Želim jedno ministarstvo, nije važno koje! Ništa bolje od ove rečenice Silvana Hrelje, jednog od stupova Kukuriku koalicije, ne karakterizira ljevicu, koja je iznad svega manijakalno željna vlasti. Nekad bi čovjeka bilo sram izgovoriti ovu rečenicu! Hrvatska danas ima vlast koja je u nizu stvari podbacila, ali nova opcija koja nam se nudi u prvom redu budi strah. Strah od odmazde kakva je uslijedila 3. siječnja! HDZ-ovcima se, kad je riječ o novcu, nakon svega što smo vidjeli, više ne može vjerovati, to prije što iz političkog života nitko od prozvanih u medijima nije elimiran, ali bogami se još manje može vjerovati Čačiću, koji mirno pred sudom u Mađarskoj ustvrdi da ima mjesečna primanja manja od tisuću eura, baš u vrijeme dok mediji raspredaju koliko košta jahta kojom je ovo ljeto kršio zakone na moru! Kako li će tek nas farbati kad je to u stanju reći pred sudom! Ta Hreljina i Čačićeva rečenica govore o gladijatorima novog vremena, a s druge nas strane barikade gledaju likovi od kojih je svaki drugi milijune ubrao u poslovima s državom u doba dok su država bili – oni.
Te dvije činjenice, da na meniju imamo predatore koji se ne srame svoje jezive nemoralnosti i otvoreno viču dajte mi bilo kakvu funkciju, nije važno koju, samo nek’ je funkcija i pale anđele jedne politike koja nas je ljudski zaprepastila jasno govori koja je naša dijagnoza. Hrvatska nema elite jer ovo što se nudi kao elita drugorazredna je bofl roba! Kukuriku koalicija predstavlja gospodarski program tezom da neće uskratiti nikakva prava, da neće zadužiti zemlju, ali da će izbalansirati proračun. To može jedino David Copperfield! Kad pak HDZ govori o gospodarskom programu, sve je deplasirano jer su sve što su znali i htjeli mogli pokazati. Uostalom, kad usporedimo stvarnost sa Sanaderovom jamstvenom karticom, laž se gotovo može rukom uhvatiti. Istina je da je Kosorova odlučno krenula u reformu i zdravstva i radnog prava, a da je Milanović, premda je riječ bila o istinskom nacionalnom interesu, samo zbog jala uskratio Vladi podršku i još i nahuškao sindikate na Vladu!
Jadranka Kosor je uskliknula ovih dana da HDZ neće jugosferu, i to treba zapamtiti jer se svi drugi na sceni prave blesavi u vezi s tom temom, ali kad je Ministarstvo kulture financiralo knjigu koja negira samobitnost hrvatskog jezika, nitko nije podignuo obrve prema Boži Biškupiću premda je tvrdnja da je riječ o istim jezicima stara jugoglazba, a jezik je i danas na prvoj liniji fronte! Riječi su izgubile sadržaj, iskrenih domoljubnih emocija u politici nema i ovakva Hrvatska naprijed ne može. Zemlja treba vizionara i osobu Tuđmanove odlučnosti ili će hrvatska država sadržajno nestati i pretvoriti se u zemljopisni pojam. Mi, primjerice, ni nakon najvećih poniženja ne štitimo prava Hrvata u BiH zato što nam je to zabranio svijet. Milanovićeva politika u tom smislu može biti samo gora jer je Lagumdžijin SDP faktički rezervna stranka tamošnjih Bošnjaka! Hrvatska ne može slijediti ni krik biskupa Košića koji traži prekid diplomatskih odnosa sa Srbijom nakon optužnica koje podižu. Službenoj vlasti nije ni na kraj pameti takvo što, a Josipović do sada jednu kritičnu riječ o Tadićevoj Srbiji nije izgovorio.
Sve ustupke koje je Vlada radila da bi završila pregovore s EU htjeli ili ne moramo podvesti pod nužnu žrtvu figure, s tim što se od pregovarača ne mogu raditi heroji kao što SDP od Mimice pokušava napraviti lidera premda je prije deset godina mirno dopustio da se već tada odredi da stranci mogu za devet godina kupovati naše nekretnine bez obzira na to hoćemo li mi tada ući u EU. Danas reći da Jandroković ne valja jer je tu izvrsni Mimica tragikomično je! No, žrtva figure mora biti iznimka u životu jedne nacije! Kad su Slovenci morali odlučiti hoće li kupiti borbene zrakoplove za zaštitu vlastitog neba ili da prepuste da im u sklopu NATO-a nebo čuvaju Talijani, jednoglasno su se Rimu zahvalili! Naš pak predsjednik tako osjetljivo pitanje podvodi isključivo pod gospodarsku relaciju i nije netočno da je to ovog trenutka velika investicija, ali tako ležerno sutra dopustiti Talijanima da kontroliraju naše nebo, nakon što kontroliraju naše banke ne djeluje osobito nacionalno odgovorno zar ne? Ako govorimo o samostalnoj hrvatskoj državi. Oni koji emocionalno ne doživljavaju Hrvatsku kao samostalnu državu, oni kojima je Hrvatska zapravo zemljopisni pojam, oni kojima je Jugoslavija bila posve dobar okvir, oni misle da se Hrvatska treba voditi kako se upravljalo bivšom “socijalističkom Republikom Hrvatskom”. I zato se ta i ona druga Hrvatska tako duboko ne razumiju.
Otvori KEKS Pay
ZEMLJOPISNI POJAM Uz ovakvo dodvoravanje EU- zaista se može dogoditi da postanemo samo zemljopisni pojam i to kao dio jugoistočnog Balkana ,europski dio nove jugosfere.