A lijepo sam ti govorio... to je fraza koju ljudi ne vole čuti. Osobito nam idu na živce oni koji je često ponavljaju, oni koji jedva čekaju svaku moguću priliku, pa bila to i tuđa nesreća, da podsjete kako su bili u pravu, kako su upozoravali na nešto što ostali nisu vidjeli ili nisu željeli vidjeti. To se zove soliti nekome pamet, a često i rane.
Ipak, danas ću se vratiti na jedan vlastiti tekst s početka srpnja 2009., pisan neposredno nakon što je premijer Ivo Sanader dao ostavku. Njegova glavna teza stajala je u naslovu: javnost mora ustrajati na pitanju ZAŠTO! Sanaderova ostavka bila je, bez ikakvog pretjerivanja, jedan od najdramatičnijih trenutaka novije hrvatske političke povijesti, s dalekosežnim posljedicama. U takvom trenutku javnost je vapila za glasom koji će uporno i autoritativno to pitanje ZAŠTO postavljati premijeru koji daje petama vjetra. Trebalo je tim pitanjem neprestano dosađivati i Sanaderovoj nasljednici, ali i cjelokupnoj hrvatskoj vlasti, svakom od tri njezina dijela.
Na žalost, takvoga glasa nije bilo. Sam Ivo Sanader tada se poslužio nizom manevara koje teorija o odnosima s javnošću može zvati raznim stručnim imenima, ne bi li se prikrila prava imena, kao što su bahatost i kukavičluk.
Šta me gledate, ha?
Dakle, da podsjetim: izvanrednu konferenciju za novinare na kojoj će objaviti svoju odluku, Sanader je zakazao u posljednji čas, a dodatni je medijski metež izazvan zabranom izravnog televizijskog prijenosa. Mislav Bago, jedini novinar koji se usudio inzistirati na svojim pitanjima dok je pred kamerama razgovarao sa Sanaderom na vlasti, tog dana nije ušao u zgradu Vlade, nego je ostao ispred nje. Pred novinare koji su bili unutra Sanader je izašao nadmeno, s rukom u džepu, dobacivši: “Šta me gledate, ha?”. Na kraju press-konferencije samo je jedan glas iskazivao nezadovoljstvo i pokušao inzistirati na odgovoru uvjerljivijem od običnog ljudskog umora, kojim je u tom trenutku najmoćniji hrvatski političar objašnjavao svoje povlačenje. Ali, iza kolegice Helene Puljiz koja je uporno ponavljala “Niste rekli razloge!” tada više nije stajala nijedna velika redakcija niti su je pratile kamere i Sanader je bez ikakvih posljedica odšetao, okrenuvši leđa tom jednom i u tom trenutku jedinom suvislom pitanju na kojem je čitava javnost trebala inzistirati do iznemoglosti: ZAŠTO?
U danima koji su slijedili javnost i novinarska profesija bili su dodatno vrijeđani tobožnjim Sanaderovim ekskluzivnim intervjuima, a zapravo monolozima koji su naknadno nudili još nelogičnija objašnjenja, poput priče o nekakvoj poruci nezadovoljstva Europskoj uniji zbog lošeg postupanja s Hrvatskom u procesu pregovaranja i pridruživanja. Hrvatska javnost, temeljito očišćena od svakoga glasa i lika s profesionalnim novinarskim autoritetom, nastavila je tretirati Ivu Sanaderu kao vjerodostojnog čovjeka i političara, premda on to načinom svog odlaska bez ikakvog logičnog i suvislog objašenjenja više nikako nije zasluživao. Štoviše, kao vjerodostojnu osobu i političarku nastavilo se tretirati i njegovu rukopoloženu nasljednicu Jadranku Kosor.
Bez imalo likovanja, jer i sam pripadam toj gubavoj javnosti, ponovno podsjećam kako nam je Tuđman rekao da smo stoka sitnog zuba, a da nam Sanader odlazeći nije rekao ništa, poručujući tako još jasnije da smo stoka bez zuba. Jesmo li to doista bili? Jesmo. Odustali smo od postavljanja pitanja sve dok nam se ne odgovori. Odustali smo od vlastite vjerodostojnosti. Sve što se kasnije događalo, mi, takozvana javnost, u potpunosti smo zaslužili. Pravi smo “štupidi”.
Danas sam još uvjereniji da sam bio u pravu kada sam napisao da je nažalost u samo stvaranje samostalne hrvatske države bio ugrađen i projekt sustavnog urušavanja vjerodostojnosti jedne od glavnih kontrolnih poluga u demokraciji: slobodnih medija. Mi nismo odgovorni za ono što pišemo, oni nisu odgovorni za ono što rade.
