treba dugo čekati, što su oni apstraktni /četnici, ustaše, tukao rodoljube i td./, nego su zapaženi i slučajevi otvorene sabotaže. Navodim primjer iz općine Vrlika. Istražitelj sudskog vijeća u Sinju zatražio je od općine Vrlika podatke za jednog okrivljenika. Općina Vrlika sa službenim pečatom i potpisom predsjednika i tajnika daje za taj konkretni slučaj slijedeće podatke: “čovjek za kojeg tražite podatke i koji se nalazi u vašem zatvoru je pošten i dobar drug. Nikad nije pripadao nijednoj neprijateljskoj grupaciji niti je primio bilo talijansku bilo četničku pušku”; - Sam zatvorenik izjavljuje: “Po dolasku Talijana stupio sam u seosku miliciju i primio pušku od Talijana. Kad je Italija kapitulirala stupio sam u četnike i bio sam su tim i tim akcijama”. Na kraju još nekoliko riječi u vezi s upućivanjem kažnjenika u jedinice. Koliko sam imao prilike čuti od strane jednog dijela naših pristaša ta je mjera primita sa nezadovoljstvom. Za ilustraciju navodim slučaj Šime Berača, koji je po vijeću vojnog suda kod šibenskog područja osudjen na prisilni rad i upućen u jedinicu. Prije odlaska u jedinicu pušten je kući da si uzme stvari. Kad je došao kući narod ga je linčovao. To se je desilo u Skaradinu. Dok obratno u jedinicama ovako upućeni kažnjenici primiti su dobro i borci se prema njima odnose već prema tome kako se koji pokaže u borbi. Narod odnosno naši pristaše prigovaraju i postupku prema takovima u jedinicama, jer se isti uzimaju nakon kratkog vremena u kancelarije, a ima i slučajeva da ih se pušta na dopust. Navodim kao primjer slučaj sa Lucićem iz Benkovca, koji je bio osuđen na 7 godina prisilnog rada i upućen u XX diviziju, nakon kratkog vremena došao je u kancelariju, a za božić pušten je kući na dopust. Na završetku navodim izjavu opunomoćenika OZN-e XIX divizije, koji mi je kazao da mu opunomoćenik OZN-e zadarskog područja šalje u jedinicu ljude s napomenom da ih se u jedinici na zgodan način likvidira, jer da je nemoguće izvesti ih pred narodni sud pošto ga sud ne bi osudio na smrt. U koliko u iznesenom ima kakvih nejasnoća mogu po potrebi usmeno razjasniti. Drago Desput [v.r.]

Usmeno sam Vas upoznao o stanju u II. bat. N.[arodne] Obrane, do danas se nije skoro ništa učinilo, da se nekoji rukovodioci tamo smijene, kao napr. Pomoćnik komesara zvani Firga. Moje mišljenje je da on imade podršku iz štaba brigade te Vi trebate nastojati da se već jednom sredi stanje u ovom bataljonu. Ponovno Vas upozoravam o likvidaciji, koja je izvršena unazad 5 – 6 dana. Sa istom likvidacijom rukovodio je Firga, koji je odveo jednu grupu od 194 te ih likvidirao u blizini sela Knezovljana, svega udaljenosti kilometar od sela i 40 – 50 metara daleko od puta, kod same likvidacije bili su odbornici sela tako da za likvidaciju znade cijelo selo, pošto su nekoji dobili i robe od ubijenih. Nedaleko od samoga mjesta gdje su ovi likvidirani imade jedan bunar, u kojemu se pojavila sama krv. Pošto likvidirani nisu bili dobro zakopani, dali smo u zadatak da se odmah nabaca još zemlje, pošto su već počeli smrditi, a ujedno da se sam bunar zatrpa. Smrt fašizmu – Sloboda narodu ! M.P. Načelnik major Putnik [v.r.]

