Kako doznajemo, u četvrtak se treba održati sjednica Nadzornog odbora Ine na kojoj će se odlučivati ne samo o budućnosti rafinerije u Sisku nego, što je puno važnije, o široj strategiji poslovanja Ine. Članovi NO-a, pred kojima su ozbiljne i teške odluke, očekuju prijedlog strategije s nestrpljenjem, pa i nelagodom jer žele što prije doznati kakve su sve mogućnosti ne samo za poslovanje u Sisku, nego i precizni prijedlog razvoja riječke rafinerije s preciznim planovima te specificiranim obvezama ulaganja.
Što se tiče Siska, među dobro upućenima čak i oni koji su najgorljiviji pobornici obračuna s mađarskim MOL-om kad su u pitanju upravljačka prava stečena korupcijom bivšeg premijera Sanadera, ipak priznaju kako već nekoliko godina sisačka rafinerija bilježi gubitke te da ne postoji plan kako u Sisku povećati proizvodnju i osigurati joj tržište pa tako i profitabilnost. Drugim riječima, ministar Vrdoljak rezolutnim se izjavama o očuvanju rafinerije doveo u prilično neobičnu situaciju koja zapravo nema veze s razračunavanjem s Mađarima. Odluku o ulaganju u Sisak treba donijeti Ina i novac ne riskiraju samo Mađari, nego i hrvatska država i mali dioničari.
S druge strane, poznato je da je u posljednje tri godine proizvodnja u sisačkoj rafineriji na vrlo niskim razinama. I tamošnjim radnicima jasno je da zapravo prosvjeduju za sigurne plaće, a ne za vraćanje proizvodnje. Otvara se, dakle, pitanje što bi se moglo ponuditi članovima NO Ine da ipak prihvate politički osjetljivu odluku ukidanja sisačke rafinerije.
Prvo, jasno je da do zatvaranja i ukidanja ne može doći preko noći. Postupak zatvaranja, demontaže i sanacije trajao bi godinama te, dakle, ni ne može doći do gubitka svih radnih mjesta trenutačno, nego bi se dosta riješilo prirodnim odljevom. Nadalje, postoje i tri plana o novim, različitim biznisima Ine u Sisku.
Umjesto rafinerije u Sisku tako bi i dalje radio logistički centar – naftni terminal – koji bi zapošljavao oko 150 radnika. Ina razmatra i pokretanje neke nove proizvodne djelatnosti. Jedna od opcija je proizvodnja bioetanola, dakle rafinerija za biogoriva, što bi značilo drukčiju vrstu rafinerijskog poslovanja. Ina bi to biogorivo miješala s običnim.
Druga je eventualna mogućnost proizvodnje specijalnih nišnih ugljikovodičnih proizvoda, dakle specijalnih vrsta voskova, masti i sličnih proizvoda. Treća opcija jest gradnja “waste 2 energy” postrojenja, tj. spalionice otpada. Uz to, u Ini razmatraju i premještanje dijela korporativnih servisa iz drugih dijelova Hrvatske, ponajviše iz Zagreba u Sisak.
Još je nepoznato koliko bi sve te opcije sačuvale radnih mjesta, baš kao što je nejasno što će sve biti predstavljeno članovima NO. Govori se o ne prevelikom broju – od 200 do 400 nužnih otkaza, ali ne trenutačno nego kroz neko razdoblje.
Što god bilo, jasno je da će članovima uprave biti otežano odlučivanje zbog snažnog političkog pritiska na očuvanje Rafinerije Sisak koje bi moglo ići nauštrb razvoja drugih, profitnih biznisa. Konkretno, posebno bi moglo ugroziti ulaganje u istraživanje i vađenje. Valja naglasiti da je nejasno kako bi se to od sisačke rafinerije napravio biznis koji neće stvarati velike gubitke čak i ako Mađari trenutačno napuste Inu.
