Na glavnog izvršnog direktora UniCredita može se reći da je zaista prošao bankarsko sito i rešeto. Ima 34 godine bankarskog iskustva na vrlo različitim pozicijama i danas je jedan od najmoćnijih bankara u Europi. S Federicom Ghizzonijem razgovarali smo o budućnosti europskog i hrvatskog bankarstva.
:: Znamo da institucije Europske unije (EU) imaju vrlo strogu politiku povjerljivosti kad je riječ o stres-testu koji se provodi u europskim bankama, ali ipak vjerujemo da možete s nama podijeliti svoja razmišljanja. Očekujete li snažan utjecaj rezultata stres-testa na europske banke ili vjerujete da će posljedice biti samo manje regulatorne promjene, mikroekonomski utjecaji?
Još je uvijek prerano za procjene. Europska središnja banka (ESB) službeno neće objaviti rezultate prije listopada ili studenoga. No, tijekom tog procesa vidjeli smo da je on vrlo precizan i rigorozan. Prema mojem mišljenju, to je dobro jer će test imati kredibilnost jedino ako ga tržište doživi ozbiljno. Mislim, nadalje, da će takav rigorozan test pridonijeti kredibilnosti većine banaka. Možda će neke banke morati uložiti dodatne napore da udovolje zahtjevima ESB-a. Ali vjerujem da je bankarski sustav u cijelosti dovoljno snažan te da neće biti detektiran neki sustavni problem. Pozitivna stvar proizašla iz ovog procesa jest povećavanje kapitala banaka. Uzmimo za primjer Italiju gdje je 16 banaka na provjeri ESB-a, a devet ili deset banaka odlučilo se na neki oblik povećanja kapitala kako bi bile u mogućnosti proći test. Pozitivno je, ponavljam, da je test strog te da su banke morale reagirati.
:: Ne očekujete, dakle, ozbiljne probleme...
Ne, ne one sustavne prirode.
:: Neće biti velikih naslova poput “Novi veliki igrač u problemima”?
Nisam u mogućnosti to komentirati. Razina povjerljivosti vrlo je visoka i zaista je teško suditi o situaciji u pojedinim bankama. Individualno, mislim da bi neki mogli imati problema, ali sustavno Europa neće morati javnim novcem pomagati banke. Bankarski sustav sam će moći odgovoriti na kapitalne zahtjeve ESB-a.
:: Što je s politikom ESB-a? Je li realno očekivati da će politikom vrlo niskih, pa čak i negativnih, kamatnih stopa uspjeti pokrenuti europske ekonomije?
Ono što je ESB napravio do sada dobro je i idu u pravom smjeru. Imaju mogućnost osigurati srednjoročnu likvidnost po vrlo niskim stopama, a što je vrlo bitno, posebno za zemlje u južnoj Europi, kako bi klijentima mogli osigurati jeftinije kredite.
Likvidnost je, dakle, osigurana, a sada bi trebalo aktivirati program kupnje kolateraliziranih obveznica (ABS) koji će pomoći bankama u pitanju kapitala. Kombinacijom tih dviju mjera potiču su banke da aktivnije kreditiraju, posebno mala i srednja poduzeća.
No, pogrešno je misliti da je kriza time gotova. Sada je na vladama u mnogim zemljama da vide što sve mogu učiniti s reformama kako bi unaprijedile svoje ekonomije. Kriza ne može biti samo međubankarski problem. Rješenja u tom dijelu već su ograničena jer su kamate vrlo niske, injektirana je masivna likvidnost, ne može više ESB puno toga učiniti. Vlade su te koje sada moraju reagirati, donijeti prave odluke.
:: Ciljate na kvalitetu fiskalnih politika...
Trebamo zajedničku fiskalnu politiku, kao i mjere za stimuliranje rasta. Moramo smanjiti troškove rada i stimulirati investicije. Nužne su i fiskalne reforme. U nekim zemljama, poput Italije, i sudske reforme. Nezaposlenost je svakako velik problem koji vlade trebaju adresirati.
