Rukovoditelj makroanaliza u danskoj Saxo banci Christopher Dembik na zagrebačkoj je konferenciji govorio o ključnim događajima koji utječu na investicije u 2017., a za Večernji list detaljnije je proanalizirao hrvatske pozicije.
Kako vidite dugoročnu perspektivu za investicije u Hrvatskoj ?
Najveći je problem što se zemlja identificirala kao investicijska destinacija za turizam, a s turizmom postoji dvostruki problem. Prvo, jako ste ovisni o brojnim faktorima rizika; uzmite samo mogućnost da se dogodi teroristički napad. Drugo, nije se dobro osloniti samo na jedan sektor ako želite diverzificirati investicije. No, nije lako ni pokrenuti novu industriju od početka i biti konkurentan. Mislim da se Hrvatska i Balkan previše oslanjaju na investicije iz EU; trebali biste se više orijentirati na Kinu i Bliski istok jer su to zemlje koje su spremne i izgubiti novac, kladiti se i preuzeti rizik, imaju dovoljno novca da to mogu. Europski su investitori jako uplašeni, ulagat će samo u lake mete kao što je turizam. Oni nisu izbor ako tražite ulagače u druge sektore, kao što su energija; dugoročno obnovljiva, a kratkoročno transport nafte, te infrastuktura; aerodromi, luke, željeznice...
No, kod strateških ulaganja, najbolja je opcija da glavni investitor bude iz Hrvatske ili da je to država s udjelom 51:49. Jer, da bi napredovala, zemlja mora upravljati svojom infrastrukturom, ne smije je prepustiti strancima.
Je li Hrvatska uopće zanimljiva Dancima kao investicijska destinacija?
Danci tradicionalno ulažu u njemački krug zemalja, uključujući Austriju, malo u Francusku i ponešto u Srbiju. Nisu ulagali puno u turizam, a i kad jesu, traže nove destinacije poput Afrike. Investiraju u sjevernu Europu u nove tehnologije, fintech....
Zašto je Saxo banka uopće tu?
Jer je novo tržište. Privučena je i velikim bankarskim igračima. Imate mnogo banaka, ali tradicionalno su najviše u retailu, a mi nudimo neto drugo, nišu za investicije. Od 60 do 70 posto naših klijenata dolazi iz financijske industrije, to su „visokovrijedni“ pojedinci koji već poznaju biznis.
Prognozirate nam vrlo nizak rast BDP-a kroz dvije do tri godine, između 0,1 i 0,9 posto?
Nakon duge recesije, normalno je da ekonomija sada raste; uveli ste i porezne reforme, a postoji i dobar međunarodni kontekst. Ali, da budem iskren, domaći kotač dugoročnog rasta ne postoji, to je glavni problem. Nisam čak ni optimističan da će vlada biti u stanju provesti mjere koje bi trebale smanjiti deficit. Zato mislim da za dvije godine neće biti nekog ekonomskog rasta.
Ustvari je jako lako promijeniti situaciju. Kad sam provjeravao „doing business“ indeks za hrvatsku, stvari ne stoje dobro. Kad u Hrvatskoj pokrećete posao, potrebno je napraviti osam koraka, u drugim zemljama u prosjeku četiri. U Francuskoj je dovoljan jedan klik online. Trebate to olakšati jer je lakše otići negdje drugo i početi posao, recimo u Grčku. Birokracija je uvijek noćna mora za investitore. I u Njemačkoj je teško pokrenuti posao, ali oni su konkurentni na toliko mnogo područja da vas nije briga za to. Olakšajte investitorima jer sve ostalo imaju i drugi, vrlo blizu u Europi. Dobro je i smanjiti poreze.
Koje šanse ne bismo smjeli propustiti? Spomenuli ste Novi put svile, prvi smo dio projekta već izgubili?
Prvi, infrastrukturni dio, ste očito propustili, on ide kroz Srbiju, ali ima i veliki utjecaj u cijeloj Europi. Možete iskoristiti drugi korak, imati puno kineskih turista i njihovih ulagača. Oni su najbolja šansa.
Što mislite o bankarskom sektoru u Hrvatskoj?