1945., svibanj 25. Maribor Iz operacijskog dnevnika Trećeg bataljuna 6. istočnobosanske brigade XVII. istočnobosanske divizije III. JA o “likvidiranju narodnih izdajnika” u razdoblju od 23. do 25. svibnja 1945. 23. maj 1945. vreme: sunčano mesto: Maribor 3 bataljon oficira: p.oficira: boraca: Po naređenju štaba naše brigade, bataljon je imao zadatak likvidiranje narodnih izdajnika. Zbog izvršavanja postavljenog zadatka nije se nikakav rad odvijao u toku dana. Ishrana i zdravstveno stanje bataljona su zadovoljavajući. 24. maj 1945. vreme: prepodne - kišovito po podne - oblačno mesto: Maribor 3 bataljon oficira: p.oficira: boraca: Kao i prošlog dana bataljon je imao isti zadatak. Ishrana i zdravstveno stanje bataljona su zadovoljavajući. 25. maj 1945. vreme: sunčano mesto: Maribor 3 bataljon oficira: p.oficira: boraca: Kao i prošlog dana bataljon je imao isti zadatak. Ishrana i zdravstveno stanje bataljona su zadovoljavajući. U bataljon je prekomandovano osam novih boraca. Pred veče bataljon se po svršetku zadatka razmešta u gradu počevši pravi kasarnski život.

1945., svibanj 21. Iz knjiga depeša 15. majevičke brigade upućenih Štabu XVII. divizije o likvidiranju skupine ustaša te o nastavku strijeljanja zarobljenih četnika i ustaša _____________ 20-V-45. No 25. dr. 70 Jedan bat. uputili smo po naređenju u St. Veit - Miklauš. Ima zadatak da sa prvim bat. šeste brig. likvidira Ustaše od 5 stotina koji su na sektoru Miklauš. Jedan bat. ostavili smo za obezbeđenje svih brig. logora. Sa jednim bat. krećemo čim dođu Vojvođanske jedinice. Miki No 26.dr. 75 Brigada je stigla dvadesetog u 6 sati. Povezani smo sa O.Z.N.-om. Zadatak naše brigade je likvidacija četnika i Ustaša kojih ima dve i po hiljade. Juče nam je poginuo nesrećnim slučajem komandant drugog bataljona na strelištu drug Moma Divljak. Danas smo nastavili sa streljanjem. Brigada je smeštena u Gradu. Miki 21-V-45 No 27. dr. 55 Nalazimo se na istoj prostoriji. U toku celog dana radili smo isto što i juče (likvidacija). Po naređenju uputili smo jedan voz. sa jednim članom štaba - bat. da sprovodi zarobljenike za Zagreb, kad se vrate javićemo. Miki _____________ Izvornik, rukopis VA VII, Beograd, Arhiva NOB, kut. 993, reg. br. 8/8.

