Pita se jedna isfrustrirana nacija, koja je nažalost još podijeljena na ustaše i partizane, ali i na bahate i bogate političare i tajkune te sirotinju.

Trebao je predsjednik u svojoj isprici više naglasiti agresorsku ulogu Srbije, jer svi dobro znamo odakle je zlo krenulo. No premijerka, gazdarica Banskih dvora koju, usput, za razliku od vladara Pantovčaka, narod nije birao, traži Josipovićev odlazak.

Podignuo se tako HDZ-ov vrh na noge, braneći Tuđmanovu državotvornu politiku, skrećući pozornost s onih više od 300 tisuća osoba koje nemaju od čega živjeti. Mene muči HDZ-ova više te SDP-ova manje (jer nisu imali više prilike, inače mislim da su svi isti) politika u prošlih 20 godina. Famozne pretvorbe u Tuđmanovo doba od kojih se neće oporaviti sljedećih nekoliko generacija, galopirajuće korpucije u Sanaderovo, to je ta mračna slika Hrvatske.

Nogomet = tajkunski profit

A spoj frustracije životom u Hrvatskoj koja je sljubljena s nogometom vidio sam u pizzeriji "Gentleman" 500 metara zračne linije od Maksimira. Naziv je dobila po jedinstvenom nogometnom gospodinu Rudolfu Belinu, koji je perfektno izvodio slobodne udarce. Na plazmi Sportklubova slika i najava utakmice Bordeaux – Lyon, a uz šarf pizzu, pivo i gemišt sjede dva prijatelja koja su zagazila u četrdesete.

– Idete na gradski derbi? Ulaz je besplatan, Štimac vodi Zagreb u Maksimiru, to bi moglo biti zgodno... – vabim ih.

– A kaj da gledamo? To su igrači koji ne mogu ništa pokazati, svaka druga naša utakmica je namještena, a iskreno i nemamo se na poluvremenu gdje popišati.

Dva sata nakon toga još jednom nas je Krunoslav Jurčić uvjerio da ima šanse za ostanak na plavoj Dinamovoj klupi kao slon u staklani. Čuo sam da Mamić ima zdravstvenih problema, pa je i bolje što to nije gledao. No, to je samo krajnji proizvod koji se servira puku.

Dva desetljeća politički moćnici, sumnjivi tajkuni te loši sportski djelatnici vode naš nogomet. Sto puta su svojevoljno promijenili sustav natjecanja, jednom zbog političkog hira, drugi put da se u ratu stradale sredine razvijaju, treći put da se spasi klub podobnog gospodarstvenika.

Godine prolaze, a sve je gore. Nogomet je, što su dopustili isti, postao područje gdje operiraju razne zločinačke organizacije. Pa tako kupuju nadarene igrače od siromašnih roditelja, a onda ih skupo prodaju. Namještaju se nogometne utakmice, gleda se samo profit, a ljudi koji su odgovorni za nogomet samo žmire. Država je u financijskom kolapsu, a klubovi, budući da nisu privatizirani, ovise o novcu gradskih otaca, pa je gotovo pola HNL-a pred gašenjem.

No, to ne smije biti opravdanje za Osijekova sportskog direktora Dragana Vukoju. Naime, poslao je svoje nogometaše u kladionicu prije dvoboja s Rijekom, kako kaže, da se klade na sebe jer im klub ne može isplatiti redovita primanja.

Upitna regularnost

Osijek je pobijedio, dečki su zaradili, a samim amoralnim činom dovedena je u pitanje regularnost natjecanja. Baš me zanima kako će reagirati ljudi iz Uefe, koji nas ionako imaju na piku, kada saznaju za priču iz Osijeka.

Približava se lipanj a Hrvatska neće vidjeti SP, domaću ligu nitko ne gleda, igrači se klade da bi preživjeli, a odgovorni broje svoje milijune. A svi mi zajedno čekamo da se zbog svih ovih godina ispričaju potpisnici politilkih odluka na na štetu nogometa. Da se ispričaju Vidošević, Mikša, Rožić, Canjuga, Marković, Srebrić, Zec, Bilić, Mamić, Bandić, Štimac, Grgić, Sinovčić, Svaguša, brojni suci, gotovo svi delegati svih skupština HNS-a i svi oni koji su imali ruke u pekmezu.

Nemam iluziju da će se netko od njih ispričati. Možda naš Puščanin Karlo koji je tek počeo pisati to jednom ipak doživi...