Najveći je problem visok udio loših kredita, 14 posto još je previše, slično je kao u Italiji. Kad niste u krizi, vlade to ne smatraju problemom . U krizi se osnivaju loše banke, što bi bilo dobro i za vas, i za druge europske zemlje. Krediti su ključni pokretač rasta. I za Hrvatsku i Europu bi bilo dobro da ima manje banaka, ne velikih, ne podupirem „prevelike da propadnu“, one su najveći problem bankarskog sustava, ali ekonomija veličine ne ide na ruku malima i nišama.
Ali i vi ste ne baš prevelika banka niše?
Da, ali ne u retailu. Očekujemo restrukturiranje i u našem sektoru, no male banke u retailu nisu pod radarom regulative Europske centralne banke kad je posrijedi nadzor, pranje novca... Izvrstan primjer niša su i etične i zadružne banke. U Francuskoj ih imamo puno i to duže od 100 godina i jako su uspješne. To je izvrstan poslovni model, manje rizičan i imaju odličan imidž. Menadžment im je manje sklon rizičnim ulaganjima nego u komercijalnim bankama; ulažu najčešće u srednje i male tvrtke, jako unapređuju lokalni biznis i kreiraju puno radnih mjesta. Velike banke najčešće ne razumiju male i srednje biznise, niti su dovoljno profitabilni za njih. I za Hrvatsku je osnivanje etične banke šansa za male i srednje tvrtke.
Mnogo govorite o kreditima, iako ste iz investicijske banke. Što je s drugim instrumentima financiranja; rizičnim kapitalom, crowdfundingom kojeg vole u SAD-u, za razliku od Europe?
Još uvijek preferiram bankarsku intermedijaciju ispred equitija jer je lošim kreditima lakše upravljati u krizi. S equitijem, tržištem kapitala i derivatima ne zna upravljati nitko. Dugoročno smo zato stabilniji od Amerike, a niža nam je i razina privatnog duga, jer javni dug nije problem.
Kako će se ključni gospodarsko-politički događaji ove godine reflektirati na europsko i hrvatsko gospodarstvo?
Najveći test je Brexit; on neće izravno utjecati na Hrvatsku zbog niskih investicija. No, Britanci će htjeti „specijalni izlaz“, a slične se ideje javljaju i drugdje; u Nizozemskoj, Poljskoj, Mađarskoj, Francuskoj... jačaju ekstremno desne populističke stranke i sve bi ponovo pregovarale o odnosima s EU. To je veliki politički rizik. Teški Brexit utjecat će najviše na Njemačku; ona će se morati fokusirati na nova tržišta, moguće je da će to biti baš Balkan. Inflacija u SAD-u neće se posebno odraziti na Hrvatsku jer nemate velik udio duga u dolarima. Ali glavni okidač zbivanja je Kina, ne SAD ili Velika Britanija; ona će dati okvir budućim zbivanjima - kroz pet godina Put svile može imati i veliki pozitivan utjecaj na Europu.
Koje su geopolitičke prijetnje?
Grčka je trenutačno jedina; u lipnju im dospijeva novih 7 mlrd. eura koje nemaju i trebat će novi paket pomoći. A potpuno su ovisni o Njemačkoj.
Koji su za vas najveći globalni gospodarski i društveni problemi današnjice?
Nejednakost je na vrhu. Za razliku od prethodnih razdoblja, sada je posebno osjećaju građani u razvijenim zemljama i okidač je za populizam. Činjenica je i da nemamo oruđa za borbu protiv nove krize. Sekularna stagnacija je realnost, trebamo polako razvijati nove modele razvoja koji se ne baziraju samo na rastu BDP-a. Bitno se odrediti i prema sve većem dolasku robota na tržište zbog čega će trebati manje radne snage. Zato nam treba snažna država blagostanja; jako podupirem osnovni dohodak, on može biti odgovor na problem nezaposlenosti jer će uvijek postojati određeni postotak ljudi koji ne mogu naći posao zbog automatizacije. Ekologija je također jedan od gorućih ekonomskih problema.
Nije ni čudo što na ovako kvalitetne i sadržajne interwieve nema komentara. Ovo treba nekoliko puta pročitati, a najviše oni, koji donese odluke.