Kada su “Novosti”, tjednik srpske zajednice u Hrvatskoj koji financira Vlada, prikazale vojnika koji grize ženu za vrat s naslovom “Olujom do mira”, tada je to trebalo tolerantno otrpjeti i razvijati kulturu dijaloga. Nakon toga, isti se tjednik ismijavao s padom dvaju hrvatskih MiG-ova uzrečicom iz Domovinskog rata “Oba dva, oba su pala”. I tada je trebalo razvijati kulturu dijaloga.
Kada ministar “dizač utega” kaže gospodinu od nekih 80 godina da si ovaj treba “pljunuti u lice”, onda je to govor ljubavi. Kada drugi ministar usporedi kardinala Bozanića s Miloševićem, i tada je to govor ljubavi. Kada neuravnoteženi čuvar vlastita novčanika, inače poznavatelj svih Zvezdinih i Partizanovih pjesama, koji misli da je SFRJ bila najbolja zemlja za život, zloupotrijebi srpsku manjinu u Hrvatskoj i izmanipulira javnost, jer je poznato da dotični voli sve istočno, pa i Lepu Brenu, odmah ga se uhićuje. I neka se uhićuju oni koji krše zakone, ali zašto selektivno? Zar se nismo borili da budemo svi jednaki pred zakonom?
Ovo je samo jedan u nizu zaključaka koji se ovih dana mogu čuti i pročitati, a nakon što je u Hrvatskoj nastala prava drama zbog izjave Zdravka Mamića. Hrvatska je zemlja apsurda, to znamo već dugo. Ali je li normalno da je zbog Mamića na nogama državni vrh, da se represivni aparat koristi za politički obračun, da središnji dnevnik HTV-a o tome bruji, da se zajapure novinari HTV-a sa Zoranom Šprajcom na čelu i drugi neki kolege, koji prijeđu granicu profesije i postanu suci, Jelena Lovrić primjerice, i tako rade pritisak na pravosuđe?
Hrvatska od zemlje apsurda postaje običan politički cirkus, ali i postavljaju se opasni presedani koji nemaju veze s demokracijom. Zašto Mamića odavno nisu procesuirali ako je istina sve o njegovim poslovima? Zar se pritvor koristi zbog izrečene riječi, samo zato što je u pitanju ministar Jovanović koji je u tom slučaju također trebao već više puta završiti u pritvoru zbog svog buldožerskog jezika i nastupa punog uvreda? Ako je Mamić, kako kaže DORH, toliko napravio prekršaja u prometu, zašto onda nisu odavno zatražili pritvaranje i Radimira Čačića?
Pitaju se mnogi, nije li se na ovaj način u Hrvatsku na mala vrata vratio čuveni članak 133. Kaznenog zakona SFRJ o verbalnom deliktu. On je glasio: “Ko napisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi načni poziva ili podstiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi, na protivustavnu promenu socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti, na svrgavanje organa društvenog samoupravljanja i vlasti ili njihovih izvršnih organa, na otpor prema odlukama nadležnih organa vlasti i samoupravljanja koje su od značaja za zaštitu i razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa, bezbednost ili odbranu zemlje, ili zlonamerno i neistinito prikazuje društveno-političke prilike u zemlji, ko u nameri rasturanja izrađuje ili umnožava neprijateljski propagandni materijal ili ko ovaj materijal drži iako zna da je namenjen rasturanju, kazniće se zatvorom.” Ne koristi li se verbalni delikt sada za politički obračun?
Zapravo, sramite se svi, od Milanovića, do Jovanovića i Mladena Bajića, a onda i Zdravka Mamića i HNS-a. Sramota što od ove države radite zbog svojih uskogrudnih interesa i taština. Sram može biti i sve kolege novinare koji ne rade svoj posao jer rade kao komitetlije, a ne kao profesionalci. Nije vam na čast! Jer zašto se na isti način nije dignula buka oko Jovanovića? Zašto se njemu može tolerirati sve izrečeno uz izgovor da je on takav? Ili Milanoviću, koji vrijeđa svaki dan nekoga, osim što stalno vrijeđa zdravu pamet?
Milanović ne samo da vrijeđa, on je postao opasan, agresivan, netrpeljiv. Obamu su novinari natjerali da pokaže rodni list s Havaja. A naš premijer zabranjuje pitanja o imovini budućeg ministra! Totalitarizam na djelu!
Milanovićevo ponašanje izašlo je izvan svih, pa i onih najširih granica tolerancije. Što nam je donijela njegova vlada u ovih godinu i više otkako su na vlasti osim sve bržeg klizanja u gospodarski ponor te općeg srozavanja kulture javne komunikacije (praćenog alarmantnim podizanjem tenzija u čitavom društvu) kao i ozbiljne suspenzije demokracije na svim nivoima. Vrijeme je pokazalo da je taj čovjek jednostavno neuravnotežen i da se okružuje sebi sličnima. Pitanje je samo kako ga što bezbolnije i sa što manje daljnje štete udaljiti s funkcije na kojoj se spletom nesretnih okolnosti našao.