"Evanđelje po Mariji" Colma Tóibína naizgled je malen, ali u biti snažan roman koji neće ostaviti ravnodušnima samo odgojene u katoličkom duhu nego i sve koje je dotakla kršćanska kultura. Jednostavno, evanđelja koja poznajemo, sama srž kršćanstva, nisu ispisana i nije bilo planirano da budu ispisana ženskom rukom, pa bila to i ruka Isusove majke. A irski pisac Cólm Toibín napravio je upravo to, napisao je žensko evanđelje, svjedočanstvo raspeća Sina Božjeg kako ga je doživjela njegova majka – a u njegovoj priči ona nije vječna djevica iz kršćanske predaje nego umorna, ogorčena i povrijeđena žena koja se bori s nepodnošljivim gubitkom, ne nalazeći smisla svoj toj boli.
O snazi ovog štiva govori podatak da je 2013. knjiga "Evanđelje po Mariji" bila u završnici natječaja za prestižnu nagradu Booker, a ponešto govori i činjenica da je audioverziju romana snimila trostruka oskarovka Meryl Streep. Uz sedam romana, među kojima su i nagrađivani, i dvije zbirke priča, Toibin je pisao i publicistiku; o odnosima katolika i protestanata u Irskoj, o Španjolskoj u koju se zaljubio kao mladić, o životu homoseksualaca "Love in a Dark Time: Gay Lives form Wilde to Almodovar"... On je i dramaturg i esejist i književni kritičar i sveučilišni profesor na newyorškoj Columbiji i drugdje. Radio je štošta, ali uvijek vezano uz pisanje koje on strogo veže uz dva pravila: dok radi sjedi na tvrdom, neudobnom stolcu i nikad ne pije – danju.
Odgojen kao katolik
Rođen je 1955. u gradiću Enniscorthy u jugoistočnoj Irskoj u katoličkoj obitelji, ali njegov pravi život počeo je kad mu je bilo 17, na plaži hotela Grand u Tramoreu u istom tom rodnom kraju, gdje je noću radio kao barmen, a danju čitao Hemingwaya. Upijajući američkog pisca mladi se Toibín zaljubio u "ideju karaktera u fikciji kao nešto čudesno tajnovito...", što doista i izbija iz svake njegove rečenice. Čudesan je i njegov, još jedan ženski karakter, junakinja romana Brooklyn (u izdanju Naklade Ljevak također preveden na hrvatski), u kojem se Toibín bavi emigracijom, još jednom Hrvatima nažalost bliskom temom. S irskim piscem razgovarali smo uoči njegova posjeta Zagrebu gdje će promovirati "Evanđelje po Mariji".
Kako ste došli na ideju napisati roman o raspeću Isusa kako ga je doživjela njegova majka Marija?
Odgojen sam kao katolik. U nekim zemljama, a Irska je jedna od njih, Marija ima posebno mjesto u Crkvi. Stoga sam znao sve molitve i sve pobožnosti vezane uz nju. Poslije sam proveo mnogo vremena u Italiji, gdje sam pomno proučavao slike i freske s Marijom kao središnjom figurom. Bavio sam se i grčkim teatrom, osjetio sam da Marijina kultna prisutnost ima i grčkih elemenata. Također, u Veneciji postoje dvije goleme slike, jedna je Tizianova, druga Tintorettova. Prva se nalazi u bazilici Santa Maria dei Frari – to je Uznesenje i ono je prekrasno i jednostavno. Marija se uzdiže u nebo. Ona je kraljica. Patnji je kraj. Druga, koje se nalazi u palači Scuola Grande di San Rocco, prikazuje Raspeće. Da, križ je u sredini, ali slika je prepuna kaosa i osjećaja da bi dan kad se dogodilo Raspeće mogao biti jedan posve običan dan. Fascinirao me duboki jaz između te dvije slike.
Nevjerojatno je koliko ste se duboko poistovjetili s Marijom. Kako vam je uspjelo uživjeti se u osjećaje jedne žene?
Pisac bi trebao biti sposoban zamisliti bilo što. Moja majka bila je žena, možda mi je to pomoglo. Proučavao sam grčke drame, posebno Medeju, Elektru i Antigonu. Obratio sam pozornost na glas u tim komadima, zamjećujući kako slabe žene postaju jake kad su pod pritiskom. To sam, također, primijetio u Bachovim kantatama i u nekim operama.
Vaša Marija duboko je razočarana i ogorčena žena koja ne vidi smisao u raspeću svog sina kojim on otkupljuje grijehe ljudskog roda. Kako je vaš roman "Evanđelje po Mariji", kojim ispitujete same temelje kršćanstva, prihvaćen u Irskoj kao duboko katoličkoj zemlji?
Irska je postala vrlo tolerantna zemlja, posebno kad je riječ o knjigama i scenarijima i literaturi općenito. Mislim da se radi o temeljnom poštovanju slobode govora. U Americi je drukčije. Tamo je bilo prosvjeda kad je "Evanđelje po Mariji" igrano u kazalištima.
