Dario Fo, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1997., veliki talijanski dramatičar, glumac, redatelj, slikar, scenograf..., umjetnik kakvih je malo, umro je jučer u Milanu u 90. godini. Sa suprugom Francom Rame (bila je tri godine mlađa od njega i umrla je 2013.) izmijenio je umjetnost, kazalište i prije svega televiziju. Njihovi ironični skečevi bili su više puta cenzurirani na talijanskoj televiziji RAI krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća.
Dario Fo za sebe je govorio da je lakrdijaš, klaun (giullare) koji se ruga moćnicima, vlasti. Kada je dobio Nobelovu nagradu, kazao je da su oni iz Švedske akademije nagradili lakrdijaša. Zapravo to je bila prva nagrada jednom kazališnom djelatniku.
Njegovo najpoznatije djelo je “Mistero buffo” iz 1968., ali su posebno zanimljive njegove verzije “čitanja” života određenih povijesnih ličnosti ili događaja. U Danskoj je, na primjer, izveo svoje djelo “Postojao je ludi kralj u Danskoj” o danskom kralju Kristijanu VII., čime je ne samo oduševio publiku već je iznio neke osobine i djela toga kralja koja Danci nisu “vidjeli” na taj način. Prikazao je dijelove dnevnika i pisama koje je kralj Kristijan VII. (1766.-1808.) pisao o ljudima na dvoru toga doba. “Bili su to događaji koje većina nas ne samo da nije učila u školama već ih vjerojatno ne bismo ni doznali da nisu opisanu u romanu”, iznosili su Danci o djelu Darija Foa i ne samo što su ispunili dvoranu u Kopenhagenu (bilo je to prošle, 2015.) već su kupili toliko knjiga da je bila naručena nova naklada.
Dario Fo znao je povijesne događaje čitati drukčije. Često je bio optuživan da je veliki simpatizer ljevice jer je kritizirao neke poteze vlasti, a u Italiji je Demokršćanska stranka bila na vlasti neprekidno od kraja Drugog svjetskog rata do njezina raspada 1994. No, na isti je način kritizirao stranke ljevice, odnosno sve one koji su imali određenu moć. Više smo puta razgovarali s Darijem Foom, a zadnji put prošle godine za udruženja stranih novinara u Rimu. Kazali smo mu kako se šezdesetih i početkom sedamdesetih godina talijanska televizija RAI pratila u Rijeci, uz ostalo i zato što još nije bilo repetitora na Učki i nije se vidjela JRT, a posebno njegovi programi (sa suprugom Francom Rame vodio je, na primjer, emisiju Canzonissima 1962.), od kojih su neki bili i cenzurirani. Dario Fo odgovorio je da je netko od dužnosnika na RAI-ju, valjda u želji da bude ispravniji od ispravnog političara cenzora, uništio neke snimke tih emisija.
