Uzletjeli su u srijedu u Puli pa se iskrcali u Zürichu. Pilot je potom odvezao avion u Beč, gdje je trebao čekati putnike kako bi ih vratio u Pulu. No, nije sjedio u hotelu. Zazvonio je telefon, trebalo je hitno srce prevesti iz Beča u Ljubljanu. Promijenio je plan i sjeo za kormilo. Njegovu su rutu pažljivo pratili – u Osijeku.
– Gledali smo ga na računalu, koliko brzo leti, kad će sletjeti – opisuje Miroslav Vlašić (59). Putnici su se u četvrtak vratili kući u Istru i ne sluteći što se zbivalo. Sjedala iz aviona pomaknuta su iste večeri i pripremljen je ležaj na kojemu će se smjestiti pacijent s oštećenom kralježnicom iz Rumunjske. “Prebacit” će ga iz njegove domovine u Italiju.”
Prevozili smo sve, samo ne hrvatske pacijente
Osječanin Miroslav Vlašić vlasnik je 11 aviona. U posao je “uvukao” cijelu obitelj – sinove Domagoja (33) i Krešimira (22), kćer Zrinku (29) i suprugu Jasnu (55). Najnoviji u njihovoj eskadrili upravo je ovaj za prijevoz putnika i bolesnika. Prevozili su nedavno i pacijenta sa srčanim tegobama iz Mostara u Berlin. – Prevozili smo sve, samo ne hrvatske pacijente, i to je najžalosnije – nastavlja on.
Molili su, kaže, i još mole HZZO za suradnju, no stigli su najdalje do tajnice. S Talijanima su, primjerice, stvari tekle glatko pa se Domagoj čak preselio u Pulu. Moraju biti, kaže, bliže “pravoj Europi”, da bi bili na raspolaganju, ali i srezali troškove.
Avion devet mjeseci “ležao” na tlu
A za taj su avion izbrojili gotovo pola milijuna eura, iz kredita. Samo je medicinska oprema stajala 80.000 dolara, a dovezli su ga iz Njemačke. Razvije brzinu i do 500 kilometara na sat, a leti na visini od 7000 do 8000 metara. Kabina je pod pritiskom, motor je turbinski. Samo je jedan takav tip aviona u Hrvatskoj, i to u Malom Lošinju, a prevozi putnike. Nije bilo stoga lako naći pilota jer je, po zakonu, morao prethodno odvoziti propisani broj sati u takvom avionu. Zaposlili su, tako, Talijana. – Avion smo u Osijek dovezli lani u ožujku, a devet je mjeseci “ležao” na tlu jer se čekala dozvola Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo – prisjeća se naš sugovornik, s dozom gorčine u glasu.
Oprema je skupa i zahtjevna, let nije jednostavno organizirati pa konkurenciju nemaju ni u široj regiji. U Mostaru su se, kaže, iznenadili kada su saznali za njih jer su prije naručivali prijevoz iz Njemačke. Miroslav Vlašić letačkog je staža nakupio 35 godina, od kojih je desetak odradio u nekadašnjoj Privrednoj avijaciji Osijek. Tvrtka je propala poslije rata, a on je pokrenuo vlastitu 1993. Njegov Air Tractor u početku nije imao nijednu letjelicu. Malo-pomalo, dogurali su do njih jedanaest.
– Dvojica sinova i ja letimo, a supruga je mozak svih naših sestrinskih firmi – navodi on. Po strani ne stoji ni kći, koja je marketinški stručnjak i zaslužna je za probitak firmi. – Svi smo u toj priči, i svi živimo od zrakoplovstva – dodaje. No, nije lako. Domagojeva obitelj zbog njegove selidbe u Istru praktički živi na relaciji Osijek – Pula.
Iznad krovova
Vlasnici su i pilotske škole koju su iz Slavonije preselili u Sloveniju. Jedini su privatnici koji su u Hrvatskoj obučavali pilote, radi se to još samo pri Prometnom fakultetu. – I jedinog su privatnika natjerali da ode van jer nisu bili za suradnju. Ne mogu konkurirati nekome kome država sve plaća, skuplji je i još ga se forsira – naglašava. Sve se u Hrvatskoj, uvjeren je, može oprostiti, “samo uspjeh ne”. Pilotske vještine kod njih su stjecali učenici iz Sirije, Makedonije, Srbije... Za sportsku je pilotsku dozvolu, primjerice, potrebno odslušati 125 sati teorije iz devet predmeta te odvoziti 45 do 50 sati. Ukupno školovanje za profesionalnog pilota traje dvije do dvije i pol godine. Kada prođu obuku, piloti se mogu javiti na natječaj bilo koje kompanije u Europi.
Posao je to u kojem se “uplašiš više puta na dan”, šali se naš sugovornik. – To je profesionalizam, letenje strašno umara. Čak ako i pilot poleti sam, za Split, ja sam odgovoran za njega i strepim dok se ne vrati, zovem kontrolu je li sletio, pratim meteorološke uvjete – opisuje. Tri im se aviona “obračunavaju” s komarcima. Lete metar-dva iznad krovova pa je taj posao pravi akrobatski. Prati se visina zgrada. Leteće su krvopije špricali dosad u Osijeku i Vukovaru, a za to su osposobljeni još od samih početaka 1993.
Usto, popravljaju trenutačno i avion koji su poduzetnici iz Turske kupili u Americi za školovanje pilota, i to za nemalih 650.000 dolara. Na preletu iz Amerike u Tursku iskrsnuli su problemi pa su sletjeli u Bugarsku. – Zvali su nas za pomoć, dovezli smo ga kamionom i sad završavamo posao. Uskoro ćemo im ga vratiti – zaključuje Vlašić.
>>Nakon smjene ministra ne zna se tko će platiti račune
>>U školu za pilote s 52 tisuće eura
Nema posla zato sto se ne drži "narodnih običaja" kako to naziva Jakovćić.