:: Niste, koliko se čini, veliki pobornik quantitative easinga (monetarnog popuštanja) u američkom stilu?
Quantitative easing može funkcionirati ako ga podupru političke odluke. Uzmimo za primjer investicije: one se u Europi smanjuju, čak i u Njemačkoj. Smanjuju se za dva do tri posto. U zemljama poput Italije one su na 20 posto nižoj razini nego što su bile na početku krize 2008. godine. Bez investicija nećemo ponovno startati. Jasno je da bez investicija neće biti ni stvaranja novih poslova, a poduzetnici neće investirati samo zbog jeftinog novca, moraju osjećati da je prisutno pozitivno okruženje za investicije i potrošnju. Taj problem vlada mora adresirati na svoj način. U UniCreditu nam je cilj klijentima osigurati niže stope financiranja, ali to bi bilo lakše kada bi nam poduzetnici prišli s investicijskim projektima. Do sada ne vidimo veliki optimizam. Vlade bi, dakle, trebale stvarati pozitivnu poduzetničku klimu kako bi poduzetnici donijeli odluke da investiraju. Zašto ne bi omogućile porezne olakšice za investicije kako bi “pogurale” poduzetnike da budu aktivniji? To, naravno, mora ići uz reforme.
UniCredit je prezentirao strateški poslovni plan. Koja su vaša očekivanja sukladno tom planu do 2018. godine? Gdje vidite najviše mogućnosti za visoke stope rasta?
Plan je stigao nakon 3,5 godina zaista krupnog restrukturiranja. Od 2010. do 2013. fokusirali smo se na to da ojačamo svoje kapitalne pozicije i likvidnost, smanjimo troškove, restrukturiramo bilancu... Nakon što smo uspješno završili tu fazu, krenuli smo s tim planom čiji su ključni ciljevi povećanje održive profitabilnosti i prihoda.
Fokus sadašnjeg plana je na rastu, dok je prethodni bio na reorganizaciji i restrukturiranju. Sada možemo rasti jer imamo kapital i likvidnost.
Gdje rasti? Namjeravamo to učiniti u svim segmentima poslovanja. I dalje možemo mnogo toga napraviti u maloprodaji. Ona je i dalje vrlo profitabilna u mnogim dijelovima Europe. U taj ćemo dio poslovanja mnogo investirati o pitanju novih tehnologija, novih kanala prodaje; interneta, novih bankomata... Imat ćemo pristup višekanalne integrirane banke.
Mogućnosti rasta vidimo i u dijelovima poslovanja kao što su imovina pod upravljanjem, osiguranje itd., pozicionirajući maloprodaju u središte našega novog pristupa. Korporativno bankarstvo također je vrlo zanimljivo jer čak i srednje velike kompanije postaju sve više globalne. Europa je sve više izvozno konkurentna. Mi pokušavamo pozorno pratiti svoje korporativne klijente na lokalnim tržištima, ali i u njihovim izvozničkim poslovima. UniCredit je pritom vrlo dobro pozicioniran, poznato je da smo u svijetu itekako prisutni.
Može se reći da je zanimljivo područje i investicijsko bankarstvo. Ključno je pitanje kako poduprijeti naše korporativne klijente na tržištu dioničkog kapitala i na tržištu dužničkih vrijednosnih papira proizvodima koji nisu samo zajmovi nego i financijski izvori raznih vrsta.
Geografski gledano, mislimo da je srednja i istočna Europa, bez obzira na očite probleme, i dalje mjesto gdje treba biti. Očekivani prosjek rasta viši je nego u zapadnoj Europi. Također nam je drago da smo snažno prisutni u Italiji i Njemačkoj zbog vrlo važnog proizvodnog sektora u tim dvjema zemljama. Sve u svemu, napravili smo plan prema kojem očekujem kumulativnu prosječnu godišnju stopu rasta od 5 posto u razdoblju od 2013. do 2018. kad je riječ o prihodima. Očekujemo da ćemo postići povrat na materijalni kapital s dva do tri posto na 13 posto u istom razdoblju. Već u 2014., prvoj godini provedbe našeg plana, to znači postizanje više od dvije milijarde eura neto profita. To je vrlo ambiciozno, ali vjerujem u taj cilj.
