Napisao je oko pet stotina pjesama, autobiografiju i prije točno pola stoljeća eksperimentalni roman toka svijesti “Tarantula” te dobio Nobelovu nagradu za književnost. Riječ je, dakako, o rock-legendi Bobu Dylanu, koji je rođen prije sedamdeset pet godina u SAD-u, u Duluthu u Minnesoti, kao Robert Allen Zimmerman. Dylan je dijete židovskih izbjeglica iz istočne Europe. Nobelov odbor nagradio ga je za “novi pjesnički izraz koji je stvorio unutar američke pjesničke tradicije”.
Brojni fanovi američkog kantautora koji je do sada prodao 125 milijuna ploča, a uporno snima i dalje, neće se opterećivati formulacijama literarne struke. Nobelova nagrada za njihova miljenika nije ih iznenadila niti šokirala. Njima je Dylan odavno već ikona svjetske glazbe i umjetnosti, što su hrabrom odlukom konačno potvrdili i u Stockholmu nagradivši američkog umjetnika prestižnom nagradom “teškom” 825.000 eura. Zanimljivo je da američki pisci nisu dobili Nobelovu nagradu još od 1993. godine i autorice Toni Morrison, pa je Dylanov uspjeh to veći. Dylan je ove godine nadmašio autore kao što su Haruki Murakami. Dylan je doista svestrani umjetnik. Osim glazbene karijere (pjevač je i gitarist, ali svira i usnu harmoniku i klavir), okušao se i kao slikar, scenarist i glumac (npr. glumio je u filmu Sama Peckinpaha “Pat Garrett i Billy the Kid”, za koji je skladao glazbu i jednu od svojih najpoznatijih i najizvođenijih pjesama ”Knockin’ On Heaven’s Door”).
Najviše uspjeha imao je s protestnim pjesmama, njegova pjesma “Blowin in the Wind” je šezdesetih godina doživljavana kao proročka pjesma cijele jedne buntovne generacije. Dylan se upuštao i u dijalog s country glazbom, ali i s engleskim, škotskim i irskom folkom, a literarna struka doživljava ga i kao pripadnika bitničkog pokreta. Za svoj iznimni, prebogati glazbeni opus na koji još nije stavljena točka, Dylan je dobio brojne nagrade među kojima su i Grammy i Golden Globe, ušao je u Dvoranu slavnih rock and rolla, a prije osam godina dobio je i počasnu Pulitzerovu nagradu za veliki utjecaj na popularnu glazbu i američku kulturu i zbog lirskih kompozicija iznimne poetske moći.
U Hrvatskoj je Dylan gostovao dva puta, i to 2008. godine na Radar festivalu u Varaždinu i 2010. na zagrebačkoj Šalati u sklopu In music festivala. I dok mala Slovenija ima dvije objavljene knjige Dylanovih pjesama, Hrvatska još nema nijednu. Doduše, Hrvatsko društvo pisaca baš je ove godine tražilo potporu za Dylanovu zbirku poezije “Zvona slobode”, ali nije dobilo ni kune. Doduše, Algoritam je objavio Dylanovu autobiografiju, Šareni dućan roman “Tarantula”, a Menart hvaljenu knjigu Davida Daltona “Tko je taj čovjek” s više nego odličnim Dylanovim portretom autorice Željke Vuković.
Hrvatski mediji su prije četiri godine pratili i parišku tužbu nekih hrvatskih zajednica i ustanova u Francuskoj zbog Dylanove neprecizne izjave o Židovima i nacistima, te Hrvatima i Srbima, objavljene u francuskom izdanju časopisa Rolling Stone. Izdavač francuskog izdanja na kraju je oslobođen odgovornosti za javnu uvredu i poticanje na mržnju.
ahahahaha...sad imate priliku da tuzite nobelovca...cestitke, forever young