Ali, i dalje vjerujem i u nužnost, ali i mogućnost promjene. Svakog od nas. Nemamo važnijeg zadatka nego se neprestano mijenjati, od jutra do večeri. Ne pristajati na nevjerodostojnost kojoj smo se polako prilagodili, nego inzistirati na istini. Izboriti, osvojiti, zaslužiti istinu, koja se ne otkriva sama. Ustrajati u postavljanju pravih pitanja.
Razotkrivanje obmana i spletki
Sanaderova nasljednica Jadranka Kosor itekako je politički bila profitirala od klime u kojoj je dopušteno ne odgovarati na važna pitanja i u kojoj smijete nuditi nesuvise i nelogične odgovore, a istodobno zadržati status vjerodostojne, štoviše i ugledne osobe i političara. Takav status predsjednica HDZ-a uživa i danas, nakon što je, skupa sa Sanaderom, tada još uvijek počasnim predsjednikom HDZ-a, sudjelovala u banaliziranju svih optužbi protiv njega, prekoravajući novinare da traće njeno vrijeme ogovaranjima. I to u vrijeme kad su već i mala djeca pitala kad će istraga protiv Sanadera. (Ovo nije figura, tadašnjem ministru pravosuđa Šimonoviću doista su đaci jedne osnovne škole koju je posjetio postavili to pitanje.)
Zašto sam se uopće vratio na ovu temu? Zato što se ovakvom javnošću kakva je naša, koja je odustala od inzistiranja na pravim pitanjima i odgovorima, može poigravati svaki špijunčić. Neki dan je iz nepresušne zalihe Wikileaksa procurila i korespondencija izvjesnog “analitičara” Marka Papića s centralom privatne analitičarske, odnosno obavještajne agencije Stratfor. Kako prenose naši mediji, dotični piše kako je čuo da se Sanader povezao s organiziranim kriminalom, a oni su mu naredili da se povuče iz politike ili će mu pobiti obitelj. Premda je tako nešto mogao čuti u svakom hrvatskom kafiću i krčmi, dotični kao izvor navodi osobu iz švedskog parlamenta koja je “tijesno povezana” sa švedskim ministrom vanjskih poslova Carlom Bildtom koji pak, kao što znamo, ima dobre veze na Balkanu. U objavljenom pismu dotični “analitičar” prenosi još niz paušalnih šankerskih razgovora o vladavini organiziranog kriminala u Hrvatskoj. I na to, iz svoje američke “centrale”, dobiva odgovor: “Vau, interesantna roba, dio oko Sanadera ludilo...”.
Da čovjek pukne od smijeha i jada. Jesmo li zaslužili čitati takve “analize”? Jesmo. Sve dok pristajemo ne misliti svojom glavom i ne inzistirati na pravim pitanjima. A prvi korak u raspletanju svake spletke i razotkrivanju svake obmane uvijek je pitanje ZAŠTO.
Svaki se špijunčić može igrati javnošću koja je odustala od postavljanja pravih pitanja
Komentara 30
Ima jedno ZAŠTO na koje bi i g. Pofuk i njegova redakcija trebali dati jasan dogovor. To je pitanje o šutnji hrvatskih medija ( izuzetak je www.index.hr ) naspram afere s predsjednikom RH Josipovićem. Ovo tim prije što je g. Pofuk od onih čije laudacije nisu bile samozatajne već dapače više nego glasne. Pa ako nam vrli komentator hrabro juriša na mješinu od Sanadera koju bez obzira na sve više nitko ne smatra vrijednom osim prezira kako to da o svom ljubimcu tako poslušno šuti...? Zar samo zato što je netko trenutno močan!? Pa zar je Josipovićeva pozicija danas čvršća no Sanaderova jučer...Ili...za sve treba \"Malo vitra\" !?
vascelo srpstvo je u ovom mravu strava --
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
drug pofuk kaže da je pitanje -žašto trebalo postavljati i vladi i saboru i pantovčaku dok se ne dobije odgovor e moj pofuk ja od kad sam se rodio postavljamisto pitanje -zašto- i nitko ne čuje zašto su mi odveliu mi odveli komunisti dida da ga i ne pamtim zašto --pofuk -- svak od nas ima puno puno pitanja zašto a najviše garantiram zašto komunisti ne odgovaraju za svoje zločine ----