Činjenica da su u Domovinskom ratu, na hrvatskoj strani, počinjeni ratni zločini baca sjenku na cijeli rat i na sve njegove sudionike, i to tako dugo dok se oni koji su za zločine odgovorni ne imenuju, ne optuže i ne osude – bez obzira na njihove bivše ili sadašnje funkcije. Samo individualiziranje krivnje može spriječiti uspostavljanje kolektivne odgovornosti.
Hrvatski narod ne smije i neće biti talac onih koji su okrvavili ruke, sramoteći hrvatsko ime – bez obzira na to kakve zasluge inače mogli imati.” Tako je govorio bivši šef države Mesić u dramatičnom obraćanju naciji u večernjim satima 8. srpnja 2001., nakon što je Račan odlučio Haagu izručiti generale Gotovinu i Ademija. Mesić bi se trebao javno izjasniti vrijede li njegovi standardi od 8. srpnja 2001. danas za Manolića, Boljkovca, Bulata i ostale?
Mesić je dužan javnosti odgovoriti zašto su se istrage i postupci protiv komunističkih zločina opstruirali za njegova mandata i zašto je on osobno to radio? I ne samo za njegova mandata nego još i za Tuđmana, kao što je to radio Mesićev prijatelj Manolić!
Ako smo pravna država, zar se ne bi i opstrukcijom procesuiranja najtežih oblika ratnog zločina trebala baviti nadležna državna tijela? Upravo ova činjenica navodi na zaključak kako je riječ o jednom od najvećih skrivenih lobija u Hrvatskoj koji je svoje pipke pružio u politiku, medije, gospodarstvo, državne, društvene i obrazovne institucije... To je lobi koji godinama koči Hrvatsku i drži je u svojevrsnom grču.
Zaprepašćuju, međutim, različiti kriteriji koji dokazuju da u ovoj zemlji još uvijek nisu svi jednaki pred zakonom i da Mesićevi standardi nisu za sve isti. Jer da je neki hrvatski branitelj osumnjičen za neko ubojstvo u ratu, taj bi promptno bio uhićen uz nazočnost medija. Manolić, Boljkovac i Bulat terete se za najteža kaznena djela ratnog zločina i mirno ispijaju kave te još drmaju državom preko svojih političkih zaštitnika. Gdje je tu pravda? I, Bajiću, što se čeka?
Prošlo je vrijeme kad su se spisi držali u ladicama! Ljudi su sumnjičavi, kažu dok je Bajić nema ni progona komunističkih zločinaca unatoč svim mogućim dokazima. Pa, glavni državni odvjetniče, sad imate priliku dokazati da to nije tako!
Jer bit će uzaludan sav trud policijskih istraživača, povjesničara i novinara ako Državno odvjetništvo ne bude imalo snage ili znanja podići valjane optužnice. To će značiti da su i oni uključeni u neke zakulisne političke i predizborne borbe. Isto će biti i s borbom protiv korupcije.
Ona ima potporu političkog vrha, istražuje se, uhićuje i pritvara, ali ne budu li DORH i pravosuđe odigrali svoju zakonsku, moralnu i profesionalnu ulogu do kraja uzalud nam sve. A EU to prati jer mnogo smo puta svijet prevarili svojim takozvanim reformama, a onda smo se na djelu pokazali lošima.
Hoće li Šeks Bajiću pokazati mali prst ili će Bajić zaista iskoristiti trenutak koji je povijesni za Hrvatsku i napraviti ono što smo propustili učiniti zadnjih dvadeset godina? To smo dužni i braniteljima i svojoj djeci za bolju budućnost, bez podjela na ustaše i partizane.
A Josipović će drugi put trebati promisliti hoće li opet govoriti o partizanskoj kapi kao lijepoj, koja je poruka ljubavi i mira. Jer zločini koji se stavljaju na teret ovoj trojici zaprepašćujući su!
Oni su konkretan dokaz zločinačke politike Komunističke partije pod Titovim vodstvom, dokaz da zločini nisu bili samo pojedinačni ekscesi, nego da su u prvom redu bili pomno planirani kako bi se uklonili svi koji su komunistima smetali u osvajanju vlasti.
Hrvatska konačno mora postati zemlja u kojoj će vladati europske i civilizirane norme ponašanja i vladanja. A antikomunizam je demokratski stav protiv jedne totalitarne ideologije, kao i protiv fašizma i nacizma te svih njihovih derivata!
Kosovo Isto kao što mađarska desnica traži nazad dio jadranske obale i Rijeku. Jer su prije Kraljevine Jugoslavije, odnosno Kraljevine SHS, to bili mađarski krajevi. Dakle, mađarska desnica, mađarske stranke desne orjetnacije traže to.