Možete li biti precizniji kad je riječ o istočnim zemljama s visokim šansama za rast prema vašem mišljenju?
Zemlje poput Poljske i Turske imaju vrlo dobre perspektive rasta. Vidimo dobar razvoj u srednjoj Europi, u Češkoj. Za nas su ključna tržišta Turska, Poljska te, i dalje, Rusija. Što se tiče Hrvatske, može se reći da je ona poseban slučaj. U njoj imamo vrlo visoku prisutnost. Držimo gotovo 27 posto tržišta i banka dobro posluje. Kao što znate, imali smo vrlo dobro prvo tromjesečje.
Da, Hrvatska je u recesiji, ali vjerujemo da će BDP početi rasti sljedeće godine. Ne previše, oko 0,5 posto. Naša je banka u Hrvatskoj, moram dodati, vrlo inovativna. Izlaze s novim poslovnim rješenjima, novim proizvodima, novim prodajnim kanalima... Zagrebačka banka pokazala se izvrsnom investicijom za UniCredit. U Hrvatskoj planiramo dugoročno. Planiramo na rok od sljedećih deset godina, a ne sljedećih 12 mjeseci.
Što mi u Hrvatskoj možemo naučiti od atraktivnijih zemalja, što je to što razlikuje zemlje s višim mogućnostima rasta od besperspektivnih tržišta?
Čini mi se da je Hrvatska u mnogočemu slična nekim drugim zemljama, među kojima je i Italija. Pri tome ne smijemo zaboraviti na znatnu razliku u veličini. Hrvatska, kao i Italija, treba reforme da bi se osigurao brži rast privatnog sektora i njegova viša kompetitivnost. Nužne su, dakako, i fiskalne reforme, reforme pravosuđa i tržišta rada. Na odluke u tom smjeru treba gledati kao na prilike.
Kada bismo, primjerice, uspoređivali Hrvatsku s Poljskom, u kojoj također poslujemo, možemo vidjeti da su prije nekoliko godina započeli s intenzivnim reformama. Stoga su među rijetkima koji nisu iskusili recesiju. Odlučili su poticati privatni sektor kako bi bili kompetitivniji. Usto, iz Poljske dolazi dobar primjer uspješnosti u iskorištavanju EU fondova. Dokazali su da mogu osigurati povlačenje sredstava za brzo financiranje projekata. Hrvatska, ako ne griješim, očekuje 10-11 milijardi eura, od čega 8 milijardi samo kroz fondove, a preostale 2-3 kroz druge poticaje zbog zajedničke poljoprivredne politike.
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Hrvatska situacija nalikuje onoj u južnoj Europi, koja mora ubrzati reforme i poticati kompetitivnost. Tržište samo po sebi u Hrvatskoj u solidnom je stanju. Usporedimo li ga s drugim zemljama u regiji, Hrvatska je pozicionirana kao zemlja sa stabilnim i otpornim financijskim sustavom. Čak i usprkos dugogodišnjoj recesiji financijska imovina građana raste, bogatstvo ljudi na višoj je razini u usporedbi s regijom, a bankarski sustav je stabilan. Banke ovdje imaju vrlo visok koeficijent kapitala i svakako nisu slučaj kojim se vlada treba baviti. Dio pokazatelja za ovu godinu upućuje na oporavak izvoza, industrijske proizvodnje ili blagi pad nezaposlenosti...
::Od više stranih vlasnika kompanija u Hrvatskoj čuli smo javni apel za popravljanje poslovne klime. Neslužbeno, neki od njih govorili su čak o dezinvestiranju. Mogli smo to čuti i od razočaranih predstavnika bankarske industrije. Tvrdili su da više srednjoročno ne vide nikakve poslovne perspektive. Vaše je stajalište, očito, drukčije, ali ne čini se da ste baš sretni kad je riječ o profitabilnosti u Hrvatskoj.