Mislite li da bi žene mogle biti svećenice u Katoličkoj crkvi?
Da, naravno.
Što mislite o papi Franji i njegovim političkim i drugim inicijativama? Na primjer, što mislite o njegovoj kritici da se crkve ne bi smjele iznajmljivati za vjenčanja i krštenja?
Mislim da to nije veliko pitanje. Pogledajmo radije što papa Franjo radi u vezi s drugim inicijativama. U njegovoj nedavnoj sinodi o obitelji mnogo je obećao, a malo proveo.
Kakav prijem "Evanđelja po Mariji" očekujete u Hrvatskoj? Znate li da ovdje u posljednje vrijeme jačaju konzervativni trendovi? Nekim Hrvatima vjerojatno se neće svidjeti ideja Isusove majke Marije kao ne baš svete ženske figure.
Hrvatska je europska zemlja. U Europi poštujemo slobodu pisaca da objavljuju. Također poštujem pravo ljudi da ne čitaju moju knjigu. Nitko nikoga neće siliti da pročita ovu knjigu.
Odgojeni ste u strogo katoličkoj obitelji, ali odbacili ste katoličku vjeru kao mlad čovjek. Zašto?
Nisam odbacio katoličanstvo. Jednostavno sam prestao vjerovati u sve to.
Odnos prema ženama
Što vam znači život u inozemstvu? Što vrlo brojna emigracija znači za Irsku?
Emigracija je golemi gubitak za zemlju. U nekim generacijama otišli su najbolji i najsjajniji. U svakom naraštaju od 1840-ih godina svaka je irska obitelj izgubila barem jednu osobu koja je odlučila otići u emigraciju. Otišli su u Australiju, Kanadu, Veliku Britaniju ili Sjedinjene Države. Stvarno je razočaravajuće da je u aktualnoj recesiji sve to ponovno počelo. U Irskoj je opet teško dobiti posao, lakše je svoja znanja i vještine prenijeti u neku drugu zemlju i tamo se skrasiti.
Hrvati se rado identificiraju s Ircima. Obje su zemlje relativno male, obje imaju tešku povijest, obje su katoličke, i Hrvati i Irci vole nogomet i pivo... Kako vi doživljavate Hrvatsku i Hrvate?
Nisam bio u Hrvatskoj od 1992. Tada je kod vas bio rat. I u Irskoj je u to vrijeme bilo puno nasilja. Nadam se da su obje zemlje mnogo naučile od tada. Veliki projekt u Irskoj u proteklih 40 godina i dulje bio je redefiniranje Irske. Preispitali smo naše odnose s Engleskom, na primjer, i uspostavili dobre odnose s Europskom unijom. Trebalo je preispitati odnose prema ženama i pokušati ih popraviti, osigurati ženama ravnopravnost. Trebalo je preispitati kako se tretiraju djeca, ili homoseksualci, ili ljudi s poteškoćama. I prestati doživljavati sebe kao žrtve. Napredovali smo, ali pred nama je još dug put. Treba putovati diljem Europe i upoznavati druge zemlje. Odnos prema imigrantima vrlo je loš. No, zemlja se promijenila, Irska je postala pristojnije i slobodnije mjesto za život.
Kako biste opisali odnose između unionista i nacionalista u Irskoj danas? Dok ste pisali knjigu "Bad Blood: A Walk Along the Irish Border", što ste zaključili o strahovima i načinu razmišljanja ljudi blizu granice u Sjevernoj Irskoj? Hoće li unionisti i nacionalisti ikad naći zajednički jezik?
Dijelim i jezik i otok s unionistima. Imam prijatelje koji su unionisti. Ima mnogo toga čemu se možete diviti u unionizmu. Nastojim gajiti duboko poštovanje za ljude koji su drukčiji od mene. Uživam susretati i katolike i protestante i napisao sam tu knjigu.
Vaš djed i praujak bili su članovi IRA-e. Jednom ste rekli da to nije bilo loše za vaš odgoj jer svi teroristi završe kao konzervativci. Što ste time mislili?
U Irskoj su očevi domovine (utemeljitelji Irske, op.a.) bili teroristi između 1916. i 1922. Do vremena kad sam ja odrastao, djed i praujak postali su vrlo konzervativni stari ljudi.
Ne skrivate da ste gay. Kako je homoseksualnost prihvaćena u Irskoj? U Hrvatskoj je brak odnedavno definiran kao zajednica isključivo žene i muškarca nakon što je na referendumu pobijedila inicijativa protiv homoseksualnih brakova. Kako je brak definiran u vašoj zemlji?
U Irskoj ćemo imati referendum o gay brakovima iduće godine. U ovom trenutku, ankete pokazuju da će se 70 posto populacije izjasniti u korist homoseksualnih brakova. Stvari se mijenjaju vrlo, vrlo brzo, i to je dobro. Svi trebamo poštovanje jednih prema drugima, i da postanemo tolerantniji.
>> 'Interliber je prilika da direktnom prodajom dođemo do novca!'