Suhopolje, dne 20. jula 1945. Drugu Ministru Andriji Hebrangu Beograd Dragi druže Andrija ! Potpisani borci iz Suhopolja slobodni smo Ti se obratiti sa par riječi, koje će Te zanimati zbog dogadjaja koji se odigravaju ovdje oko nas. Ja sam Ivan Lucović baš ovdje u Suhopolju sa još nekoliko drugova Suhopoljčana, koji smo radi tih nepravednih činjenica došli ovamo i ustanovili sve kako smo opisali u zapisniku koji Ti prilažemo. Ja sam Ti već više puta pisao, ali nisam primio odgovora. Ovdje se toga mnogo svašta čini, što ide na štetu pokreta, pa bi to trebalo na neki način odstraniti, jer je po Srbima veliki teror, a izgleda koji to čine, da šire propagandu i sigurno hoće da se vrati Kralj Petar. Pred nekoliko dana bio sam sa Tvojom sestrom Ilonkom i rekao da ću doći u Suhopolje do Pauline, kamo i ona ima doći i odovud do Tebe u Beograd, da Ti sve podnese o tome izvještaj, a širje obrazloženje imadeš u ovom našem zapisniku, kojega Ti dostavljamo. Treba što prije nešto poduzeti, ne momentalno velikom strogoćom već postepeno i na dobar način, time da i Vi od Vaše strane ispitate te pojedinosti koje se dogadjaju ovdje. Ja sam onaj Bosanac koji sam bio odhranjen kod Magenhajma, a zadnji puta bio sa tobom u Zailama kada smo Te zamjenili sa onim dvojicom ustaških glavešina, Futucom i Vagnerom . Uz drugarski pozdrav. Smrt fašizmu – Sloboda narodu ! Lucović Ivan intendant Lucović Ivan [v.r.] Gl. Inten. Slagalište Zagreb Reder Stjepan [v.r.] Reder Stjepan prop. Odsjek Mirko Vinter [v.r.] Ferdinand Lisinski [v.r] 34. Udar divizije Gjuro Stipić [v.r.] Vinter Mirko borac Virovitičke Škvoc Josip [v.r.] udarne brigade -.- Z A P I S N I K Sastavljen dana 20. jula 1945. u Suhopolju po potpisanim drugovima borcima, koji su iz jednica došli svojim kućama radi toga što im su ugrožene obitelji i roditelji zbog internacije. Mi potpisani došli smo svojim kućama u Suhopolje i došli u dodir sa ljudima ovog mjesta kao i iz drugih sela naročito sa drugovima: predsjednikom NOO Suhopolje Stipić Gjurom, bivšim tajnim predsjednikom Suhopolja Škvorc Josipom, Lisinski Ferdom, te mnogim drugima, pa smo ustanovili slijedeće: 1./ POPIS OBITELJI KOJE IMAJU NJEMAČKA PREZIMENA. U Suhopolju je došlo do nervoze izmedju naroda zbog toga, jer su već u kratko vrijeme bili popisani svi oni koji imadu Njemačko prezime, bez obzira na to, što nisu nikada bili upisani u Njemačke organizacije. To je naišlo na nezadovoljstvo medju narodom, Hrvatima koji ovdje žive jer se uvidja da pravoslavci Srbi svoje provadjaju i ubacuju svoje srpstvo na svakom koraku. 2./ PRESELJAVANJE I KOLONIZIRANJE NARODA Iz kotara Daruvar kolonizira se narod u kotar Viroviticu i to samo Srbi pravoslavci a najviše u okolicu Suhopolja. Oni svakako nastoje da ovdje dobiju apsolutnu prevlast pa zato ovo i čine. Hrvati koji se i nalaze na nekim malim dužnostima, moraju samo klimati glavama, nesmiju nigdje ništa govoriti, nalaze se samo na manjim sporednim mjestima gdje moraju šutjeti i gledati nepravdu koja se čini katoličkom narodu bez obzira na naciju. Zbog toga dolazi do velike reakcije medju narodom i veliko nezadovoljstvo se kuje, a to sve ide na šteu današnjeg poredka koji je krvavo