Može li društvena (r)evolucija u Hrvatskoj početi referendumom o Zakonu o radu? Evolucijski to bi značilo da se bar dio društva penje na novu razvojnu stubu jer bi podrškom referendumu uključili istodobno i cijelo srce i više od uobičajenih nekoliko postotaka mozga koliko im je inače dovoljno za mučaljivo preživljavanje u ovoj zemlji. Revolucionarno bi, u hrvatskim razmjerima, bilo već i to da su ljudi spremni izići na ulice i trgove i potražiti štandove na kojima se potpisuje za referendum. Vrijeme je za ulicu, da sve ne bi završilo na ulici.
Treba potpisati ne zato da bi se tako rušila Vlada, iako ova vlada zaslužuje da poslije sedam godina ode posramljena i svrgnuta nakon svega što je napravila, a nije smjela i još više onoga što nije napravila, a morala je. Ne ni zato što bi se njihovo izjašnjavanje moglo protumačiti kao podrška oporbi jer ona i ne zaslužuje podršku s obzirom na to da se ničim nije pokazala doraslom situaciji i spremnom preuzeti vodstvo.
Ne bi to bio potpis ni za sindikate, koji na žalost u dvadeset godina svog postojanja nisu uspjeli objasniti pravi smisao svog postojanja i izrasti u snagu kakva u ovom trenutku u razvijenoj Europi služi kao jedini štit radnicima. Tih 450.000 potpisa pokazalo bi kako su građani napokon shvatili da im u ovoj zemlji posve slomljena radničkog dostojanstva, nefunkcionalna i paralizirana gospodarstva i bahata političarenja nitko neće pomoći ako sami sebi ne pomognu.
Ako nisu spremni vidjeti veću sliku od one koju im podmeću svi koji najavu izmjena ZOR-a i raskida kolektivnih ugovora svode na to da je to raščišćavanje s privilegijama koje ima lijena i birokratizirana državna uprava, onda zaslužuju sve što će im se poslije toga dogoditi. A dogodit će se da u Hrvatskoj neće više postajati razlog da ijedan privatni poslodavac potpiše kolektivni ugovor sa svojim radnicima, da nitko više neće moći izboriti ništa osim minimuma koji određuje samo jedna strana. Ostati bez posla bit će lakše nego ikada, plaće će biti mizernije nego sada, a bilo kakva radnička prava, uključujući i ono Ustavom zajamčeno na sindikalno organiziranje, za nove će generacije ostati potpuna nepoznanica. Ne samo što će današnji radnici postati roblje nego su i njihova djeca na to osuđena jer nitko slobodu i prava nije dobio bez borbe. Niti je kriza razlog za ukidanje radničkih prava, niti će izlaskom iz nje poslodavci, bila to država ili privatni sektor, postati automatski velikodušniji.
Nema u Hrvatskoj obitelji u kojoj netko nije izgubio posao, nema čovjeka koji danas ne živi u strahu od nezaposlenosti i ako to nije dovoljan motiv da se stavi potpis na peticiju, onda zapravo u Hrvatskoj više nikakva motiva i nema. Floskule kako se ni jedan vlasnik neće odreći dobrog radnika ne drže vodu.
Jasno da neće dok mu posao dobro ide, dok radnik šuti i dok je zadovoljan mrvicama. No u Hrvatskoj nema nikakva pravog mehanizma kojim bi vlasnik preuzeo odgovornost, nema volje da je podijeli s onima koji mu donose profit i kada gazdi loše krene, zbog nezasitnosti, prezaduženosti ili jednostavno gluposti svoj će privatni novac iz banke lako uzeti, a radnici će ostati na ulici bez zaostalih plaća, bez staža, bez prava. Priče o tome da sve treba regulirati tržište rada besmislene su jer u Hrvatskoj nema tržišta rada, a nema ga jer vladajući nemaju ni znanja ni sposobnosti da pogledaju bar pet godina unaprijed. Sugestije kako poslodavcima treba više slobode bezobrazne su jer je upravo njihova sloboda potpomognuta političkom nezrelošću, nesposobnošću i izostankom svake kontrole dovela Hrvatsku do dna.
Prikupiti 450 tisuća potpisa ne bi trebao biti problem, jer je riječ o egzistencijalnom pitanju. Ako je već Vlada odlučila opaliti ovakvu pljusku radnicima, posve ignorirajući stvarne posljedice svog poteza na sudbine hrvatskih građana, oni bi mogli barem potpisati peticiju. Za početak.
Kako omogučiti BOLJŠEVIČKU vlast u Hrvatskoj ? 1.) zaglupljujučim ANKETAMA ,(koje niti ne pokazuju uzorak ljudi niti gdje je anketa provedena AKO JE I PROVEDENA) 2.) bombastičnim naslovima u medijima NOVE PRAVEDNOSTI 3.) instrumentalizirati šačicu anarhista i ANTIKRISTA ,poput "događanjaađanja naroda" u Varšavskoj Hoče li CRVENA vlast donijeti promjene u Hrvatskoj ? DA ako pod tim promjenama podrazumijevamo ,micanje križeva iz javnih ustanova i izjednačavanje krivnje u nedavnom domovinskom ratu ! Uostalom SDP je bio na vlasti od 2000. do 2004. i sve promjene koje su napravili jest da su hrvatski dug PODUPLALI sa 9 milijardi dolara na 19 milijardi dolara! E da i Mate Crkvenac je rekao da ne želi službeni automobil,jerbo mu je dovoljan njegov bicikl,ali i njega su zahvatile CRVENE PROMJENE pa je ipak sjeo u AUDI A8 ! Drugove za plugove!