Teško konju kojeg selo hrani i državi koju suknja brani. Taj su posprdni bećarac hadezeovci pjevali u vrijeme kada je Željka Antunović postala ministrica obrane u Račanovoj vladi. Seksistička doskočica proizlazila je iz uvjerenja da je njima tako nešto sigurno ne može dogoditi. Kad, ne lezi vraže, stiglo vrijeme da i jedna njihova državu brani, i to ne kao ministrica obrane nego kao premijerka.

Bećarac sada mogu preuzeti neki drugi, a najzagriženiji HDZ-ovci će možda nešto promrmljati sebi u bradu jer je Jadranka Kosor – ovoga puta u kostimiću koji možda neće izazvati negativne reakcije dežurnih stilista – uspjela postići ono što Ivo Sanader nikako nije uspijevao: dogovor sa slovenskim premijerom Borutom Pahorom o deblokadi pregovora s EU.

Dok je Sanader uporno želio pokazati da sve zna, u sve se razumije i sve može sam, Jadranka Kosor je nešto prepustila vremenu, nešto pritiscima na Sloveniju, a nešto i stručnjacima koji su otvorili dijalog sa Slovencima.

Obje su strane bile stjerane u kut, pat-pozicija je više štetila Hrvatskoj nego Sloveniji, ali je ugled Slovenije trpio više, a osude koje su stizale na njihov račun bile sve direktnije. Jasno je da će i Kosor i Pahor, diplomatski i diskretno konstatirati uspjeh svoje strane, ali mjesta euforiji nema ni za jedne.

Slovenija je prepoznana kao licemjerna država koja je spremna iskoristiti sva sredstva – zanemarujući činjenicu da isti granični spor njima nije bio prepreka za ulazak u EU – a Hrvatska je politika blokadu koristila kao alibi za nerješavanje stvarnih problema u državi. Sada je taj dio priče odmaknut i za sve što se bude dalje događalo u eventualnim preprekama za ulazak u EU bit će isključivo krivnja hrvatske strane. Više nikakve izlike neće biti tolerirane.

Naravno, i Pahor i Kosor će za početak morati podnijeti i žestoka preispitivanja svojih političkih oponenata i javnosti. Ekstremni Zmago Jelinčič već je rekao svoje ocjenom da su izdani slovenski nacionalni interesi i da se Pahorova vlada poklonila “kao i oni Slovenci koji su se 1941. u Rimu poklonili Mussoliniju”, a u Hrvatskoj se oglasio Damir Kajin koji, za razliku od predsjednika svoje stranke Ivana Jakovčića, smatra da je Hrvatska oslabila svoju poziciju.

No, svi drugi redom: od predsjednika Mesića preko Vesne Pusić, predsjednice Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU do Zorana Milanovića, predsjednika SDP-a, nisu našli mane jučerašnjem dogovoru, ali nisu zaboravili dodati da je dragocjeno vrijeme nepovratno izgubljeno. Deblokada pregovora sigurno je uspjeh, no Jadranka Kosor i njezini stručnjaci morat će pokazati da sporazum sa Slovenijom nema slabu točku.

A slaba točka može biti samo eventualna cijena te deblokade. U ovom trenutku dio struke potvrđuje da je ovo najbolje što se moglo napraviti, ali dio nije u to baš siguran. Deboklada je uklonjena, Hrvatska, kažu zagovornici sporazuma, nije dala nikakve bitne ustupke, slabe karike u ovome što se potpisalo nema.

Sve dalje ostaje pitanje dijaloga, dogovora i sporazuma uključujući i međunarodnu arbitražu. Istina, Slovenija može ponovno pokušati zategnuti odnose i zaprijetiti, ali jednom ispucana municija teško da bi mogla naići na isti uspjeh osobito zato što slovenski državni vrh dobro zna koliko je ‘ispilio’ živce dijela međunarodne zajednice.

Sporazumom je, naime, pokazano da se problemi mogu rješavati i u bilateralnim odnosima, istina uz ‘malu’ pomoć ostalih kojima je ta priča već dobrano dosadila, prije svega predsjedajuće Švedske i SAD-a.

Ostaje da se dogovori granica u Piranskom zaljevu od koje je politika obiju zemalja napravila ključni problem, no to je proces na kojem će u budućnosti možda padati i Kosor i Pahor, a možda i neke druge vlade. U ovom je trenutku premijerka samo kupila vrijeme nužno da se napravi važniji posao.