stečen. Narod ništa ne radi zbog toga, svaki se pita što će dalje biti, dakle živi u neizvjesnosti. Prema ustanovljenju može se konstatirati da pravoslavci traže nešto treće jer provadjaju svoju srpsku nacionalnost i izgleda da hoće urušiti današnji poredak. Dobrovoljci koji su se iz Srbije povratili govore, da oni ovdje nisu došli raditi, već da će za njih drugi raditi /misle na Hrvate/ a oni će gotove crpiti plodove tuđih žuljeva. Isti Solunski dobrovoljci ispoljavaju se kao Veliko Srbi i neće da odgajaju jedinstvo medju narodom, već svakako nastoje svojim srpstvom razjediniti što sve koči radu današnjih probitaka. Pravoslavci govore, da će oni likvidirati i sa Hrvatima komunistima za probitak svojih ciljeva. 3./ MASOVNO UBIJANJE HRVATA ZAROBLJENIKA Pred oko mjesec dana bilo je dotjerano u Suhopolje nekoliko stotina zarobljenika, koje su otpremili u obližnju šumu i tamo sve potukli. Iste su najprije izprebijali, pa su onda klali. To su izvršili drugovi iz 4. bataljona V. Proleterske Crnogorske brigade koji su bili onda u Suhopolju, a kada su se vraćali u Suhopolje govorili su narodu kako su ih klali. Ovi isti drugovi koji su bili u V. Prolet.[erskoj] Crnogorskoj brigadi govorili su narodu da su ranije bili četnici, a sada su prešli u partizane. Iz toga se može zaključiti, da ovi Srbi sada kao četnici pod drugom firmom /maskom/ ubijaju nemile Hrvate. Na ovo narod ne gleda dobro, time je takodjer krnjen današnji probitak. Prije nego što su prešli na klanje zarobljenika brusili su noževe po kućama i kupili štrikove. Zbog toga je došlo do kritike na sastanku AFŽ. U Suhopolju dana 1. VII. 1945. Došla je jedna drugarica iz Kotarskog AFŽ. I kritizirala radi toga što drugarice ne dolaze na sastanak, a predsjenica AFŽ. Drugarica Micika Huber odgovorila joj, da je narod nezadovoljan zbog ubistava masovnog koji se vrši oko Suhopolja, jer su vidjeni mrtvi kojima je vadjeno srce i razni djelovi tjela, pa su govorili da nije to možda moj brat, sin i t.d. a zašto da onda idemo na sastanke i t.d. Drugarica iz Kotara pitala i dala pozvati Komandanta 4. Bataljona V. Prol.[eterske] Crn.[ogorske] Brigade i istoga pitala “kakvo se ovo klanje vrši” a on je govorio, da to nije istina, medjutim u suočenju sa drugaricom Huber Micikom predsjednicom AFŽ. Isti nije to mogao poreći, već pocrvenivši odgovorio, nasotjati ćemo, da se ovo više ne dogodi. Kada su prolazili domobrani /zarobljenici/ kao i ustaše nisu dozvolili da im narod nosi bilo kakvu hranu i ako je kotar odredio da se hrana pripravi za zarobljenike koji imadu doći, već su bili tučeni i dalje tjerani, a kada su naišli četnici dobili su oni jesti, dapače su neki Srbi iz općine išli i ljubili zarobljenike četnike. Ovo je kritizirala drugarica Micika Huber na masovnom sasanku 1. VII. 1945. Sve ovo bilo je na željezničkom transportu zarobljenika koji je prolazio kroz Suhopolje. Zbog toga je ova drugarica Micika Huber skinuta sa dužnosti predsjednice AFŽ. Kao i izbačena iz Mjesnog NOO Suhopolje, a ne obazirajući se na to da je njezin drug Zdenko još i danas kao stari borac u NOV. Ustanovljeno je, da je ukupno ubijanje zarobljenika izmedju Pitomače i Sladojevaca 1416 ljudi.

