Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 24
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Direktor Weekend media festivala

''Veliki brat' postoji, ali nas nitko ne prisiljava na njega. Stvaramo ga sami, statusima'

18.02.2016., Zagreb - Tomo Ricov u svom novom klubu Peper.  Photo: Jurica Galoic/PIXSELL
Foto: Jurica Galoic/PIXSELL
1/3
20.09.2016.
u 19:00

- Mlade stalno treba educirati što to stvarno znači i kakve posljedice može imati slanje neke slike ili postavljanje statusa. Mnogi su ljudi bili izloženi pravom linču samo zbog svoje nesmotrenosti, a to je pogubno, smatra Ricov.

Pred nama je 9. Weekend media festival (WMF), koji se od 22. do 25. rujna održava u Rovinju. Direktor festivala Tomo Ricov najavljuje 4000 posjetitelja, više od 130 predavača i panelista, 500 novinara i 350 studenata iz regije, oko 55 predavanja, panela i radionica te partyje i koncerte.

U čemu je tajna? Zašto mnogi žele baš tih dana biti u Rovinju?

Kada smo osmišljavali festival, htjeli smo da se u opuštenom okruženju čuju bitne stvari od bitnih ljudi. Nismo htjeli da bude suhoparno, kao što je običavalo biti. Bio sam razočaran kako su dotadašnji marketinško-kreativni festivali bili organizirani. Mislio sam da najkreativniji ljudi ne mogu biti na nekom nekreativnom festivalu, jer onda on kao festival nema smisla. I zato smo napravili idealnu kombinaciju u jednom nekonvencionalnom prostoru, kao što je bivša Tvornica duhana. I još je ljeto pa to stvara opušten ugođaj tako da ni predsjednici uprava ne dolaze s kravatama. I ta je opuštenost temelj za druženje i razgovore pa se tamo, kada su ljudi manje utegnuti, sklopi na stotine suradnji.

Koliki je onda izravan utjecaj festivala, što ste prepoznali kao izravne posljedice i rezultate dosadašnjih osam?

Golema je stvar to da se regija našla na jednom mjestu. Vratimo se u 2008. kad je festival i pokrenut. Tada smo bili još uvijek, kao nažalost i sada, u vrlo zategnutim odnosima sa Srbijom i Slovenijom. I bilo je vrlo optimistično očekivati da će ljudi iz svih zemalja bivše Jugoslavije dolaziti, okupiti se i sudjelovati u nekom programu. Izgleda da smo pogodili od prve, golema je potreba ljudi da se nalaze, i to ne samo onih iz struke. Naime, ono što je počelo kao medijski, marketinški i komunikacijski festival, sada se zove festival kreativnog biznisa na kojem se ljudi okupljaju i razmjenjuju ideje. I to je najbitnije, ljudi iz regije vole dolaziti i družiti se. To druženje je ključno jer novosti iz svijeta medija, marketinga i biznisa sigurno možeš naći na internetu, no naći se s ljudima oči u oči, doći do zajedničkih ideja, možeš samo tamo. Bitna su i predavanja, paneli i radionice s kojih se vratiš s nekim konkretnim znanjem. A važno je i nadahnuće. Kada tamo dođeš, nešto doznaš i kažeš: “Ovo bih mogao primijeniti u svom poslu”. To puno vrijedi. Mnogi se vole i zabaviti, no zabava je samo dodatak.

Lajtmotiv skorašnjeg WMF-a je – budućnost. Kako na tu misiju festivala gledate u odnosu na našu regiju koja se i dalje ne može maknuti od ‘41. i ‘45.?

Baš zato festival je okrenut futurizmu. Dovodimo pravog futurista koji će nam govoriti o budućnosti. To i jest moj cilj jer, kad bismo na festivalu razgovarali o temama koje su već prežvakane, ne bismo se puno pomaknuli. Imamo pet dvorana koje su krcate cijelo vrijeme. Sve se događa istodobno i najveća je frustracija posjetitelja u tome što u isto vrijeme ne mogu biti na više predavanja. Ipak, svaka je tema nekome namijenjena. Slažući program nastojimo da se ne kose teme koje bi mogle zanimati iste ljude. No, i na specijalizirano predavanje ili radionicu svatko može doći. Imamo i teme za masovniju publiku gdje se predstavljaju zanimljivi ljudi. A ovogodišnjom temom – futurizmom i predstavljanjem novih trendova, nastojimo dati dodatnu vrijednost za posjetitelje koji će onda moći reći: “Aha, vidjeli smo budućnost. Ovako se radi u Švedskoj, ovako u Googleu... Idemo i mi to inkorporirati”. Zato ćemo u našoj najvećoj dvorani, koja je izložbena, imati od robota do virtualne stvarnosti pa će se ljudi barem malo osjećati kao dio budućnosti.

Tema jednog panela bit će – digitalni kaos. No, trebamo li se mi tog digitalnog kaosa u kojem živimo već i pribojavati?

