Hrvatska je dobila opsežni i studiozno napisan Hrvatsko-makedonski rječnik Dijane Vlatković i Borjane Prošev-Oliver. Izdavač mu je Matica Makedonaca u Hrvatskoj. Riječ je o knjizi od 1242 stranice koja se može kupiti u knjižarama Algoritma. Dvije entuzijastične autorice 3. prosinca u dvorani Matice hrvatske u Zagrebu organiziraju predstavljanje knjige, koju dugogodišnja lektorica za makedonski jezik na zagrebačkome Filozofskom fakultetu dr. sc. Borjana Prošev-Oliver s pravom smatra svojim životnim djelom.Uz autorice, o rječniku će govoriti i ugledni recenzenti, prof. dr. Marko Samardžija iz Zagreba te prof. dr. Veselinka Labroska i prof. dr. Lidija Tanturovska iz Skoplja.
Komu je namijenjen ovaj dvojezični rječnik?
– Ponajprije studentima makedonistike, ali nikako ne samo njima – veli Borjana Prošev-Oliver. I izvornim i neizvornim govornicima, dodaje, prevoditeljima, tumačima...U vremenima kada se pisanjem rječnika bave timovi stručnjaka, ovaj rječnik se čini još vrednijim jer je nastao u iscrpljujućem radu dviju stručnjakinja i bio lišen institucionalne logistike. Ima otprilike 4000 rukopisnih kartica te 30.500 natuknica. Lijevi, polazni hrvatski stupac je napisala Dijana Vlatković, iskusna rječnička leksikografkinja, a desni, prijevodni makedonski Borjana Prošev-Oliver, izvorna govornica i hrvatskoga i makedonskog jezika. Rječnik će biti od najveće koristi studentima makedonskoga jezika u Hrvatskoj i hrvatskoga u Makedoniji.
Makedonski jezik se na Filozofskome fakultetu u Zagrebu poučava od 1955., a od 2003. u sklopu Katedre za makedonski jezik i književnost Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti. Lektorat hrvatskoga jezika na Filološkome fakultetu Blaže Koneski u Skopju ustanovljen je 1998., a 2008. je prerastao u studij hrvatskoga jezika i književnosti. Do ovoga Rječnika studenti su na raspolaganju imali Rječnik objavljen u redakciji Blaže Koneskog (1961. – 1966., 1986., 1994.) i Mali makedonsko-hrvatski i hrvatsko-makedonski rječnik, prvi samostalni hrvatsko-makedonski rječnik Dragija Stefanije i Borislava Pavlovskog (2006.) koji obuhvaća 4220 riječi u makedonsko-hrvatskome te 4500 riječi u hrvatsko-makedonskome smjeru.
Dijana Vlatković je dulji niz godina radila u Leksikografskome zavodu Miroslava Krleže i Školskoj knjizi na izradi jednojezičnih i dvojezičnih, općih i strukovnih rječnika. Ističe kako ovaj rječnik nije adaptacija nekoga postojećeg te kako su ona i kolegica u posao krenule s ambicijom da njihov rječnik, za razliku od mnogih koji su i danas u uporabi, ne započinje natuknicom “abadžija” niti da završava natuknicom “žveple”. Kaže kako je kao autorica hrvatske kolone htjela pisati rječnik čiji natuknički niz čine riječi koje su činjenice hrvatskoga standardnog jezika, što bi se teško moglo reći za riječi abadžija ili žveple.
– Htjele smo pisati rječnik čiji bi članci bili drugačiji od onih kakvi su u našim dvojezičnicima. Najsklonije smo bile objasnidbenomu rječniku.Model je jednostavan, svakoj natuknici iz polaznoga jezika ne bilježi se samo jednakovrijednica ciljnoga jezika nego se na obama jezicima donose objašnjenja svake obrađene riječi (natuknice), odnosno pojedinih njezinih značenja i najčešćih ustaljenih veza leksema. Stoga je naš rječnik većih dimenzija nego što su drugi dvojezičnici istoga ili sličnoga opsega. Rječnik s većim brojem natuknica, a s manje razvedenim rječničkim člancima nije nas privlačio zato što objasnidbeni tip rječnika kakvomu pripada naš, s puno više natuknica, još k tomu napisan u razumnom roku nadmašuje snage dviju osoba, makar bile i žene. Ali i zato što onoga koji poznaje 30.000 riječi bilo kojega jezika doživljavamo izvrsnim poznavateljem toga jezika – ističe.
A postoji li interes za studij makedonskoga jezika i književnosti na zagrebačkome Filozofskom fakultetu?– O, itekako. Za petogodišnji studij s prevođenjem interes je velik. Ove smo školske godine upisali 37 brucoša, koji odreda nisu makedonskog podrijetla. Na pitanje o motivima zbog kojih upisuju studij makedonistike, a koje s vremena na vrijeme znam uputiti svojim studentima, čuju se različiti odgovori. Spominje se “Zemlja gdje vječno Sunce sja”, ali i Toše Proeski i Vlatko Stefanovski – veli Borjana Prošev-Oliver.