Z A P I S N I K Sastavljen pri Opunomoćstvu OZN-e XII Proleterske brigade dana 14. XI. 1945. u 14,30 časova. Saslušani polit. komesar Krajačić Vjekoslav, koji izjavljuje slijedeće: Prije toga je imenovani upozoren na davanje netočnih izjava, što povlači za sobom i snosi tešku odgovornost, na pitanja odgovara : 1. OPŠTI PODATCI: Zovem se Krajačić Vjekoslav, rodjen 28. II. 1924. u Banja Luci, općina i kotar ista, Hrvat, neženjen, svršio 8 razreda realne gimnazije u Zagrebu, zanimanjem djak, otac Ivan i majka Ana, rodjena Zmailović, brat Otmar, oficir u J.A. Miroslav, sekretar P.O.J. i sestra Margareta udata Turkulin, kućanica, ne posjedujem ništa, stupio u NOV 12. VI. 1943. 2. TKO VAM JE DAO DIREKTIVU ZA HAPŠENJE I PO ČIJEM NAREDJENJU STE TO RADILI? Dana 7. XI. ov. g. imali smo sastanak Polit. otsjeka, na kojem nam je prenjeo direktive Polit. kapetan Aleksić Risto, instruktor za kadrove XIII. divizije. Nakon završenog sastanka došao je komandant brigade Živković Milan, koji je imao sastanak sa komandantom XII. Ud. divizije Četnik Gjurom, koji je trajao oko dva sata nasamo. Komandant brigade nam je prenjeo direktive i to: ukida se radno vrijeme, svi oficiri imaju spavati u kasarnama, strogo pripremno stanje u Vukovaru da je bio Luburić , a isto da je vidjen na stanici u Vinkovcima u činu našeg kapetana. Patrole treba sastavljati samo od komunista. Svakog onog koji piše neprijateljske parole i kida naše letke na licu mjesta treba ubiti, za biračka mjesta gdje se nalaze naše jedinice odgovarat ćemo glavom. Direktivu, koju nismo pisali u notese a niti će postavljat pitanja za to divizija i armija, a to je slijedeće: da sve one, koji bi mogli ometati i spriječavati izbore na pametan način nestanu. Ne mogu reći da je on mislio da ih ubijamo, ali ja sam to shvatio kruto, na rastanku, pri prelasku u bataljon ja sam rekao drugu Aleksiću Risti – vidjet ćeš kako će tamo izbori uspjeti i kako ću ja tu bandu očistiti. Ja sam krenuo u Sl. Šamac 8. XI. ov.g. i stigao istog dana oko pola noći. 3. ŠTO STE RADILI U SL. ŠAMCU? Odma tog dana održao sam sastanak sa komandantom bataljona i rekao sam mu da svi oni koji bi mogli omesti izbore tokom noći imadu nestati, tj. da će mo ih ubiti. 4. ŠTO VAM JE NA TO REKAO KOMANDANT? Komandant Prodanović Stojan nije mi ništa rekao a niti pitao tko je izdao naredjenje nego sam ja rekao, da smo imali sastanak u brigadi i da za tu stvar neće nitko stavljati pitanje, tj. brigada, divizija a niti armija. Na to je komandant otišao do Mihajla Nikolića i prikupio podatke odn. samo popise za ljude koje treba hapsiti. 5. ZA KOLIKO STE LJUDI IMALI POPIS OD MIHAJLA Nakon prve noći bilo je uhapšeno 11 ljudi, koje je dao Mihajlo, sem jednoga, koji je doveden iz Strizivojne, a za kojega Mihajlo nije dao nikakve podatke. Što se tiče samog popisa imena nije mi poznato. 6. TKO JE RUKOVODIO HAPŠENJEM? STRELJANJEM I TKO JE IZDAO NAREDJENJE ? Prvu noć, tj. 8. XI. ja sam hapsio petoricu u Šamcu, dočim drugu noć je imao sve podatke o hapšenicima komandant bataljona Prodanović Stojan. Streljanjem sam rukovodio lično ja. 7. GDJE STE VRŠILI STRELJANJE I NA KOJI NAČIN ? Streljanje smo izvršili poslije pola noći na lijevoj obali rijeke Save sa pištoljima u zatiljak i metnuli ih u čamac i pobacali ih u sredinu Save. Nakon toga u jutro izvršili smo pregled obale da se moguće ne bi što primjetilo po danu, ali medjutim nismo ništa primjetili. 8. KOLIKO JE SVEGA STRELJANIH OSOBA ? Prvu noć, tj 8. XI. ubijeno je 11, medju njima i dvije žene, dok drugu noć ubijeno je 10 od kojih je bila isto jedna žena. 9. ZAŠTO STE VRŠILI PROVOKACIJU KADA STE IŠLI HAPSITI ? Provokaciju po kućama nismo vršili, a može se i kazati da to nije bila provokacija ako smo unišli u kuću pod imenom “križara”. To je bila moja želja da vidim kako će se ponašati kada im kažem da smo križari. 