koja ikeina dobrotvorna podruznica??? cijela ikea je navodno dobrotvorna neprofitna udruga koja koristi rupe u zakonu da ne placa poreze na dobit..humanitarnosti ni na vidiku..tek nakon tuzbi i sudskih presuda su uplatili 2,3% u dobrotvorne svrhe

IKEA dolazi u grad. Švedska tvrtka, uzor poštenog poslovanja, koju vodi jedan od najbogatijih ali i najskromnijih ljudi svijeta... nisu oni poput naših balkanskih tajkuna bandita. No, sve što znate o IKEA-i je pogrešno. Radi se o jednoj od najkorumpiranijih korporacija na planeti. A nije ni švedska. Svi ste čuli za IKEA-u. Tisuće Hrvata su podnijele molbu za posao u toj tvrtki, u nadi da će tamo naći radno okruženje u kojem se poštuju prava zaposlenika i cijeni njihova kreativnost, koja pošteno državi plaća porez. No sve što znate o IKEA-i je zapravo plod genijalnog Kampradovog marketinga. Ukratko, sve što znate o IKEA-i i Kampradu je pogrešno. Teško da igdje postoji kompanija s boljim javnim imidžem, i gorom poslovnom praksom. Korporativna paukova mreža Kažete, to je švedska tvrtka? Nije. To je zapravo isprepletena mreža tvrtki, holdinga i fondacija, u vlasništvu fondacije koja ima sjedište u Nizozemskoj - i niti jedna od njih nema nikakve veze sa Švedskom. "Stichting Ingka Foundation" (SIF), koju je 1982. oformio osnivač IKEA-e Ingvar Kamprad, je vlasnik Ingka Holding Grupe, koja kontrolira veliku većinu od 349 Ikeinih dućana s namještajem u svijetu. Spomenuti INGKA Holding, kompanija-kćer SIF-a, bazirana je u Leidenu u Nizozemskoj. No da stvari budu ljepše, INGKA nije vlasnik IKEA franšize i trgovačkog znaka; njihov je vlasnik Inter IKEA Systems B.V. registiran u Delftu, također u Nizozemskoj, koji dobiva 3% od svih prihoda IKEA-e na ime franšize. Inter IKEA Systems je u vlasništvu Inter IKEA Holdinga, koji je pak registiran u poreznoj oazi Luxembourgu, a njega kontrolira, u jednom obliku povratne veze, Interogo Fondacija, bazirana u Liechtensteinu - gle još jedna porezna oaza - a koja je opet u većinskom vlasništvu obitelji Kamprad (u iznosu od 15 milijardi dolara).   Čemu ta komplikacija? Prema časopisu "The Economist", krovna kompanija SIF - koja je vlasnik gotovo svih korporacija i holdinga koji zapravo čine mrežu IKEA-e, 2006. je vrijedila 36 milijardi dolara i bila je tada najbogatija i najveća "dobrotvorna organizacija" na svijetu. No, novinari Economista su također ustvrdili da je ta fondacija "i jedna od najmanje darežljivih": radilo se, očito, o čistom pranju novca i izbjegavanju plaćanja poreza pod firmom "neprofitne organizacije". Nakon objave članka u Economistu, Ingvar Kamprad se morao suočiti sa sudom u Nizozemskoj koji mu je naredio da proširi ciljeve i pojača trošenje novca na dobrotvorne svrhe, pa je pristao donirati neku siću za djecu u zemljama u razvoju. Nakon te presude, 2011. godine je ta sada već preko 50 milijardi dolara teška fondacija potrošila na dobrotvorne svrhe bijednih 65 milijuna eura, uključujući 40 milijuna eura za izbjeglički kamp Dadaab u Keniji. Prije suda, svrha fondacije je bila strogo ograničena na "inovacije na polju arhitektonstkog i unutarnjeg dizajna". Dakle: "najveća svjetska dobrotvorna organizacija" godinama nije davala ni dolara nikom, iako je gomilala puste milijarde: ako je nešto i trošila - trošila je na vlastite dizajnere namještaja!   Dobrotvorna ustanova koja ne pomaže - nikome (osim Kampradu) Da, SIF je registriran kao dobrotvorna neprofitna ustanova. Ali umjesto promoviranja, na primjer, U.N. programa, ta fondacija pomaže Kampradu da izbjegne plaćanje poreza: kao službena neprofitna organizacija, SIF ne mora plaćati poreze u Nizozemskoj. Ikea također koristi sva druga dozvoljena sredstva da umanji poreze koje plaća. A upravo plaćanje poreza je središnji element korporativne društvene odgovornosti. Drugim riječima: IKEA je sve prije nego društveno odgovorna kompanija, kakvom se želi prikazati. A Ingvar Kamprad, u medijima predstavljen kao skromni čičica koji od osobne imovine ima samo 40 godina stari Volvo i koji čak ne kupuje 50 eura vrijednu stolicu u svom dućanu kad dotraje nego je daje presvući? Prema portalu "Spiegel Online", Ingvar Kamprad je unazad nekoliko godina bio najbogatiji čovjek na planeti. Prema Forbesu, već desetljećima se mota u prva tri. Kad je 2006. euro skočio u odnosu na dolaru, smijenio je Billa Gatesa na mjestu najbogatijeg. I Ikea i Kamprad opovrgavali su do nedavno ne samo da je on najbogatiji čovjek na svijetu, već i to da je on uopće još uvijek vlasnik IKEA-e. Unatoč tome, Kamprad je tada bio težak 28 milijardi dolara prema "Forbesu", a prema "Bilanz" magazinu, on je daleko najbogatiji stanovnik Švicarske. Zašto Švicarske, a ne rodne i voljene Švedske? Zbog poreza. I švicarskih bankara, naravno. Koji su sve u stanju srediti da bude čisto. I da ispadne da on jadan nigdje zapravo nema ništa. Osim starog Volva.   Iako je Kamprad službeno prenio vlasništvo nad IKEA-om na Stichting Ingka Fondaciju i ostao samo "stariji savjetnik", on je i dalje kontrolirao krovni SIF kroz upravni odbor fondacije, koji broji pet ljudi - od kojih je jedan Kampradova supruga, a drugi je njegov švicarski odvjetnik. Ostalo su isto njegovi ljudi od povjerenja. Svaka sličnost s našim političarima koji "sukob interersa" rješavaju prijenosom firme na ženu i odvjetnika je nimalo slučajna. Službeno, dakle, SIF-ove milijarde su namijene "inovacijama u arhitekturi i unutarnjem dizajnu". Ali taj "mission statement" te navodno neprofitne kompanije je jednostavno lažno predstavljanje; fondacija služi prije svega za zakonito i sistematsko izbjegavanje visokih švedskih poreza. Već smo spomenuli da je prije presude nizozemskog suda SIF vršio samo manja plaćanja. Jedino plaćanje koje je prije toga utvrđeno je 1.7 milijuna dolara u 2005., za Tehnološki Institut u Lundu, gdje podučavaju arhitekturu.   Izvlačenje novca: inteligentna rješenja iz Švicarske Naravno, problem obitelji Kamprad je što ne mogu tek tako izvlačiti novac iz kvazidobrotvorne fondacije. Zato je tu organizacijska struktura kompeksnija od CERN-ovog akceleratora subatomskih čestica: već smo spomenuli da je nizozemska Inter Ikea Systems (IIS) vlasnik ikeinih dizajna, koncepata i samog branda IKEA. Tri posto koliko na ime toga dobivaju od globalne prodaje je iznosilo 631 milijun eura još pred deset godina, 2004. U fiskalnoj godini 2009. ukupni profit IKEA grupe, što ne uključuje Inter IKEA systems, se popeo na 2,54 milijardi eura, a ukupni prihodi od prodaje su bili 21,85 milijardi. Ništa od tog profita nije oporezovano, jer je sve na ime dobrotvorne organizacije. Tko je stvarni vlasnik IIS-a bilo je godinama posve nejasno; kako smo već naveli pripada Inter Ikea Holdingu iz Luxembourga, koji je pak vlasnik istoimene kompanije registrirane na - Nizozemskim Antilima, a kojim se do nedavno upravljalo preko "trust companije" u Curaçaou! "The Economist" je tada procijenio da je Inter Ikea Holding "gotovo sigurno" pod kontrolom obitelji Kamprad i pokazalo se da su bili u pravu. 2009. trust u Curaçaou je likvidiran a tragovi kompanije koja je provela likvidaciju vodili su natrag do Interogo fondacije u Liechtensteinu. Ingvar Kamprad je tada, pritisnut dokazima, nakon više desetljeća negiranja, potvrdio da je ta kompanija vlasnik Inter IKEA Holdinga S.A. u Luxembourgu i da je kontrolira obitelj Kamprad. Takve organizacijske strukture, koje objedinjuju razne oblike off shore kompanije, holdinge i "dobrotvorne fondove" s različitim poreznim oazama diljem svijeta - neke od njih sa stvarno lošom reputacijom - prije su zaštitni znak sumnjivih mafijaških struktura za pranje novca, nipošto kompanije koja se reklamira kao "family friendly" i na usluzi malom čovjeku.   Uz čisti profit od 553 milijuna eura 2004., Inter Ikea Holding, zajedno sa sestrinskim holdingom iz Luxembourga, platio je ukupno 19 milijuna eura poreza! Kamprad živi u kantonu Vaud već desetljćima, gdje uživa beneficije "paušalnog poreza", koji je Švicarska ponudila samo probranim strancima, njih nekoliko stotina. Najbogatiji čovjek planete plaća 200,000 švicarskih franaka godišnjeg poreza. Fiksno! I prodaje medijima bureke kako vozi 40 godina stari Volvo! Kojim se valjda vozi po privatnom lovištu koje se prostire miljama oko njegove tajnovite vile... I besramno, kao "umirovljenik", uredno podiže besplatnu kartu za javni prijevoz. Prošle godine u lipnju 87-godišnji Kamprad je dao ostavku na članstvo u odboru Inter IKEA Holdinga SA, a njegov najmlađi sin Mathias Kamprad je zamijenio Per Ludvigssona na mjestu predsjednika holdinga.   Ikea je ekstremni primjer rastuće prakse korporativnog izbjegavanja poreza, što rezultira siromašenjem javnih usluga diljem svijeta, koje se iz tih poreza financiraju. Što ne znači da Kamprad i IKEA ne koriste sve što mogu besplatno dobiti od bilo koje države. SOMO, Centar za istraživanje multinacionalih korporacija koji djeluje već 40 godina, koji dakle proučava multinacionalke i posljedice njihovih aktivnosti na ljude i okoliš, zahtijeva da korporativne strukture i transakcije ne smiju imati izbjegavanje poreza kao primarni cilj. Ikeina prepletena paukova mreža ima upravo taj cilj i zapravo je ilegalna. Osim toga, odgovorna korporacija uvijek mora jasno prikazati kome ide profit i gdje se on ostvaruje i oporezuje. Ikea posluje posve netransparentno i ne objavljuje praktički nikakve brojke o svom poslovanju, što bi morala kad bi bila izlistana na burzi. Zapravo, jedine brojke koje IKEA javno objavljuje su cijene namještaja u njihovom katalogu. Sve ostalo ostaje daleko od očiju javnosti.