Ušli smo u godinu kada bi trebao biti završen proces pregovora s EU. Mnogi bi rekli, konačno! Jer Hrvatska je zemlja s najduljim trajanjem pregovora, zemlja na kojoj se lome presedani i trenira strogoća. Sve to unatoč činjenici da smo bili spremniji, primjerice, od Bugarske i Rumunjske kada su ulazile 2007. godine.
No zaustavila nas je prvo srbijanska agresija, a na račun Hrvatske igrale su se zakulisne političke igre. Hrvatska kao samostalna država nekim političkim krugovima vani, ali i kod kuće, nikad nije bila na pameti, a kad se već to dogodilo, onda se krenulo s mrcvarenjem. Ali bilo je i onih kod kuće, i još ih ima, kojima je zbog njihovih uskogrudnih interesa bilo stalo da budemo što dalje od EU, da u Hrvatskoj što više vlada sivilo u kojemu su se mnogi nelegalno obogatili i širili svoju moć.
Imali smo i nesposobne političare, koji se često nisu vodili interesima zemlje, nego slijepim ispunjavanjem zahtjeva svjetskih centara moći. To su političari bez stava, bez okusa i mirisa, koji gledaju kako da se dodvore nekome vani, umjesto da osluškuju bilo naroda kod kuće i da rade u njegovu interesu. Političari svih boja koji su godinama licitirali s datumom ulaska u EU i tako zapravo varali sve nas, a da gotovo ništa nisu konkretno činili, ili je sve išlo puževim korakom, posebice kad je riječ o reformi pravosuđa te borbi protiv korupcije i kriminala, a da ne spominjemo birokraciju i mnoštvo drugih problema koji nam svakodnevno zagorčavaju živote. I danas su mnogi od njih još na utjecajnim mjestima, iz svih stranaka.
I kad se čini da bi sve više-manje trebalo biti gotova stvar, stižu nam opet tmurni oblaci. Ovih je dana objavljeno kako je Hrvatska upozorena iz diplomatskih izvora da bi Nizozemska mogla blokirati naš završetak pregovora. Formalni razlog opet bi bili famozni topnički dnevnici, ali pravi su razlog nizozemska unutarnjopolitička previranja. Jer nizozemska vlada većinu ima i zahvaljujući predsjedniku Partije slobode, radikalu Geertu Wildersu, zadrtom protivniku proširenja EU, koji je u više navrata najavio da njegova stranka neće odobriti ulazak Hrvatske u EU. Znači, moguće su još mnoge zavrzlame, diplomatski pregovori i pritisci, a moguće je da će ključan opet biti pritisak SAD-a koji je već pritisnuo Veliku Britaniju i Nizozemsku kako bi pristale na otvaranje poglavlja o pravosuđu. Ali to nije sve, samo što se o tome javno šuti. Naime, hrvatskim diplomatskim kanalima struji još jedna moguća prijetnja na našem putu u EU, ovaj put da će nas i Njemačka zakočiti, i to baš u poglavlju o pravosuđu. Ali ne zbog nekih njemačkih euroskeptika, nego u slučaju da Hrvatska ne udovolji zahtjevu suda u Münchenu, da Hrvatska izruči bivše šefove jugoslavenske tajne službe Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj ili da im se sudi u Zagrebu za ubojstvo Stjepana Đurekovića i druge zločine Udbe.
Jer je činjenica da se hrvatska strana oglušila na višekratno ponovljene zahtjeve za pružanje pravne moći tijekom suđenja Krunoslavu Pratesu u Münchenu. Sud je tražio ispitivanje obojice kao svjedoka u postupku. Jednom je Mustač svjedočio iz Zagreba i pokušao ismijati njemački sud, a poslije se na daljnje zahtjeve oglušio, dok se Perković preko Ante Nobila stalno izgovarao na teške zdravstvene probleme. Obojica su se posebno odupirala pozivu za svjedočenje na sudu u Münchenu jer je za njima i danas još raspisana međunarodna tjeralica.
Nakon opetovane hrvatske šutnje, sudsko vijeće zaključilo je, što piše i u pravomoćnoj presudi, kako Hrvatska ne želi izvesti potrebna ispitivanja, da Perković očito ima još dobre veze te je već tada najavljeno kako će o svemu biti obaviještena nadležna njemačka tijela te tijela EU. Jasno je i zašto, ne može Hrvatska biti zemlja pravde gdje pred zakonom svi nisu jednaki! Samo, zašto o tome šuti državni vrh?
Mujo,vau,vau.