10. TKO JE SVE UČESTVOVAO U TOM UBISTVU I HAPŠENJU ? U hapšenju su sudjelovali slijedeći: Kreačić, Prodanović Stojan, komandant bataljona, Magdić Drago, vodnik veze, Vukelić Savo komandir, Filković Pero, komandir, Matić Stevo i Mihailo Nikolić. Za ostale mi nije poznato. Kod ubijanja su isto sudjelovali ovdje navedeni. 11. NA TEMELJU ČEGA STE UBIJALI TE LJUDE ? Prema podatcima koje smo dobili od Mihajla Nikolića, koje je on dao komandantu bataljona Prodanović Stojanu na temelju kojih smo streljali. Istrage nismo vršili nikakve nad hapšenicima. Hapšenici su dolazili u štab bataljona vezani u žicu i bili tučeni samo pojedinci. 12. ZAŠTO STE HAPSILI ŽENE ? Žene smo hapsili zato što su imali veze sa “križarima” i davale pomoć u novcu, hrani i sanitetskom materijalu, što su one priznale kod svoje kuće kada smo došli kao križari. 12. TKO JE IZVRŠIO HAPŠENJA U SIKIREVCIMA I JARUGA[MA] ? Dana 9. XI. vršili su hapšenja komandant Prodanović Stojan i Mihajlo Nikolić. Od vojnika nije mi poznato dali je tko bio. Ja sam samo vidio kada su došli hapšenici iz Sikirevaca i Jaruge i to desetorica, za koje nisam znao imena. Dopratio ih je komandant i Mihajlo Nikolić. Hapšenici su bili vezani u žicu i obučeni u civilno odjelo. 13. ŠTO VAM JE POZNATO O SLUČAJU U KOPANICI ? Poznato mi je da je dotjeran u štab bataljona jedan civil, koji je kidao parole i zamazao sliku Tita u Kopanici. Kada je došao isti je bio streljan sa ostalima, a tako isto i onaj civil iz Strizivojne, kojeg je uputio komandant brigade, s tim da se stavi samo u pritvor dok ne prodju izbori. 14. DALI ZNATE IMENA LJUDI KOJI SU POBIJENI, NJIHOVU PROŠLOST I NA TEMELJU ČEGA SU HAPŠENI ? Poznato mi je samo da sam ja hapsio i to u Sl. Šamcu. 1. Nikola Crnolatac iz Sl. Šamca, ustaški dojavnik od 1941., sada govorio kako ova vlast neće opstati, jer naši križari će nas spasiti, jer su oni jedini branioci Hrvata. Dao podatke Mihajlo Vukelić. 2. Nikola Crnolatac, sin, aktivni ustaški avijatičar, oficir, poručnik isto kao i otac. Za ženu i snahu nemam imena, a o njima samo znadem da su govorile kako je kod njih bio jedan križar iz Škicine grupe i kako su davale matrijal i hranu koju su skupljale po selu. Tako isto i nama su htjele dati novaca i plahte, ali mi nismo primili. 3. Tomašić Stipo. Za njega smo dobili podatke od Mihajla, da on je pričao da kod njega stanuje jedan komunistički bandit i kako ga mi moramo ubiti. Isto tako nam je rekao da će tokom sutrašnjeg dana od bilježnika nabaviti dvadeset propusnica sa štambiljem, jer je on naš čovjek. Za ostale podatke neznam, nego kažem da su svi dobiveni od Mihajla a predati komandantu bataljona. 15. KAKOVU SI DIREKTIVU PRIMIO OD KOMESARA BRIGADE ? Od komesara brigade primio sam samo političke direktive po pitanju izbora, a on nije znao što sam ja uradio. Jedino je bio prisutan komandant ovom razgovoru poslije sastanka. 16. ŠTA JE PRENIO KOMANDANT BRIGADE ? Komandant brigade prenio je samo direktive što se napomenulo pod točkom dva, a načelnik brigade uopće nije bio prisutan tom sastanku. 17. DA LI JE BIO PRISUTAN TKO KADA JE KOMANDANT PRENIO DIREKTIVU KOMANDANTA DIVIZIJE ? Drug Risto bio je prisutan ali nije ništa na to odgovorio, a niti se mješao u razgovor. 18. IMAŠ LI JOŠ ŠTA DA KAŽEŠ ? Imam da kažem, da opozivam svoju izjavu u vezi sa čamcem nego napominjem da su ubijeni na obali Save i gurnuti u vodu, u tok rijeke Save. Zapisnik mi je pročitan i sve su moje riječi tačno u njega upisane. Dovršeno 14. XI. 1945. u 16 sati. Saslušao: Saslušani: Kapetan Vedriš, s.r. Kapetan Kreačić Vjekoslav s.r. Za točnost prepisa jamči i ovjerava: Zamjenik opunomoćenika OZN-e XII Ud. divizije Kapetan Vedriš Franjo s.r.