Trebamo, zato što je granica između privatnog i javnog potpuno izbrisana. Sada si izložen više nego ikad prije. “Veliki brat” stvarno već postoji, no sada te nitko više ne prisiljava, nego ti dobrovoljno, svojim statusima na Facebooku, Twitteru ili fotografijama na Instagramu, izlažeš sam sebe i svoju privatnost. Ne trebaju više Udba, Stasi i KGB tragati za tim koje su tvoje preferencije, s kim se dužiš, što voliš... kad ti sam sve to izlažeš i nudiš, od toga kakvu glazbu slušaš do kakvog si političkog opredjeljenja. Stalno se iznova pokazuje da je ono za što mislimo da je samo za nas i naše prijatelje zapravo vječno pohranjeno i koristi se za marketinške svrhe tako da odjednom velike kompanije mogu “targetirati” tvoj ukus i mogu se obratiti direktno tebi nudeći neki proizvod ili uslugu. S jedne strane ta je digitalna era fenomenalna jer do bilo kojeg podatka o bilo čemu dođeš za dvije sekunde, a nekad si za to morao putovati, nabavljati knjige i čitati enciklopedije. No, s druge si strane u velikoj opasnosti jer, realno, tvoja privatnost više ne postoji.

Što onda možemo očekivati u budućnosti od generacija koje gube osjećaj što je to privatnost, intima?

To je na njima, kako će se znati nositi s tim. A na našim je tijelima uprave, Vladi i odgovornim agencijama da nas zaštite od zloupotrebe. No mlade stalno treba educirati što stvarno znači slanje neke slike ili postavljanje nekog statusa. Mnogi su ljudi bili izloženi pravom linču samo zbog svoje nesmotrenosti, a to je pogubno.

Poznati ste kao čovjek sklon retrostilu. Kako vi u sebi mirite retro i futurizam?

Ja sam uvijek bio retro, još onda kada ta riječ nije ni postojala. Još kao klinac s 11-12 godina zavolio sam rock and roll 50-ih, i to me odredilo. Sviđao mi se taj stil odijevanja, automobili, dizajn... Čak mi je jedno vrijeme bilo žao što nisam živio u tim godinama. No, ajde, na ovim našim prostorima 50-e možda i nisu bile najbolje vrijeme. E, sad, ono što nam je digitalizacija dobrog donijela jest i to što sad jednim klikom mogu doći do svih pjesama Chucka Berryja. Sad mogu sve doznati o njemu, a prije sam kao klinac prepisivao iz enciklopedija što bih našao o pojedinom izvođaču. Eto, nemam problema s futurizmom i novitetima, ali moj će ukus uvijek ostati isti.

Okruženi smo raznim vrstama medija, PR i marketinških agencija. Zbog takvog utjecaja i koncentracije onih koji će za novac učiniti svašta, koliko zapravo živimo u doba “lažnjaka” i uljepšanih poruka?

Tu temu – PR i odnosi s javnošću – imamo sada na festivalu. Jedan od problema medija jest i to što se medije percipira kao plaćene oglase. Mediji će morati sami raskrstiti s time ako misle opstati jer im je sada najveći problem – vjerodostojnost. Medijima se generalno ne vjeruje, a za to su krivi oni sami. Mnogi misle da je u medijima sve plaćeno pa se mediji time moraju ozbiljno pozabaviti da bi vratili ugled. Dobra je stvar da više nismo u nekom komunizmu pa do svih informacija možeš doći na portalima, forumima... Ako te nešto stvarno zanima, doznat ćeš istinu.

Jedan panel nosi naziv – Gradonačelnik noćnog života.

To je inicijativa koja se prije dvije godine pojavila u Amsterdamu. Noćni život pojedinih gradova postao je kategorija za sebe i ne može se više promatrati samo kao turistički nusproizvod. Noćni život grada vrlo je bitno živo tijelo koje ima svoju komercijalnu i kulturnu vrijednost, a i neki odnos s tzv. dnevnim životom grada. I sad u Amsterdamu “noćni” gradonačelnik doslovno surađuje s “normalnim” gradonačelnikom jer imaju golem priljev mladih turista koji tamo dođu partijati pa su zajednički počeli regulirati radna vremena klubova. Taj se trend proširio pa sad već i u Parizu, Zürichu i u Londonu imamo gradonačelnike noćnog života jer iz noćnog života proizlazi i puno dobroga.

Mnogi će odmah reći – gdje ćeš boljeg gradonačelnika noćnog života Zagreba od Ricova. Imate li takvu ambiciju?

Nemam, ja se klonim politike (smijeh)... Ali, zašto ne, ako bih mogao Zagreb učiniti još boljim gradom. Svojedobno je Zagreb bio proglašen jednim od najdosadnijih gradova. I stvarno je takav bio. No, Zagreb je sad doživio renesansu. Postao je vrlo zabavan grad s velikom ponudom raznih sadržaja. Kada se sad odlučim izaći navečer, mogao bih paralelno biti na pet mjesta, što mi se prije nikada nije događalo. Iako je politika Grada prema noćnom životu sada dobra, ima tu još prostora za napredak.

>>Tri dana kreativnog dokoličarenja u Rovinju

>>Weekend Media Festival predstavlja najnovije tehnologije

Komentara 1

Avatar mileudarcina 1
mileudarcina 1
22:39 20.09.2016.

Pustimo sad te puste samohvale, nego reci ti nama koliku potporu dobivaš od ministarstva kulture i grada, u penezima prosim lepo ak nije tajna....

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije