Imortelle, magri marjetica, cmilje, sinonimi su za smilje (Helichrysum italicum), samoniklu mediteransku biljku zlatnožutih cvjetova koja raste na sunčanim kamenjarima, padinama, pukotinama stijena. Cvijet smilja nazivaju besmrtnim, vječnim, riznicom ljekovitih tvari, spremnikom moćnog eteričnog ulja koji briše tragove vremena na licu. Još su stari Grci cijenili smilje kao odličan lijek za rane, zbog svoga jedinstvenog sastava djeluje regenerativno, obnavlja oštećena tkiva, ali i protuupalno, analgetično, anestetično i spazmolitično, pa olakšava grčeve i bol u mišićima nakon napora.
Tona cvijeća za litru ulja
Puno je antioksidansa, djeluje antidepresivno, pomaže kod ekcema, alergija, astme, opeklina, ogrebotina, rana, ožiljaka, strija, akni, virusnih i bakterijskih infekcija, nesanice, iscrpljenosti, kroničnog umora, anksioznosti, štiti jetru, slezenu, djeluje kao diuretik, ublažava artritis... Eterično ulje smilja odavna se koristi u kozmetičkoj industriji jer djeluje protiv bora, revitalizira i regenerira umornu i zrelu kožu, a za jednu njegovu litru potrebno je destilirati čak tonu cvijeta.
Helichrysum Croatia (Hrvatsko smilje) Sretana Jukića u Hrastju Pleševičkom pokraj Jastrebarskog najveća je tvrtka za preradu smilja u ovom dijelu Europe, čini 75 posto hrvatske proizvodnje, što je čak 50 posto godišnje proizvodnje smilja u cijelom svijetu. Prije 1990. u Hrvatskoj je proizvodnja dosezala najviše do pet posto sadašnje. Sretan Jukić u struci je već 30 godina, smilje i razno bilje brao je još kao dijete. Otuda je, kaže, i krenula ideja o berbi, otkupu i proizvodnji ulja smilja, a u ovom je poslu 18 godina.
– Hrvatska je jedna od desetak mediteranskih zemalja u kojoj smilje raste. Kada smo se počeli time baviti, naša je zemlja količinom proizvedenog ulja bila na dnu liste proizvođača. Danas je najveći svjetski proizvođač, naša je tvrtka vodeća, pretekli smo talijanske i francuske proizvođače – govori Jukić.
Uz ulje smilja, proizvode još pet vrsta eteričnih ulja, petnaestak vrsta biljnih čajeva, začinsko bilje...
– Imamo više proizvodnih pogona za destilaciju i sušenje bilja, a otvorenjem novog pogona u Kaštelu Žegarskom pokraj Obrovca povećat ćemo bio(eko) proizvodnju u Žegarskom polju sa sadašnjih 50 na više od 350 hektara i sve je privatno vlasništvo. Imamo dosta stalno zaposlenih, sa sezonskim radnicima više ih je od stotinu. Više od pet tisuća obitelji širom Hrvatske komercijalni su berači – kaže Jukić. Napominje da cijena ulja smilja varira, no posljednjih godina raste. Uglavnom se kreće od 500 do 900 eura za litru, no skok cijena dogodio se prošle godine, ističe Jukić, uvjeren kako to ipak neće dugo potrajati. Zarada berača smilja pak individualna je, no uglavnom dnevno, kada se odbiju troškovi, iznosi između 150 i 300 kuna.
Beračima nužna edukacija
– Uz dozvolu, beračima je nužna edukacija. U Hrvatskoj je trenutačno u berbu samoniklog bilja uključeno desetak tisuća obitelji – napominje Jukić.
Samo pravilnom berbom smilje se održava i širi, poput travnjaka. Ako se dulje ne bere, grm se osuši.
– U prirodi je mnogo lokacija na kojima se smilje intenzivno širi, baš kao i mjesta gdje se ono ne bere, zbog čega jednostavno ugine. Dok nismo počeli proizvoditi ulje, smilje se na selu koristilo za potpalu vatre i spaljivanje dlake nakon svinjokolje – govori Jukić. Ističe da je ulje našeg smilja najviše kvalitete na svijetu. Ima ga duž cijele Jadranske obale i na otocima.
– Ove godine brano je na maksimalno 20 do 25 posto površina pod smiljem, stoga ova biljka nije ugrožena. Velika je neistina da krave, koze i ovce pasu smilje. Smilje nije medonosna biljka pa ne postoji ni med od pčela. Takvim se pričama čude svi koji žive na selu, čudi se i struka, pa se nameće pitanje tko takve informacije plasira u javnost i time pokušava uništiti jednu od rijetkih pozitivnih privrednih djelatnosti – ističe Jukić.
Struka kaže, a potvrđuje i Jukićevo 18-godišnje iskustvo, da je najbolje vrijeme za berbu od 15. lipnja do 1. kolovoza, a ujesen od 1. listopada do 15. prosinca, neovisno o lokaciji i geografskom položaju. Jukići ne izvoze smilje kao sirovinu, nego kao gotov proizvod, odnosno ulje i mirisnu vodu, uglavnom u Europu i Ameriku, a posljednjih godina i na istok. Spremaju se, kaže, snažno investirati u proizvodnju kozmetike od smilja, potpuno prirodnu, bez konzervansa i “kemije”. Iako se neki već odlučuju na sadnju smilja, Jukić je uvjeren kako za to nema potrebe jer je riječ o samonikloj biljci.
– Dođe li do masovne pojave, to će prouzročiti hiperprodukciju i pad cijene do granice isplativosti, jedna grana privrede doživjet će propast, baš kao što se dogodilo s lavandom prije sedam, osam godina – kaže Jukić. Dodaje da svi koji se bave ovim poslom ovise o raznim odlukama i trenutačnim propisima Ministarstva zaštite okoliša, Državnog zavoda za zaštitu prirode i Hrvatskih šuma, a koji su vrlo često u neskladu s prirodom.
>> Zaustavite berače smilja ili ćemo ih mi zaustaviti
>> Ministarstvo zabranilo branje ove biljke na otocima!
Na području oko Obrovca je uvijek bilo puno smilja dok nije odobreno romima da ga beru, odnosno čupaju. Prošle godine su se pojavili i oni čupaju cijelu biljku tako da je ove godine na tom području ima jako malo. Jukića nije briga, jer kad se takvo branje prijavilo on nije ništa poduzeo nego je komentirao da to njega nije briga i da je njemu bitno da oni beru. Neki beru bez potvrde i uništavaju biljku ali gospodina to nije briga, ma koliko on po novinama govorio drugačije. Dakle, bolje mu je da umukne ili da poduzme nešto jer iduće godine je na tom području uopće neće biti!!!! Pohlepan čovjek!!