Ako velim da smo ovogodišnji Interliber iliti naš nacionalni Sajam knjiga sejvali, onda vam je odmah jasno da smo na malom prostoru sukobili cijele dvije civilizacije.

Starog pronalazača i pionira štamparstva Johannesa Gutenberga sučelili mladom, također genijalnom, ali i silno bogatom Billu Gatesu. S brončanim Gutenbergom u njegovu rodnom Mainzu sam se dal uslikati.

Kak sam život ipak provel s knjigama i za knjige, nije ni čudo da sam danas zatvoreni Interliber na Zagrebačkom velesajmu još jemput pospremil u svoju intimnu datoteku kao onu poznatu mi svečanost taktilnog doživljaja knjige, prebiranja po hrptovima i šum listanja knjižnog bloka.

S manje oduševljenja odradil sam susrete s nekim piscima, čije knjige inače čitam i volim, ali koji me osobno i uživo nikad nisu impresionirali.

Zato mi je lako shvatiti ona slavna svjetska književna imena, čije smo knjige gutali, ali koja se u javnosti nikad nisu pokazivala (Proust, Borges, Salinger i dr.).

Više bih se volil sresti s nekad legendarnim zagrebačkim antikvarima Erikom Kovačićem iz Gundulićeve, Marijanom Krovinovićem sa Zrinjevca i Živkom Strižićem iz Ilice, koji su cijeli život služili rijetkoj ili vrijednoj knjizi kao objektu.

Satima bih znal prebirati po njihovim policama i razgovaral s njima. Naravno, samo o knjigama. Oni su i jedini koji su mogli posvjedočiti da ono stereotipno pitanje “kaj ima novog?”, koje se inače u životu postavlja bez očekivanog odgovora, može imati i konkretnu funkciju.

Antikvari su točno znali da ih pitam kaj ima staroga, a ne novoga. I znali su i kaj me zanima. I čime bi me mogli obradovati. Tak sam kod Kovačića i Marijana godinama skupljal i skupil komplet “Pet stoljeća hrvatske književnosti”, a za koji mi je doma moj bukovački stolar Srećko izradil posebne bijele police.

Obojica su me antikvara prijateljski počastila, svatko za se, ne znajući jedan za drugog, po primjerkom prvog izdanja Šenoinog “Zlatarevog zlata” iz 1872. Tako da danas u kući čuvam dvije raritetne knjige – poklon od dvojice raritetnih zagrebačkih antikvara.

Živko iz Ilice počastil me buntom starog Antoninijeva “Svijeta”, iz kojeg nas gleda elitni Zagreb dvadesetih i ranih tridesetih, obilježen art decoom, jazzom, izborom prvih misica, modnim revijama, bubikoph frizurama, strukovnim balovima i sportskim priredbama...

Prave tiskarske poslastice. Ne znam je li se u današnjim antikvarijatima, uz vrijedne i rijetke knjige, može naći i poneka stara revija ili časopis. I ne znam kaj ima novoga, tj. staroga? Jesam li se to zapustil? Jedno ne bi htel priznati da je internet zaprijetil Inerliberu preko mene.

I da se bliži dan kad će CD-i zamijeniti knjige, kak nam prijete. Zasad nek ostane na suživotu Inerlibera i interneta. Jer nemreš baš sve čitati na tim novim medijima koji nam se slavodobitno po kući smješkaju svojim plavičastim zaslonima.

Jer uvreda je za Šenou, Matoša ili Krležu da ih držiš u kući stisnute na disketi. I šišaš CD kad na njemu nemreš ostavljati uvrnute “kozje uši”! Radije bih se poigral Velikog Meštra “Braće Hrvatskog Zmaja”.

Prvi Veliki Meštar Emil Laszowski točno prije sto godina poziva Zagrepčane “radi napretka milog i našeg glavnog hrvatskog grada”.