Može li duboko podijeljeni SDP ujediniti lijevi blok i stići do izborne pobjede? Ili su u pravu oni SDP-ovci koji misle da izbore ne mogu dobiti i već prave planove za stranačke izbore nakon poraza tražeći nasljednika Zoranu Milanoviću?
SDP je u prilično shizofrenoj situaciji. S jedne strane glumi stranku koja tek što nije dobila izbore, a s druge se i sami se članovi hvataju za glavu kada vide situaciju u stranci. Dio ljudi u SDP-u panično traži da se dogovori neki sadržaj, nešto s čim se doista može izaći pred građane, jer su svjesni da SDP u javnosti nema posebnu specifičnu težinu, da je postao jedna od političkih stranaka i da na sebe ne veže nikakva stvarna očekivanja građana željnih promjene.
U percepciji javnosti HDZ je loša stranaka koja želi ostati na vlasti, a SDP ista takva koja se želi domoći vlasti. U rejtinzima dviju najjačih stranke to se očituje paradoksom. HDZ ne pada koliko bi, s obzirom na nezadovoljstvo građana, trebao padati, a SDP ne raste koliko bi trebao rasti da je prepoznat kao stvarna alternativa.
I jedna i druga stranka drže na okupu neko svoje tradicionalno biračko tijelo i ne miču se bitno ni gore ni dolje, dok se njihovi lideri, Kosorova i Milanović, natječu tko će imati niži osobni rejting. Pri čemu se za njezinu nepopularnost doista može imati razumijevanja: em je na čelu posve nesposobne vlade, em je i sama javnosti pokazala najgore osobine: sitničavost i bahatost. Da je sve u redu Milanović bi na tom valu njezine nepopularnosti treba naprosto cvjetati. Ako mu je već rejting predsjednika Josipovića- kojem građani još uvijek itekako gledaju kroz prste i daju kredite- nedostižan, trebao je barem biti negdje bliže rejtingu stranke.
No, Milanović je svoje kredite u javnosti potrošio, ako želi uspjeh morat će ga zaraditi. Od njega se očekuju konkretne i promišljene akcije, stalna prisutnost u stranci i javnosti, jake liderske osobine, a to izostaje.
Sve je prisutnija teza da ustvari SDP i ne treba pobijediti, dovoljno je samo da HDZ izgubi. No poraz HDZ-a nije automatski pobjeda SDP-a. Gubljenje parlamentarnih izbora bio bi početak kraja stranke, ali ni padanje vlasti u krilo, zbog lošeg rezultata HDZ-a, ne spašava SDP.
Pobjeda ovakvog kaotičnog i nesređenog SDP-a, u kojem su zauzete rovovske pozicije i svatko misli samo na sebe, znači samo u prvi trenutak veselje zbog osvojene vlasti. Već dan iza slijede problemi i natezanja s koalicijskim partnerima i guranje stranačkih problema pod tepih što rezultira na kraju iznimno visokom cijenom - gubljenjem povjerenja građana i obnašanjem vlasti u vrlo nepovoljnoj političkoj atmosferi.
Izgubi li SDP izbore, jasno je da to nisu samo još jedni izbori nakon kojih bi se lagodno nastavilo sjediti u opoziciji. To su izbori nakon kojih SDP nema više pravo zvati se velikom strankom. Treći izgubljeni izbori za redom pokazali bi da SDP doista nije stranka koja ima potencijal za vladanje i okupljanje. I to je najgore u ovom trenutku: SDP i ne izgleda kao stranka koja se priprema za vlast i veliku pobjedu. Izgleda kao stranka koja se prepustila stihiji, a velike stranke si ne smiju dopustiti da budu tako ‘odgojno zapuštene’.
U SDP-u se danas jasno može namirisati strah i ‘krv’. Pomirljivi se boje obračuna, sukoba i rata svih protiv sviju, ali ne čine ništa kao da ih se to ne tiče. Oni koji su se hvalili da su pomeli ‘Račanove’, sada cvile da će ih pomesti ovi novi koji su ‘tko zna čiji’. Umjesto u prijetnju HDZ-u, SDP se pretvorio u stranku plačljivaca, koji se jadaju jedni drugima, i nasilnika, koji ne zaziru od prijetnji uvjereni da je stiglo njihovo vrijeme za političko uhljebljenje. Može se vrh SDP-a na čelu s Milanovićem praviti da to ne vidi, ali građani itekako vide. Vide stranku koja je programski tanka, neorganizirana i loše vođena. I ne zanima ih pri tom što je ona druga možda gora.
Kad je SDP bio na vlasti Hrvatska je imala gospodarski RAST od 5,2% na godinu. Sad, pod Kosoricom, imamo gospodarski PAD (-5,8%). Pametnome dosta.