Lijepa studentica pronađena je kamenovana nasmrt u parku u Oslu, a sve upućuje na to da je ubijena zbog povrede časti. Slučaj bestijalnog zločina završi na stolu novinara Henninga Juula, glavnog lika serije romana norveškog autora krimića Thomasa Engera.
Tko je Henning Juul?
Henning je novinar crne kronike iz Osla. Bio je najbolji novinar. No, sin mu je poginuo u požaru, a Henning osjeća krivnju jer ga nije uspio spasiti. Traumatiziran je psihički i fizički. Vatra mu je opekla lice i sad mu je nemoguće proći ulicama a da ga ljudi ne gledaju. A on to mrzi i jedini razlog što je još živ jest to što želi doznati tko mu je zapalio stan. Zato se i vraća na posao.
Henning je vraški dobar novinar. Koliko ste bili blizu tom idealu dok ste radili kao novinar?
Ne znam nikoga tko je toliko vješt kao on. Henning je novinar kakav sam želio postati. Pametan je i sposoban riješiti misterije te je zapravo romantičan pogled na posao novinara, a ispunjava i moje snove o tom poslu.
Zato i imate mnogo toga zajedničkog...
Da, unio sam puno svoga u njegov karakter. Henning hoda ulicama kojima sam ja hodao, redakcija mu se nalazi blizu moje, a dijelimo i iste interese. Voli nogomet i glazbu. Sklada, svira klavir, a obojica volimo slušati operu.
Sviđa vam se?
Da, on je sjajan lik i volio bih mu biti prijatelj. No, mislim da se to ne bi moglo dogoditi: Henning je vuk samotnjak. Boji se zbližavanja i teško mu je ponovno zavoljeti nekoga nakon što je u nesreći izgubio i ženu. Ono što posebno volim kod njega jest što se sa svakom sljedećom knjigom razvija i dobiva nove karakteristike.
Znate li već kakva će osoba postati na kraju zadnje knjige?
Uvijek sam planirao napisati nekoliko knjiga o Henningu i znao sam kakav želim da bude kad završim serijal. No, svašta se dogodi kad sjednem i pišem. To mi čini pisanje zanimljivim. Stvari se mijenjaju, priča skrene naglo ulijevo i moram prilagođavati planove. Evo, upravo sam radio na četvrtoj knjizi u serijalu i zaključio da se radnja koju sam ranije zamislio jednostavne se ne uklapa i zato će umjesto šest knjiga o Henningu biti njih pet.
Silno sam htio da Luka Modrić potpiše “za nas”, no nažalost, otišao u Real Madrid.
Henning je duboko motiviran osobnom tragedijom. Što je vas motiviralo jer je potrajalo prije nego što je roman “Opečen” dobio zeleno svjetlo?
Da iskreno kažem, mnogo sam puta razmišljao o tome da odustanem. Počeo sam pisati sa 20-21 godinom, a prva je knjiga objavljena tek kad mi je bilo 36. U tom sam razdoblju napisao četiri knjige koje nisu ugledale svjetlo dana. A nije baš zabavno pisati nešto što nema uspjeha. Tijekom razdoblja postao sam i roditelj pa premda se može pisati o gubitku djeteta i ako nemaš dijete, puno je lakše uživjeti se kad si i sam otac. U isto vrijeme, jako je bolno pisati o liku koji je izgubio dijete. Moja djeca su zdrava i trčakaraju oko mene i kad pišem moram zamišljati da ih nema, što je prilično bolno, ali uspio sam se prilagoditi i danas mi je lakše pisati o tome nego prije pet, šest godina.
I, kako je bilo kad je knjiga objavljena?
To je bilo ostvarenje sna. Nisam imao velikih ambicija, tek da mi izdaju knjigu, a odjednom sam putovao svijetom i govorio o svojim knjigama. Mislim da je to san svakog autora.
Uspoređuju vas s Joom Nesbøom i Stiegom Larssonom, je li to teret ili kompliment?
I jedno i drugo. To je isto kao kad nogometaša nazovu novim Messijem, teško je se nositi se s tim, a u isto vrijeme laska. Kad netko primi moju knjigu misleći da će pročitati Nesboa ili nešto poput njega, mislim da će biti razočaran. Mislim, Nesbø je jedan od mojih omiljenih autora i drago mi je da misle da mogu postati "velik poput njega".
Možda će jednog dana i nekog budućeg autora nazivati novim Engerom?
Da, vidjet ćemo (smijeh)
Vic kaže da u Skandinaviji nema zločina, a ipak su skandinavski krimići omiljeno štivo. U čemu je kvaka skandinavskog uspjeha?
Stvar je u kontrastu. Skandinavija nudi sve što možete zamisliti, a ipak ljudi ubijaju jedni druge. No, tu je i jednostavniji razlog, očito pišemo dobre knjige.
Prodali ste i filmska prava na serijal. Imate li koga na umu za lik Henninga?
Imam, da. Kad bih sam mogao birati bio bi to sjajan danski glumac Mads Mikkelsen, ali mislim da to neće biti on.
Hoćete li se uključiti u ekranizaciju?
Jako sam uzbuđen, ali odlučio sam da neću sudjelovati u tome. Ne želim da se filmska verzija pomiješa sa slikama koje imam u glavi.
Strastveni ste nogometni navijač, a Norveška se nije kvalificirala na SP u Brazilu. Za koga ćete navijati?
Najvjerojatnije će to biti Engleska, koja mi je i inače draga. No, zapravo, bitno mi je da pobijedi ona ekipa koja bude najbolja. Možda to bude baš Hrvatska?
Znate li za kojeg od naših nogometaša?
Kako ne, ja sam navijač Manchester Uniteda i silno sam htio da Luka Modrić potpiše “za nas”, no nažalost, otišao je u Real Madrid.
Ljudi nikako da shvate da za sreću u životu nije bitan materijalni status; nego sreća, mir i spokojstvo koje dolazi iznutra. Skandinavske zemlje imaju sve materijalno, ali hladnoća je u njihovim srcima...Ljudi teško izdrže takav pritisak.