Nemamo nikakvu intenciju dezinvestiranja u Hrvatskoj. Tu smo da ostanemo. Kao banka, kao što sam rekao, ne možemo se fokusirati na godinu ili dvije kada profitabilnost pati zbog recesije. Morate usporediti Zabu s drugim bankama te ćete zaključiti da je poslovala vrlo dobro. Moja je procjena da je najgore prošlo te da postoji prostor za povećanje profitabilnosti iz godine u godinu. Profitabilnost cijeloga bankarskog sektora neće se vratiti na razine otprije pet do deset godina. To je promjena u cijeloj industriji koju moramo prihvatiti. Moramo imati drukčiji pristup. Banke se više ne smiju fokusirati na maksimiranje kratkoročne profitabilnosti, trebamo gledati srednjoročno kako bismo imali održivi rast.
Kako god bilo, performanse Zagrebačke banke, s obzirom na situaciju u Hrvatskoj, izvrsne su. Povrati nisu kao prijašnjih godina, ali perspektiva njihova rasta postoji usporedno s oporavkom zemlje.
Na neki je način ovo loše razdoblje bilo dobro za Zagrebačku banku jer se reorganizirala. Ukratko, perspektive profitabilnosti takve su da je besmisleno govoriti o dezinvestiranju.
:: Očekujete li da će se neki drugi igrači odlučiti na dezinvestiranje?
Ne marim previše za to. Ne mislim da će to učiniti važni igrači. Ako se vlasnici nekih manjih banaka odluče na dezinvestiranje, spremni smo ih zamijeniti.
:: Dva tjedna prije vašeg dolaska Visoki trgovački sud odbio je kontroverzne dijelove presude suca Dobronića u slučaju “Franak”. Jeste li zadovoljni novim rješenjem? Još nije jasno što će točno značiti u nastavku parničenja s organizacijom koja predstavlja nezadovoljne klijente...
Kao što ste rekli, još je nejasno kakav će biti utjecaj na bankarski sektor. Slažemo se s dijelom sudske odluke jer su, prema onome što do sada znamo, prihvaćene neke naše primjedbe, ali još je nejasan ukupan utjecaj, prerano je prognozirati. Kod formiranja kamatnih stopa vrlo sam uvjeren da se Zaba, kao i uvijek, ponašala na korektan i profesionalan način te da nije bila agresivna u politici kamatnih stopa, samo je pratila tržište i određivala ih s obzirom na cijenu svog izvora novca.
:: Postoji dojam da je u srednjoj i istočnoj Europi moral bankarskih menadžera pod ozbiljnom sumnjom, istina, na nešto drukčiji način nego u SAD-u ili Velikoj Britaniji, ali problem postoji. Jesu li utemeljene teze da je u bankama u toj regiji bilo amoralnih aktivnosti bankarskih menadžera?
Neću suditi o našim konkurentima, a što se tiče UniCredita, banka se trudi biti što transparentnija i fer prema klijentima. Uzmemo li za primjer veliko pitanje kao što je slučaj švicarskog franka u Mađarskoj, možemo reći da je naša banka u Mađarskoj jedna od rijetkih koja je uspjela ostati profitabilna zahvaljujući neagresivnom kreditiranju. Upravo suprotno, naš pristup kreditima u francima u prethodnom razdoblju bio je vrlo konzervativan. Općenito, pristup UniCredita nije bio gledati kratkoročni, nego srednjoročni interes nas i naših klijenata. U regiji smo prisutni petnaestak godina i trudimo se zadržati pošten odnos s građanima, kompanijama i vladama... Svako tržište vidimo kao naše core tržište i dugoročnu investiciju.
Svuda banke moraju razvijati politike više transparentnosti iako je jasno da moramo biti profitabilni. U suprotnom, postat ćemo problem za vlade. Mi smo potpuno promijenili našu misiju. Prije nekoliko godina rekli smo da želimo biti komercijalna banka, što znači pružati potporu građanima i korporativnim klijentima. Žrtvovali smo dvije do tri milijarde eura prihoda kako bismo napustili poslovanje koje prema našem mišljenju nije bilo u skladu s profilom čisto komercijalne banke. Pogreške su se događale, ali vjerujem da se banke diljem Europe sve više fokusiraju na interese klijenata, a ne samo na svoje profite i zarade.
