Kad bi život bio jednostavan, onda bi i rješavanje problema koje danas ima kutinska Petrokemija – najveći industrijski pogon u zemlji – također bilo jednostavno.
No, takvi problemi nikad nisu jednostavni, koliko god ih se neki takvima trudili prikazati, pa tako ni Petrokemija nije došla u današnje predbankrotno stanje isključivo radi previsoke cijene plina, lošeg menadžmenta, neodgovornog vlasnika, pohlepnih sindikata ili sumnjivih poslovnih aranžmana s tvrtkama raznih tajkuna.
Sumnjiva jamstva
Div iz Kutine posrnuo je radi svih tih razloga zajedno, a bolest s tako kompleksnom anamnezom teško će se izliječiti jednostavnom terapijom. U trenutku kad je tvrtka nekoliko dana bila u blokadi zbog naplate krajnje sumnjivo plasiranog jamstva tvrtki posrnulog zagorskog poduzeća Gorup, vječni kutinski sindikalist Željko Klaus opet nije propustio upozoriti kako je to pitanje sekundarno pred osnovnim problemom Petrokemije – preskupim plinom koji tvrtka, smatra, plaća već 20 godina. Utjecaj cijene plina – koji čini oko 60 posto Petrokemijinih rashoda – neosporno je velik, no je li to glavni razlog problema? Za odgovor na to pitanje dovoljno je vratiti se petnaestak godina unatrag kad je Petrokemija također imala dug od 400-tinjak milijuna kuna za plin Ini, usprkos činjenici da ga je plaćala po cijeni od 76 lipa po prostornom metru – otprilike trećinu današnje cijene, ali i tridesetak posto jeftinije nego što je Ina uvozni plin plaćala ruskom Gazpromu.
Krajem prošlog desetljeća, liberalizacijom tržišta plina ta cijena višestruko je narasla, a prvi udar dogodio se 1. siječnja 2009. kad je Ina povisila cijenu plina Petrokemiji za gotovo 40 posto. Uslijedile su teške godine, značajni gubici i problemi, no za realnu sliku o često mitologiziranoj prošlosti te tvrtke korisno je proučiti što se dogodilo 2008. Tada je, neposredno prije krize, cijena uree – ključnog Petrokemijina proizvoda – na regionalnim tržištima dosegnula desetogodišnji rekord od 780 dolara za tonu, 2,5 puta veći iznos nego danas. Domaća potrošnja također je bila na razini od iznad 400 tisuća tona, a efekti međunarodnog tržišta osjetili su se i u Hrvatskoj, pa je prosječna cijena goriva porasla za 47 posto u samo dvije godine. Ipak, usprkos tom povijesno povoljnom okruženju i relativno niskoj cijeni plina, te godine Petrokemija je ostvarila skromnu neto dobit od 56 milijuna kuna – 1,96 posto prihoda – uz pad profitnih pokazatelja u odnosu na raniju godinu, te porast kratkoročnih potraživanja i rezervacija od čak 56 posto. Kad je, godinu dana kasnije, kriza pogodila Hrvatsku, Ina poskupila plin, a cijena gnojiva na međunarodnom tržištu pala, te minimalne profitne marže brzo su se istopile. Ključni detalj koji je Petrokemiju gurnuo u probleme ipak nije bila cijena plina, već pad domaćeg tržišta. Zbog ekonomske krize i problema hrvatske poljoprivrede, u samo tri iduće godine potrošnja gnojiva u Hrvatskoj pala je za trećinu. Petrokemija, tradicionalno oslonjena na lokalno tržište, taj je nedostatak potražnje za svojim proizvodom pokušala nadoknaditi izvozom, no na stranim tržištima – zbog visokih troškova transporta, pada cijene na burzama i veće konkurencije – profitna marža kutinske tvrtke potpuno se istopila.
Izvoz raste - dobit pada
Suprotno konvencionalnoj percepciji ekonomije, Petrokemiji je izvoz rastao, no zbog nižih cijena na stranim tržištima i prihodi i dobit padali su. Stalne probleme u tijeku novca tvrtka je rješavala skupim bankovnim kreditima i naplaćujući potraživanja putem factoringa, mjere koja je dodatno smanjila ionako nisku profitnu maržu, a tvrtku dodatno opteretila izvanbilančnim zadužnicama. U takvoj situaciji, prije dvije godine krenulo se u pronalaženje strateškog partnera, a nakon iskazanog interesa više mogućih strateških partnera iz regije, nitko nije poslao obvezujuću ponudu. Petrokemija je u međuvremenu generirala nove gubitke, pa se sad više ne govori o tome tko će kupiti tvrtku, već se traži netko tko će očuvati proizvodnju. Ako takvih i bude, bit će ih vrlo malo.
>>HPB odblokirala račun Petrokemiji. Gradonačelnik: Kutina već predugo stresno živi
>>'HPB nam nije dao mogućnost rješavanja duga, bez najave su blokirali račun'
Kaznena odgovornost Uprave i Nadzornog odbora uz provjeru njihove imovine i imovine članova obitelji. Inače kod Petrokemije je zanimljivo pitanje zašto nije podnesen zahtjev za predstečaj !? Mogli su kao i svi drugi otpisati 60 duga a preostali dio od 40 % reprogramirati obročna otplata na 4 godine uz godinu dana počeka.