Ni knjiga recepata, ni povijesni roman, ni nova verzija ljubavne priče na temu kako siromašan mladić ipak može dobiti princezu, ali i sve to skupa. To je “Gozba Johna Saturnalla” (Fraktura, urednik Roman Simić Bodrožić, prijevod Mirna Čubranić, 169 kuna), jedan sasvim neobičan roman Lawrencea Norfolka, Britanca čija su prethodna tri povijesna romana prevedena na čak 24 svjetska jezika i za koja je osvojio neke od prestižnih svjetskih nagrada za tu vrstu literature.
Ukratko, “Gozba” počinje 1625. godine negdje u Britaniji. John iz naslova tada je tek dječak, istjeran iz kakve-takve sigurnosti svog siromašnog doma, zajedno s majkom koja je optužena za vještičarenje. Te hladne zime njegova majka umire, i to od gladi jer svaki oskudni zalogaj hrane daje djetetu. Usto mu predaje i tajanstvenu knjigu u kojoj je opisana i nacrtana rajska gozba, ona koju su štovali i pripremali sljedbenici Adama i Eve. Dječak utočište nalazi u obližnjem dvorcu, gdje ga zbog mamina pisma prihvaća svemogući šef kuhinje. Tu počinje njegovo pravo školovanje, ali i istinska životna avantura.I na samom početku ove priče hrana je važna, a ostaje to i do njena kraja. Ona je izvor života, ali i rajskih užitaka.
Istovremeno je i tajna jer malo je onih koji znaju napraviti kraljevske poslastice, ali i ostacima iz šume prehraniti opljačkani grad.Norfolk piše zanimljivu priču, ali i stranice koje će voljeti oni kojima su kuharice “ciljano” štivo. Na tim se mjestima u priči gotovo nemoguće oteti gladi. Recepti su ono što posebno začuđuje u ovoj priči. Oni su starinski ali nevjerojatno raskošni (pa i dekadentni), s mnogo detalja koji govore o tome kako, primjerice, očerupati i očistiti ptice, a zatim ih pripremiti u nevjerojatnoj piti... Jela su to koja, najvjerojatnije, danas više nitko ne zna pripremiti (poput slastica koje se želiraju jelenjim rogovima), ali ono što otkriva majstora dobre priče, što Norfolk svakako jest, činjenica je da ti opisi jela i višesatnog kuhanja nimalo ne smetaju glavnoj – vrlo uzbudljivoj – priči.
Baš zbog toga ovo je roman u kojemu se može uživati na dvije razine: književnoj i gastronomskoj, a obje su toliko vješto prepletene da tvore nevjerojatnu cjelinu. Onu koja priča i povijesnu priču u dobu koje je u svoj srži bilo posebno okrutno: i prema ženama (bile one iz puka ili plemstva), prema ratnicima, djeci, kuharima... Taj duh epohe koji Norfolk stvara naoko jednostavno glavna je vrijednost romana iz kojeg zaista čitamo kako su živjeli Britanci u 17. stoljeću, oni u dvorcima, ali i u njihovu podzemlju, tamo gdje su bile kuhinje.
