Nebo, zemlja i ljudi poigrali su se s menom u novogodišnjem tjednu. Sve je bilo pomaknuto kao u onim holivudskim filmovima o Djedu Mrazu. U jednom filmu Djeda Mraza čak postavljaju na optuženičku klupu. Da se izjasni je li on zbilja to za kaj se predstavlja, ili je samo umišljeni bolesnik?
Slično kao i u aktualnoj predizbornoj kampanju. Tko će zbilja biti predsjednik, a tko si samo umišlja? A kad smo već kod izbora, moram odmah reći da u nedjelju, na dan izbora, skoro nisam ni trebal na svoje izborno mjesto na Bukovcu. Živa glasačka kutija sama mi je došla za kafićki stol na početku Bukovačke. I svi smo je za stolom smjesta počeli oslovljavati s “gospon predsjednik”.
I onda se sjetim kak bi to moglo ispasti ak se “gospon predsjednik”, a još do jučer naš stari znanac Mile ili Miki, kak smo ga do jučer intimno zvali, moral k nama u Maksimir dolaziti s onom obaveznom ekipom kršnih obrijanih čuvara sa slušalicama na vuhima i skrivenim pljucama ispod sakoa.
Jedino nisam siguran da bi se takav postav uklopil u našu kafićku bazu gdje se posljednjih desetak godina sastajemo u istom sastavu. I gdje nas povremeno posjeti rečeni predsjednički kandidat, da ne velim baš “predsjednik”, kak ga u kafiću već zovemo. Ali, u kafiću je i tak sve dopušteno...
I onda su me u utorak snimili za Hrvatsku uživo na HTV-u. Ponudili mi da ponešto velim o prošloj godini i gledateljima nešto poželim za Novo leto. Kad sam im u kameru izdeklamiral onih par rastrganutih rečenica, zamolili me da se prošećem Harmicom prema Dolcu.
Kamerom su me pratili uz ulične cvjećare sve do stubišta za tržnicu, odakle me mrko promatrala Gračanova brončana Kumica. Za razliku od mlade televizijske novinarke koja je sa smiješkom popratila neplanirano uvlačenje moje ruke u kontejner. I ja se njoj smješkam. I pitam se budu li to njeni urednici popušili i pustili u program? (Naravno da su otfikarili!)...
A kad smo već kod kontejnera, dolazi mi glas iz moje maksimirske Udruge “Susjed susjedu”, koja bi trebala biti, ako ne baš kontejner, a onda kasica-prasica za našu kvartovsku sirotinju. Ovaj put iskazala se saborska zastupnica Željka Antunović, koja je sa ženama svoje i Mikijeve bivše stranke u Makasimir poslala 3 tone pileće salame! Kao počasnom predsjedniku Udruge dužnost mi je zahvaliti se na toj vrijednoj donaciji. Hvala gđi Željki Antunović...
I onda me na Staro leto u čelenku poljubi moj unuk Ivek. I veli: “Deda, ti si star, buš umrl?!” Stvarno lijepa novogodišnja čestitka! A kad je dečec shvatil kaj je svojem jedinom dedi rekel, smjesta mi ponudi pomoć: “Znaš, i ja bum umrl. Ali mene ti je, deda, strah!” I mene, sinek, tješim ga. Svakoga je strah, ali kaj moreš, kad je i smrt sastavni dio života.
Srećom kaj je pred mojim dečecom, još cijeli život. Moj Ivek ima šansu da u budućnosti doživi drukčije i bolje običaje. Da ga neće maltretirali s dugim i dosadnim predizbornim kampanjama. I izborima. Pa još i ponovljenim. I da će sebi, po svom ukusu u boji o veličini, predsjednika moći kupiti u prvom šoping centru...
Otvori KEKS Pay
Najzagrebackiji Zagrepcan (koji tumplek Vas je tak tituliral???), vodi predizbornu kampanju za Bandica, a Zagrepcanima se okrece zeludac kad to citaju. Da Vam je bandic pajdas, nemorat bas u skoro svakoj kolumni naglasiti...al ak Vas nije sram, gospon Zagrepcan...samo nastavite...praf velim moja mama kad kaze da je Milcec prodana dusa...