Pet milijuna kuna! Toliko Ivan Herak, ministar turizma iz zadnje godine mandata vlade Zlatka Mateše (1999.) traži da mu država isplati jer je protiv njega devet godina vodila sudske postupke u kojima je na kraju pravomoćno oslobođen. Iznos je golem, ali država neće propasti ako Herak uspije u odštetnom zahtjevu. Što, međutim, ako Herak uspije i time stvori presedan? Što ako se za pet, šest godina dogodi da se i bivši premijer Ivo Sanader, među silnim istragama koje se otvaraju protiv njega, pravomoćno obrani od njih dvije-tri? Koliku bi on tek odštetu mogao tražiti!? Ima još! Što ako i bivši potpredsjednik vlade Damir Polančec uspije dokazati sudsku nevinost u nekom od svojih procesa? Pa neka to pođe za rukom još dvojici voditelja državnih tvrtki iz afere Fimi medija... U tom će scenariju Slavko Linić biti primoran stvoriti još jedan proračun da ih sve namiri. Počet ćemo kumiti policiju i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića da ne pokreću kaznene postupke, sve u strahu da ih ne izgube.

No, vratimo se na Heraka. Prije nego što je bio uhićen i sproveden pred sud, Herak je čvrsto koračao stazom popločanom uspjehom. Mlad, zgodan i ambiciozan, Istranin je političku karijeru počeo u IDS-u. Potom je prešao u HSLS, a onda su ga ambicije odvele u posve suprotan politički tabor. U zadnjoj godini vlasti Tuđmanova HDZ-a, kada je već svima bilo jasno da HDZ zbog kriminala i gušenja ljudskih prava gubi izbore, polakomio se za funkcijom ministra turizma. Ulazak u HDZ-ovu vladu naivno je prezentirao kao priznanje njegove sposobnosti, a nipošto kao političku trgovinu. Danas tvrdi da je kazneni progon koji je protiv njega bio pokrenut 2000. godine politički motiviran. Kaže da mu je, osim što je šesnaest mjeseci proveo u pritvoru, uništen ugled političara, turističkog i sportskog djelatnika, da mu je narušeno zdravlje, a da je još dodatna posljedica svega i to što mu se raspao brak.

Podsjetimo da je Herak bio optužen za zloporabu položaja i ovlasti, da je funkciju ministra turizma shvatio kao mjesto za rješavanje privatnih problema. Tako ga se teretilo da je novcem ministarstva podmirio dugove poduzeća supruge (od koje se onda razveo), da je naložio izradu nepotrebne projektne dokumentacije za golf-igrališta i izvukao tri milijuna kuna, i još manipulirao mjenicama. Heraka je sud 2005. godine osudio na četiri i pol godine zatvora. Žalio se, Vrhovni sud je ukinuo presudu i sve vratio na početak. U ponovljenom je procesu oslobođen.

Sasvim je sigurno da Herak ima vrlo vrijedne argumente na temelju kojih traži da mu država isplati odštetu za kazneni progon na kraju kojega je proglašen nevinim. Mnogo je onih koji će mu dati za pravo i držati mu fige za uspjeh u parnici protiv države. S druge strane, ima prostora za mišljenje prema kojemu Herak zaslužuje, kao i svi ostali, naknadu za vrijeme koje je proveo u pritvoru te naknadu svih sudskih troškova. Ali nipošto pet milijuna kuna! To bi zaista značilo da će država sebe proglasiti krivom jer je Heraku propao prvi brak i što je politički kompromitiran. Uostalom, ne može se državu kažnjavati zato što su državni odvjetnici izgubili neki proces. Prema tome bismo onda imali jednu stranu u postupcima koja bi morala imati stopostotni uspjeh na sudu.

Ipak, Heraku se nije smjelo toliko dugo suditi. Bio on kriv ili prav, nedopustivo je da cijelo desetljeće mora čekati pravdu. Pravosuđe ima pravo na pogrešku, ali nikoga nema pravo osuditi na deset godina neizvjesnosti hoće li u zatvor ili neće.

Ali ima i neusporedivo gorih slučajeva. U petak, kada je objavljeno da Herak traži pet milijuna kuna, počelo je suđenje Tomislavu Merčepu za ratni zločin iz 1991. godine. Optužen je da je pod njegovim zapovjedništvom smaknuto 43 civila. Među njima su i članovi obitelji Zec. Merčepove žrtve su 20 godina čekale samo na početak suđenja. Tko zna koliko će još na presudu?