Jedna od temeljnih knjiga svjetske antiratne literature, tragedija u pet činova s predigrom i epilogom “Posljednji dani čovječanstva” austrijskog pjesnika, prozaika i prevoditelja Karla Krausa konačno je dostupna i na hrvatskom jeziku. Opsežnu knjigu objavio je Disput uz Hrvatsko filološko društvo u uglednoj biblioteci Književna smotra. Urednik je Josip Pandurić, a u prijevod je veliki trud i raznoliko znanje očito uložio požrtvovni Sead Muhamedagić. A trud će u čitanje knjige trebati uložiti i čitatelji, i to ne samo zbog njene debljine. Kraus je svoju strastvenu antiratnu sagu o Austriji u Prvom svjetskom ratu napisao u formi drame, a kako bi stvar bila još zamršenija, tu je dramu nakitio stihovima iznimno nekoherentne kvalitete i stila te prevoditelju zadao višestruke muke. Što se jezika tiče, koristio se mnogim dijalektima i mogućim verzijama njemačkoga, ali i ne samo njemačkoga jezika, stvarao je vlastite, gotovo neprevodive riječi, igrao se višeslojnim metaforama oslikavajući tako svu raznovrsnost šarolike Austro-Ugarske Monarhije koja je u Prvi svjetski rat uletjela grlom u jagode.
Poigravao se Kraus i s likovima. Neki su stvarne, povijesne osobe, neki su nazvani po svom karakteru, primjerice Optimist i Gunđalo ili Domoljub i Pretplatnik, te su zapravo tipovi ljudi kakvi postoje u svim društvima i svim društvenim razdobljima. No Krausu je ta tipizacija izvrsno poslužila kako bi do ruba groteske ogolio austrijsko, ali i europsko licemjerno i egoističko društvo u vrijeme Prvog svjetskog rata, čija je stota godišnjica lani obilježavana s neviđenim entuzijazmom. I doista, ne čudi da je nakon Prvog svjetskog rata uslijedio još gori, Drugi svjetski rat koji je također mnoga svoja ishodišta imao baš u pitoresknoj Austriji, o čemu tako argumentirano svjedoči biografija Adolfa Hitlera. Hitlera, naravno, još nema u Krausovoj epskoj drami koja će mnoge podsjetiti na Krležine rečenične kalambure i snažnu unutarnju ironiju. Ali, u čitavoj knjizi koja i spada i ne spada u dramsko pismo naviješta se novo europsko-svjetsko klanje u kojem život običnog čovjeka uopće nema vrijednost i povlaštenim staležima služi doista samo kao erotska lutka za napuhavanje.
Iznimno je nemilosrdan sud Krausovih protagonista o vladarskoj kući Habsburg, koju se u ovoj jadnoj hrvatskoj neinformiranoj i potplaćenoj javnosti uporno pokušava rehabilitirati bez ikakvog moralnog pokrića. Stoga je Krausova knjiga, prepuna krajnje brutalnih opisa ratnih zločina koje u ratu čine zapravo svi odreda, jako aktualna u današnjem hrvatskom društvu u kojem se uporno i jedino govori o prošlim ratovima. Zanimljivo, puna su nam usta Drugog i Domovinskog rata. A zašto smo zaboravili Prvi svjetski rat u kojem su mnogi animoziteti sablasno točno definirani i inicirani kako bi i u budućnostima mogli izazivati opasne požare i pogrome svih onih ljudi koji su drukčiji ili onih koji su isti, ali imaju drugačije mišljenje.
Veličina je austrijske kulture u promicanju ljudi kakav je bio Karl Kraus, koji za života nije pisao samo knjige, nego je i izdavao časopise te publicirao angažirane tekstove. Pokušao je utjecati na stvarnost, ali je i želio ostaviti svjedočanstvo o našim zajedničkim precima. Ali, povijest se ponovno poigrala sa slabim čovjekovim karakterom. Mnogi su mislili ili još uvijek misle da je Kraus pretjerivao u stvaralačkom, pjesničkom zanosu. A nedavni rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini potvrđuje da je Kraus pisao istinu i samo istinu. Ni više ni manje.