Jna je oduvijek i sama po sebi zločnačka,još tamo od samih početaka kao JA i kao partizanija;pokazalo se to i u ovom posljednjem ratu kad se i za neupućene i nevjerne Tome stvar eksplicirala iliti razgolitila:čija je to bila vojska vidjelo se i nedavno kad je dakle nasrnula na sve narode osim naravno srba:ponašanje te vojske nije bez jake poveznice iliti linka na njen unutarnji smisao i političku funkciju..

odvjetnici gledaju na stvar malo animistički malo politički;pa židovski muzeji i organizacije razne na slobodnom tržištu kupuju takve i slične stvari da bi upotpunile svoj postav;pogledajte malo aukcijske stranice diljem interneta

No,bilo kako bilo, jedno je sasvim izvjesno, ured predsjednika će morati provesti istragu nad svim još živućim onodobnim stanovnicima grada zagreba koji,kao što je poznato,nisu uopće izašli na ulice i dočekali oslobodioce.

mogli bi ulicu 8 maja posvetiti vladi ranogajcu naime ,lik je bio predsjednik prijekog vojnog suda i nakon rata je potpisao na tisuće,doslovno,na tisuće smrtnih presuda od koji su mnoge dostupne u javnosti, poslije 1950- se drug vlado aktivirao u sportskim klubovima kao antifašistički funkcioner i tako on danas ima svoju ulicu tik do lice bernarda vukasa tako da je zagreb unikatan grad po činjenici što jedna ulica nosi naziv po sudcu prijekog suda

Najava događaja Subota, 29. siječnja 2010. godine: - 11,00 sati - Predsjednik Republike nazočit će svečanoj akademiji prigodom obilježavanja 70. obljetnice ustanka, antifašističke borbe i pobjede nad fašizmom, 67. obljetnice osnivanja 10. korpusa zagrebačkog i 66. obljetnice oslobođenja Grada Zagreba (Starogradska vijećnica, Ulica sv. Ćirila i Metoda 5) Predviđeno je obraćanje Predsjednika Republike _________________________________________________________ Mora da se Predsjednku nešto gadno dogodilo u Njemačkoj kad je ovako na brzaka okupio svitu i mimo kalendarske logike krenuo u komemoraciji,vjerojatno je to odgovor Nijemcima a jednim dijelom i Karamarku na posljednje najave istrage partizanskih zločina;u svakom slučaju predsjednik se pokazao nepodobnim funkcji u namjeri da se država žrtvuje razlozima privatne biografije i socijalizacije.

cvrcak2010 Pa vidiš znali smo,Tuđman je bio dugo na sceni,još tamo od preuzimanja Instituta,Hrvatskog proljeća,zatvora,knjiga,druženja s Krležom,Murtićem,Frangešom; pisale su novine o njegovom ocu baš tih 90-ih i pitali razna pitanja,jel se ubio,bio luđak,odnosi u obitelji,maćeha:kod Josipovića i Tatjane sve je zatvoreno. Što je radio Ante Josipović,kakav je bio direktor Croatie osiguranja ( Jel se tada mazalo lovu...) i cijela serija drugih pitanja........

Tko je Tatjana Josipović djevojački,tko je njena obitelj,koja je tu socijalizacija posrijedi,odakle potječe,kakvo je rodoslovlje...u medijski demokratskim zemljama sve to bi bilo prisutno u javnosti i to ne nužno u tabloidima i na zloban načina.Blokada.

Čudan je taj Josipović.zanimljivo je da se svakoj demkratskoj zemlji, koja je k tomu razvijena i medijski, sve zna,naime novinari pišu,o obiteljskom porijeklu,socijalnoj umreženosti iste te i o ostalim komponentama koje zanimaju javnost,također Josipovićeva žena je isto tabula rasa za javnost:milje,porijeklo,umreženost,staatus,preferencije:Sve kao da je blokirano.

*** deleted by admin ***

Baš sam malo pronjušako njihovu internet stranicu:po običaju je nevjerodostojna,otvoriš rubriku 50% kad ono tamo Kundera po 140 kuna,u zoni knjiga ispod 35 kuna cijela sila inače jeftinih džepnih izdanja Meandra kao poznatog izdavača s državnog proračuna;ostatak ponude je uglavnom Algoritam a to je zbog toga što je roba u fiksu te je nisu prodali pa sad iznose na tržište po ne baš tako povoljnim cijenama. štono bi rekli neimenovani izvori:pevec kuca na vrata.

Premda je Profil najveći on uvijek kasni i za samim sobom,naime ne može se zadržati tu poziciju vodeći politiku iznuđenih poteza:voda je do grla pa ajmo na tečaj plivanja.

Pa ako SDSS ide,po novom zakonu,na opće izbore i tako se natječe za glasove opće volje e onda bi valjda bilo logično i ustavnopravno utemeljeno da na te izbore ide pod drugim i izmijenjenim imenom,naime ne može u nazivu zadržati dosadašnje određenje: srpska.