S novom školskom godinom počela je i nova vjeronaučna godina. Učenici koji su u osnovnoj i srednjoj školi izabrali vjeronauk kao izborni predmet nastavljaju s njegovom nastavom, a oni koji tek dolaze u prvi razred izjašnjavaju se hoće li na vjeronauk ili ne. Točnije, čine to umjesto njih njihovi roditelji.
Nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić na početku vjeronaučne godine, nakon što je dodijelio tradicionalno mandate vjeroučiteljima u svojoj nadbiskupiji, rekao je kako ohrabruje broj učenika koji upisuju vjeronauk. Međutim, premda je vjeronauk u školi jedna od najstabilnijih poluga Crkve u društvu, upravo unutar nje same mogu se čuti brojne kritike nakon gotovo dva desetljeća nazočnosti vjerske nastave u državnom školskom sustavu.
Nije, naime, tajna da je moćni školski vjeronauk do temelja uzdrmao župnu katehezu, koja je jedan od fundamenata crkvene pouke i pastorala. Kako bi se uhodao u školski sustav, na vjeronauk je otpočetka stavljen sav naglasak i koncentrirana sva snaga. Podrazumijevalo se, valjda, da će župna kateheza nastaviti svoj razvoj sama od sebe, no dogodilo se upravo suprotno.
U mnogim sredinama župna se kateheza počela doživljavati kao nešto suvisno i nepotrebno, pa se s vremenom svela na brzopotezni servis pred prvu pričest ili krizmu. Umjesto da ona, kako je zamišljeno, bude ‘formacija’ vjernika, a vjeronauk u školi ‘in-formacija’, dogodilo se upravo suprotno.
Toga je svjestan i nadbiskup Bozanić, pa je kod redovitih imenovanja i premještaja svećenika po župama objavio da formira posebno povjerenstvo za župnu katehezu, koje dotad nije postojalo. Dakako, Crkva o toj temi ne želi raspravljati na velika zvona, no nužni su zahvati ipak jasni i vidljivi.
– Vjeroučitelj, vjeroučiteljica svoju crkvenost živi u župnoj zajednici. Svaki od vas je po naravi svoga poslanja pozvan biti ukorijenjen u konkretnu župnu zajednicu te je izgrađivati svojim kršćanskim životom i zalaganjem. Ako to izostane, dovodi se u pitanje vjerodostojnost vaše službe i nastavak vašega kanonskog poslanja – upozorio je kardinal Bozanić vjeroučitelje na misi kad im je ove godine dijelio mandate.
Povratkom vjeronauka u škole Crkva je na simboličkoj razini doživjela veliku pobjedu i dobila veliku zadovoljštinu nakon komunističkog izbacivanja vjeronauka iz škole, no sada je pred novim izazovom.
Kako se ne bi ostvarila ona da je ondašnji vjeronauk dao najbolje marksiste, a kasniji marksizam najbolje vjernike, sadašnja vodeća crkvena garnitura mora postojeću pobjedničku situaciju i dalje postaviti u svoju korist. Kako na dobrobit postojećeg stabilnog sustava u školi, tako i na dobrobit devastiranog sustava kateheze u župi. Dakako, pritom vjeronauk u školi i dalje ima svu silu ‘vanjskih neprijatelja’, kako se npr. moglo vidjeti proljetos u želji da se montira homofoban proces jednoj zagrebačkoj vjeroučiteljici. No takvi slučajevi, povijest je najbolji svjedok, Crkvu samo jačaju, a ne slabe. Najslabija je kad si oduška daju ‘mangupi’ iz vlastitih redova.
purgeraj, svaka čast! Genijalac si!!!