:: No, čini se da bez obzira na sve što činite i dalje nije dobar osjećaj biti bankar u javnosti.
Slažem se da je izgubljen dio kredibilnosti.
:: Vidite li razlike po zemljama. Je li, primjerice, nepopularniji bankarski profit u Mađarskoj od onoga u Hrvatskoj ili Italiji...
Postavili ste pravo pitanje. Ako kompanija zaradi sto milijuna profita, onda je to velika kompanija. Ako jednak profit ostvari banka, onda je to upitan rezultat. U mišljenje ljudi i medija očito je ugrađena negativna percepcija bankarske industrije. Bez obzira na to je li to korektno ili nije, mi moramo raditi na popravljanju svoje reputacije. Dobro je da su naša tromjesečna mjerenja zadovoljstva klijenata u svim zemljama u kojima smo nazočni pokazala da smo u samom vrhu i da taj rezultat raste. Klijenti zapravo vjeruju u našu kredibilnost. Mišljenje opće javnosti još je negativno, a jedni način da to promijenimo jest najbolje moguće bankarstvo i reputacija će se vratiti.
Ako dan za danom s punom posvećenošću i transparentno radimo za naše klijente, vjerujem u njegov povratak.
:: Možete li usporediti trend loših kredita u Hrvatskoj s onima u drugim zemljama vašeg poslovanja?
Loši krediti u Hrvatskoj i dalje rastu jer je recesija i dalje prisutna. U Zagrebačkoj banci počeli smo primjećivati stabilizaciju kad je riječ o priljevu loših kredita. Njihov rast se usporio. Kad se vrati rast BDP-a sljedeće godine, u Hrvatskoj će prestati i rast loših kredita. Sljedeći izazov bit će smanjiti njihov udio kako bi se oslobodio kapital za kreditiranje poduzeća.
:: Jeste li zaista sigurni da ćemo u Hrvatskoj sljedeće godine doživjeti rast, napustiti opasnu zonu recesije nakon šest godina?
To je naša prognoza. Općenito, pokušavamo biti konzervativni. No, očito je i da su sve zemlje međusobno povezane. Ako se ukrajinska kriza proširi, imat će utjecaj na više europskih zemalja. Uz određenu stabilnost u Europi, Hrvatska bi se trebala vratiti rastu BDP-a sljedeće godine.
:: Gospodin Franjo Luković obilježio je posljednjih 20-25 godina hrvatske bankarske industrije. Napušta banku u vrlo neizvjesnim vremenima. Koji će biti glavni zadatak za novog predsjednika uprave? Što on treba učiniti sa Zagrebačkom bankom da je održi kao stabilnu instituciju?
Zahvalio bih Franji na svemu što je učinio za bankarski sustav, ne samo za Zagrebačku banku nego i za UniCredit. Zagrebačka banka u UniCreditu je benchmark u konstantnoj profitabilnosti i rastu itd... Zato od novog predsjednika uprave očekujemo vrlo mnogo i da nastavi voditi banku u istom smjeru.
Ono što cijenim kod Franje jest da je čovjek koji voli promjene i nove izazove, započeo je proces modernizacije banke koji i dalje traje. Vjerujem da će on nastaviti podupirati banku i u budućnosti, savjetima i sugestijama.
:: Pretpostavljam da novi veliki izazov u životu Franje Lukovića nije velika tajna za vas kao što je za ostatak hrvatske javnosti? Možete li nam povjeriti njegove namjere?
Ha, ha. To je ipak njegov osobni izbor.
To su sve laži. Ne izlazi Hrvatska iz krize 2015. jer nema većeg i ozbiljnijeg izvoza iz bilo koje industrijske grane. Domaća potrošnja je pala, a industrijska proizvodnja se poveća za par promila.